Brazda

ponedjeljak , 20.08.2007.

Došao je kraj. Otkidam krastu sa rane.
Ne boli.
Ostao je ožiljak, vidljiv
brazda koja daje ono nešto smislu.
Sjenku na nedefiniranoj boji.
Vodiš, a misliš da sam ja ta.
Ne uživam dragi.
Nedostaje mi život kroz nas.
Muka, glad i leleujanje.
Neosjetljivost na vanjsko,
neki naš film.
Zažmirit ću.
Krenula sam stotinu puta
u objašnjavanje.
Zar je nevjernom riječ utjeha ?
Ali ti znaš ipak koliko sam tvoja.
Nedoumice su samo strah
priznati sebi otkriće...
brazde na srcu.