Ma dragi moj,
mi smo od danas do sutra.
Od ljepote do užasa.
Od nježnosti do strasti.
Od ushita do lude ljubomore.
I zbogom.
Nekoliko udara na ego
i tako ustrajni u tom,
nećemo opstati
Adio.
Možda do sutra
a možda zauvijek.
Kada dosegneš plafon
nestaješ u prividu
pobjede ili poraza.
NIšta se neće promijeniti.
Tišina je bila i prije,
kao i mi.
Neće nas ugušiti
ali ni ponovno roditi.
Od danas do sutra,
kao i život sam.
Svaki za sebe.
Post je objavljen 22.08.2007. u 17:32 sati.