Više nemam volje pravdati se.
Osjećam, pa što ?
Ako ne potkrepljujem dodirom,
ne pika se, je li ?
Zaboravi.
Zgrabit ću sa police sjećanja
ljepotu nestvarnih trenutaka.
Pa i nisu se dogodili,
samo su živjeli...
I ovaj grč sada
samo je trenutak.
U kojem čeznem
ali zamazat ću suncem
zov divljine.
Zaboravi.
Ako i ne budem postojala
trajat ću u sjeti,
tko zna kome znanoj.
Jer tko si, pojma nemam.
I bez pitanja suvišnih
dovoljno je teško.
Ili potpuno jednostavno,
jer nemam volje...
Post je objavljen 27.08.2007. u 09:44 sati.