Pronalaziš me.
Ovo je tvoj san nepoznati.
Rukama uzdrhtalim
stvaraš viziju dok
gledaš me,
tako običnu,
nadomak ruke ti
neopipljivu...
Vara li oko
kao začin nepce ?
Ne izgovaraš ljubav,
okovi su to
neraskidivi.
Ljubim sjetu
tvoje požude.
Grubost svakodnevice,
teret prošlosti.
Otvaram vrata,
opij se sedefom
puti nasmiješene...
Jer događa se upravo,
pripadanje....
Post je objavljen 31.08.2007. u 23:26 sati.