Kolotečina

četvrtak , 30.08.2007.

Obaveze ispune dan,
i okrene se sat...
Ali jutra, tako teška su.
Dok lagana rosa navješta jesen,
prve sunčane zrake traže svoj put,
uz melankoliju probuđenosti
tražim te.
U nozdrvama miris netaknutog
na koži tragovi čežnje
Biće rastrgano.
Možda zacrtani puti
nisu uvijek pravi,
ponekad i neomeđenom stazom
stigneš do vrha.
Ali danas, tek kolotečina.
Kako uputiti riječ
ako je svaka suvišna ?
Pusti me da trajem u tebi...
U jutarnjem snu samoće.
Krenuti dalje moram, zaista.
Ali posuti te pepelom ne mogu,
nikada ili još uvijek, ne znam.
Ostani moj plamen koji traje...