Što može donijeti još jedna čaša ove noći ?
Oblake dima, tišinu i sram...
Te potmule strasti, ono životinjsko
jednom je moralo izaći van.
Ja sam,
strastvena i divlja ratnica
u osvajanju vlastitog
izgubljenog života.
Gorim pod mračnim svodovima
neke druge zemlje, nedođije.
I zbog lovine,
uživanja otetog plijena,
rušim djetinjstvo.
Slatke snove mira.
Blagonaklon osmjeh neba.
Grešnica.
Magdalena u sebi samoj.
Skršena iznutra, netaknuta iz vana.
Kao da misao nije gotovo ista
kao i djelo.
Možda suza ipak očisti pogled
za oproštaj.
Kamo sve može odvesti
potreba za ljubavlju ?
A da se s mjesta ne pomakneš
i nikoga ne dotakneš ?
Možda je vrijeme
za novi početak,
možda za rušenje...
Kako god, nebo molim Te
ostani uz mene...
Post je objavljen 13.08.2007. u 22:14 sati.