Mala stanka i ...

Pravim pauzu od challengea jer trenutno nemam inspiracije pisati kada mi je zadana tema.
Selim se za sutra u drugi grad, nikada u životu nisam bila nervoznija i stvarno ne mogu pisati...

Ali, zato s vama želim podijeliti jednu priču o najdražim osobama u mom životu, koji su me zajedno s roditeljima odgojili i zbog kojih vjerujem u sudbinu.
Te dvije osobe su moji baka i djed. Djed, na žalost, više nije s nama, ali i dalje živi u našim srcima i sjećanjima.. Sjetila sam se ove priče što mi je baka pričala i svaki puta ju rado poslušam s osmjehom na licu, ali i s tugom u očima jer mi djed neopisivo nedostaje.

Bio je stariji od nje 7 godina. Ona 18, on 25. U gradu u kojem su živjeli stalno je išao oko nje, zaljubio se prvi i posljednji put u životu. Bila je to prava ljubav. Njegovi nju nisu prihvaćali, dolazila je iz siromašne obitelji. Obitelji koja se sastojala od još 15-ero braće i sestara i samo majkom jer im je otac poginuo. Bilo im je teško.
Obzirom da su bili siromašni, baka je morala poći 'trbuhom za kruom', u Njemačku. Sjela je u vlak i odjednom se stvorio on, moj djed. Ni jedno od njih nisu znali da će oboje ići u Njemačku baš isti dan i baš istim vlakom. Sudbina? Ja bih rekla da je. Putovali su zajedno, a onda po dolasku u Njemačku morali su se razdvojiti.
Bila je to jesen, 11. mjesec i djed je imao rođendan. Obzirom da je on živio samo 20 km od mjesta u kojemu je bila baka, odlučila je otići kod njega i iznenaditi ga. Otišla ga je, iznenadila te ostala prespavati iako nije smjela (živjela je kod sestre i ona joj to nije dopustila). Idući dan kada se vratila kući, u stanu je pronašla svoje kofere spremljene, sestru nije poslušala i odlučila ju je izbaciti. Tako je počeo zajednički njihov život.... I ljubav koja traje i dan danas, iako on nije s nama.

Djed je, na žalost, preminuo prije 8 godina. To je bila velika tragedija za nas sve, pogotovo za baku jer je to bila ljubav njenog života.

Morala sam ovu priču podijeliti s vama, imala sam potrebu. Uživajte ljudi i vodite ljubav, a ne rat! :)

Što se nalazi u mojoj torbici? - 31 day blog challenge - DAY 8

Pozdrav svima!

Brzo prolazi ovaj blog challenge, a ja u zadnje vrijeme baš ne pronalazim riječi za pisanje. Nema veze, potrudit ću se danas. Uzet ću si vremena za pisanje ovog bloga.


Imam 'brdo' torbi, pola njih ni ne nosim. A stvari u njima, još više. Obzirom da sam obožavateljica velikih torbi, u njima ima stvarno svega, čak i totalno nepotrebnih stvari. U torbama najčešće su knjige, zbog škole. A nađe se i knjiga koju trenutno čitam pa kada negdje nešto čekam, čitam. Brže mi prođe vrijeme.

U torbi mi je također mobitel te prijenosna baterija. Imam mobitel kojemu se baterija prazni brže nego što se puni pa trebam prijenosnu, obzirom da se s mamom čujem stalno (povezanost, šta li je...)
Također, u torbi se nalazi novčanik, žvake, prafem, roll-on, ključevi od stana i auta, vlažne maramice, ... okej, nabrajajući ovo, shvatila sam da pretjerujem sa stvarima.

Događa mi se da kad tražim nešto po torbi, nikada ne mogu naći. Onda počinje panika. Pogotovo ako je mobitel u pitanju, ili ključevi. Prevrnem cijelu torbu, sve vadim, užas. Kaos mi je u torbi, mislim da bih se trebala malo bolje organizirati u vezi s tim, pola života izgubim kad tražim nešto.
Eh da, naravno uvijek imam slušalice u torbi i naočale. bez toga ne izlazim iz kuće. :)

Što se nalazi u Vašoj torbi? Nadam se da nije kaos kao u mojoj.
Do čitanja!

Oznake: blog challenge

Najdraži citat - 31 day blog challenge - DAY 7

Pozdrav svima.

Oznake: blog challenge

Kada bih dobila na lotu - 31 day blog challenge - DAY 6

Pozdrav svima!
Kasnim jedan dan, ali nema veze. Trebalo se oporaviti jučer od burnog izlaska, haha.
Ljudi moji, selim se za 5 dana, pa ja spavat ne mogu, tko zna što će biti dan prije selidbe. Preuzbuđena sam, haha

No nebitno, krenimo na današnju challenge temu.
Često razmišljam što bih kada bih dobila na lotu, samo još moram početi igrati loto i to je to.
Obzirom da mi je situacija u obitelji trenutno pred raspadom, novci bi dobro došli. Tata uskoro odlazi u Njemačku ''trbuhom za kruhom'', brat isto planira, ja se selim u drugi grad, majka ostaje sama. Svatko na svoju stranu, užasno sam tužna zbog toga.

Kada bih dobila na lotu, prvo bih odvela majku i baku u neki hotel na moru s 5 zvjezdica, platila im sve živo jer znam da su to zaslužile. Obje su u životu do svega došle same, bez ikakve potpore i definitivno im treba neki odmor od svega.
To bi bilo prvo, onda bih razmislila što dalje s tim novcima. Ja bih se, vjerojatno, odselila u Italiju, točnije Torino Otišla bih u Makedoniju i napokon upoznala svog predivnog prijatelja.
Pomogla bih cijeloj svojoj obitelji i rodbini koji su u mom životu. Naravno, bilo bi i onih koji bi se sjetili da postojim pa bismo naglo postali neki najbolji prijatelji, barem s njihove strane. Takvima ne bih pomogla, nisu zaslužili.

Kada bih dobila na lotu, imala bih dosta novaca da ostvarim svoje snove, rad s djecom. Osnovala bih neku udrugu, išla na tečajeve, mogla bih si platiti fakultet, mogla bih svašta. Gdje bi mi bio kraj? Ne bih se promijenila, i dalje bih ostala normalna obična cura koja samo želi ostvariti svoje snove jer to mi je trenutno najbitnije. :)

Do čitanja!

Oznake: blog challenge

5 najdražih jela - 31 day blog challenge - DAY 5

Pozdrav svima!

Ovo mi je, iskreno, jedna od dražih tema u ovom izazovu jer obožavam hranu i volim uživati u njoj. Pročitala sam na nekom portalu da ako želite zvesti bika, to možete učiniti s hranom. To je totalna istina u moj slučaju! :D
Volim jesti skoro sve, osim morskih plodova i svinjetine, to nikako. Probala jesam, ne sviđa mi se i to je to. Zapravo, ova tema će mi biti jako teška jer sve volim podjednako i ne znam što staviti u 'top 5'.

Jedno od dražih jela mi je definitivno kelj. Većina ljudi ga ne voli, ali ja obožavam! Obožavam povrće (važnije mi je od mesa), a kelj je zdrav i odličnog okusa. U ovu top listu definitivno ide i kebap (kebab ili kako god hoćete), pogotovo subotom nakon izlaska. Znam da je visokokalorično, ali subotom poslije jegera dobro dođe.

Obzirom da sam ja prava Slavonka, obožavam i čobanac (naravno ljuti). Tko nije iz Slavonije, a želi probati pravi čobanac - navratite! :)

Ne mogu izdvojiti više ni jedno jelo jer stvarno skoro sve volim i nisam baš izbirljiva. Volim domaću hranu, fast food mi u životu baš ne treba.

Danas idem van pa pišem ranije.
Uživajte, do čitanja! :)

Oznake: blog challenge

3 vrline kojima se ponosim - 31 day blog challenge - DAY 4

Pozdrav ljudi.
Ide mi ovaj challenge, čak sam na četvrtom danu, haha. Opet tema da moram pričati o sebi, ne volim to. Ali, hajde, valjda ću moći naći 3 vrline kojima se ponosim.

1. ISKRENOST. Kao što sam već pisala, brutalno sam iskrena osoba da neke ljude to čak može zaboljeti. Ovom vrlinom se stvarno jako ponosim jer smatram da bi svi trebali biti iskreni, a ne živjeti pod nekim maskama. Žao mi je što se iskrenost ne cijeni, barem ne dovoljno. Ljudi više vole živjeti u laži, ne znam kako im to može biti dobro.

2. MARLJIVOST. Jako sam marljiva osoba. Kada počnem nešto raditi, ne odustanem dok ne napravim do kraja. Time se jako ponosim jer sve zadatke napravim do kraja i uvijek se trudim da budu što bolje napravljeni. :)

3. TOČNOST. Uvijek stižem na vrijeme i mrzim kad netko kasni. Ili još gore, dogovorim se s nekim u toliko i toliko sati, spremim se, samo što ne krenem i onda dobijem poruku: ''ej ne mogu sad, aj za sat vremena.'' Pa ako se dogovori ne mogu poštivat, nemojte se ni dogovarat s nekime. Barem je to moje mišljenje

Uživajte u ovom sunčanom danu, do čitanja!

Oznake: blog challenge

Znjačenje imena bloga - 31 day blog challenge - DAY 3

Pozdrav svima, stiglo je i vrijeme da pojasnim značenje imena ovoga bloga.

Dakle, jednoga dana došla sam na ideju da bih mogla početi pisati blog. Bilo je to 17.9.2016. Znam da je bila subota i da sam odlučila da ne idem nikuda van jer 90% ljudi vani bude pijano, a meni se to ne da gledati, pogotovo onu djecu od 15-16 godina.

Također, nakupilo i se svega toga da nisam ni htjela izlazit van, nego ostat doma, u sobi i slušati neke lagane, umirujuće pjesme.
U tome svemu, shvatila sam da zapravo nemam kome reći što me pati. Ne volim dijeliti svoje probleme s prijateljima jer uvijek dobijem jednak odgovor i to me malo živcira. Inače govorim sve svojoj mami jer mi je ona najbolja prijateljica, ali nisam nju htjela opterećivati svojim problemima jer ima ona svoje.

Značenje imena bloga ''say what you want'' došlo mi je na um odmah. Smatram da bi svaka osoba na ovom svijetu trebala reći što misli i što želi reći, ali eto ima nas koji to nemamo kome reći. Zato sam i napravila ovaj blog, da ovdje anonimno s ljudima podjelim što me muči i da kažem što mislim.

Toliko od mene za danas, do čitanja!

Oznake: blog challenge

10 činjenica o meni - 31 day blog challenge - DAY 2

Pozdrav svima. Evo, danas je drugi dan challengea i tema je takva da opet moram pričati o sebi, a to baš ne volim. Ne volim pričati o sebi da ne bi ispalo da se hvalim ili nešto pa ću ovdje napisati i par mana kojih ima dosta.

1. Tvrdoglava sam. I to jako. Tvrdoglavost u mom životu ima i vrlina i mana, ali mana je više što se tiče ove karakterne osobine. Ne razumiju svi ljudi tvrdoglavost i onda do ispadne sasvim drugačije u očima promatrača. Ako ja nešto odlučim u svojoj glavi, nema te osobe koja će me od te ideje maknuti, makar ja nisam u pravu. Tvrdoglavost mi ponekad jako smeta jer znam da nisam u pravu, ali protiv sebe ne mogu. Jednostavno sam takva. Mislim da sam tu tvrdoglavost nasljedila od bake jer ne poznam osobu koja je tvrdoglavija od nje, haha.

2. Iskrena sam. Ljudi kažu da sam brutalno iskrena da to neke ljude zna čak i zaboljeti. Ja protiv toga ne mogu. Ne mogu držati u sebi ako želim nekom nešto reći. Uvijek kažem što mislim i zato me ljudi baš ne vole jer boli istina. Zato i imam samo par pravih prijatelja koji su isto ''bez dlake na jeziku'' i super se slažemo. Bilo je situacija u žvotu kada sam prema ''prijateljima'' bila iskrena pa su se naljutili. Ne znam, njima je očito laž draža.

3. Obožavam životinje. Doma imam psa i 4 mačke. To su najdivnija bića ikad. Svi se super slažu, a pas sve 4 mačke čuva i stalno je s njima. Moj pas osjeti kad sam tužna, a kada sretna. Drugačije se ponaša kad sam tužna, odmah želi privuću svu pažnju na sebe i radi gluposti, da zaboravim na probleme. Ponekad razumije bolje nego ljudi, obožavam ga!

4. Prije bih pomogla drugima nego sebi. Ovo je po mom mišljenju mana, i to velika. U današnje vrijeme većina ljudi gleda samo na sebe, kako bi njima bilo bolje i nitko ne razmišlja o drugima. Ja sam osoba koja će prvo pomoći drugima, a tek onda sebi. Toga uopće nisam bila svjesna do kraja 4. rareda srednje škole. Oči mi je otvorila profesorica biologije koja je shvatila da ja svima pomažem, a da me drugi samo iskorištavaju. Pokušavam to promijeniti. Sada sam sebi na prvom mjestu, ali to ne znači da ne brinem o drugim osobama i njihovim osjećajima.

5. Volim gledati serije. Pri tome, ne mislim na truske ili španjolske sapunice. Neke od serija koje gledam su: I zombie, The strain, Shameless US, ... :)

6. Mrzim nepravdu. Da je svijet pun nepravde naučila sam još u osnovnoj školi. Zato što sam išla u osnovnu školu na selu. I znalo se, čiji je roditelj netko ili nešto u tom selu, dijete je imalo sve petice. Tako da, naučila sam. Mrzim nepravdu i kada je netko nepravedan prema nekome, uvijek pomažem iako nije moja stvar. Jednostavno to ne dopuštam.

7. Ovisna o obući. Kao i dosta žena na svijetu. Neka ja imam brdo štikli, a to što ih ne nosim, nema veze. :D

8. Slovo R. Znam reći slovo R, ali ne kažem normalno, nego to čudno zvuči. Nekima je to simpatično, neki rugaju. Meni ne smeta. :)

9. Volim putovati, ali na žalost nemam puno mogućnosti. Zbog financijske situacije nemam baš puno mogućnosti gdje ću. Za sada sam posjetila Italiju, Španjolsku i Francusku (naravno i sve susjedne zemlje). U bližoj budućnosti nadam se da ću Njemačku, Irsku i Rusiju. :))

10. Ne volim konzervativne ljude. Nije da baš ne volim, ali ne sviđaju mi se njihova razmišljanja. Njima sve treba biti kao što je bilo prije 50 godina. Meni se to ne sviđa. Mijenjaju se vremena i ljudi, oni to moraju prihvatiti da ne može biti sve isto, napredujemo ipak. :)

Toliko od mene, do čitanja! :)

Oznake: blog challenge

Predstavi se! - 31 day blog challenge - DAY 1

Pozdrav svima.
Naletjela sam na 31 blog challenge pa evo pridružujem se i ja iako malo kasnim. Vidjela sam ovaj izazov na jednom blogu ( Nomatterwhat)
Ne znam hoću li stići pisati svaki dan kad krene fakultet, ali potrudit ću se. Po cijele dane bih razmišljala o čemu da pišem, a ovdje ima jako dobrih tema pa se neću morati mučiti. Nadam se da će biti zanimljivo! :)

Dakle, da krenem. Moje ime je Kristina, imam 19 godina i iz Hrvatske sam, točnije moja najljepša Slavonija!
Imam starijeg brata i obožavam ga, iako nekada zna biti jako naporan i zaštitnički nastrojen kada su u pitanju dečki.
Osoba sam koja voli društvo i izlaske, ali to mi ne odgovara uvijek. Postoje oni dani kada bih se najradije zatvorila u kuću i pročitala neku dobru knjigu. Obožavam čitati i obožavam serije (ne mislim na one turske gluposti).
Od glazbe slušam sve, osim naše glazbe. Smatram ju jako jeftinom i stvarno mi je užasno kada vidim da današnje pjevačice uspjevaju prodavajući svoje tijelo.


Ne volim baš pričati o sebi pa mi ova tema ne ide, haha.
Bik sam po horoskopu, a znamo da bikovi vole uživati u hrani pa tako i ja. Obožavam kuhati i praviti kolače. Od djetinjstva sam s bakom i mamom u kuhinji i pratila sam kako kuhaju i rade kolače. Uvijek sam bila presretna kad su meni dale da nešto napravim. I tako je započela moja ljubav prema kuhanju, pogotovo prema izradi kolača. Žao mi je što nemam više vremena pa da mogu sama smišljati svoje recepte. Možda jednoga dana. :)

Toliko od mene danas, do čitanja!

Oznake: blog challenge

Budućnost

Pozdrav svima na ovaj predivan kišni dan!
Baš sam se nekako ''ufurala'' s ovim blogom, dosta često sam tu, puno čitam, previše komentiram

I evo, sjedim na svom starom mjestu u sobi i dođem na ideju da bih mogla pisati gdje se vidim u budućnosti jer to je tema o kojoj u zadnje vrijeme jako puno razmišljam.
Posljednjih godina u mojoj glavi je ista želja - RAD S DJECOM. I to ne bilo kakvom djecom, nego djecom s posebnim potrebama. To su najiskrenija djeca, djeca puna ljubavi, a opet rijetko tko se odluči na rad s njima. Ne znam zašto, meni su ti mali ljudi predivni. Dosta sam upoznata s poremećajima tipa autizam, Downov sindrom, Turnerov sindrom i tako dalje... Na žalost nisam uspjela upisati fakultet koji sam htjela i sada idem studirati menadžment s kojim nemam veze.
Nadam se da ću jednoga dana uspjeti sa svojim naumom, da ću se uspjeti brinuti o takvoj djeci jer svi znamo koliko je njima takva pomoć zapravo potrebna.
Za ovu moju želju zna jako malo ljudi. Kome god sam rekla da želim raditi s takvom djecom, većina ljudi je našla razlog zašto ne trebam raditi taj posao. Ne mogu vjerovati da samo rijetki podržavaju moju želju. Smatram da to treba biti dodatna motivacija svima da takvu djecu ne gledaju na drugačiji način i da svoje potomke odgajaju da se prema svima treba odnositi na isti način.
U mojoj okolini čim si malo drugačiji, ne valjaš. To je zapravo jako žalosno jer mislim da svi trebaju odlučivati s čime se u životu žele baviti i što će im biti prioritet.

Nadam se da ćete me vi, dobri ljudi, bolje razumjeti. Do čitanja!

Kišni dan...

Bok društvo. Evo dok pišem ovaj post, sjedim kraj prozora s laptopom, slušam balade i promatram kišu kako lijepo pada... Ne znam zašto, ali to me baš smiruje. Ponekad se čudim koliko me ta kiša može smiriti, oraspoložiti... Jednostavno me sitnice čine sretnom, raspoloženijom.
Dan mi je prošao u razmišljanju. Razmišljam o svemu što se dogodilo ovo ljeto i naravno kao i cijelo vrijeme, o njemu. Razmišljam o njemu od dana kada sam ga ugledala i kada se nasmijao. Živjeli smo u istom gradu, a onda se on preselio zbog posla... A onda sam saznala da se preselio u grad gdje ja idem studirati. I ne znam, možda je slučajnost, ali u tom gradu ćemo biti susjedi. Bila sam u šoku kada sam to saznala...
Povremeno se čujemo, a on ne zna da ja maštam o njegovom osmjehu i očima. Zbog njega jedva čekam fakultet, iako se jako bojim. Mislim da je on nešto najbolje što mi se u posljednje vrijeme dogodilo. Ne znam što će se dogoditi između nas kada se preselim, ali da smo odjednom susjedi ne znam je li slučajnost ili sudbina.

Kako se uklopiti u novi grad i društvo?

Kako početi?

Pozdrav ljudi!
Iskreno, nemam pojma hoće li netko uopće ugledati ovaj blog, ali nema veze. Prvi puta u životu pokušat ću postati uporna u nečemu, posvetit ću pažnju ovome blogu.
Ukratko o meni. Moje ime je Kristina, imam 19 godina i za dva tjedna počinje fakultet. Studiram menadžment. Ovdje ću vjerojatno pisati sve ono što bih se bojala reći uživo. Podjelit ću s vama svoje probleme (pogotovo one ljubavne jer ih je previše haha) .
Zasad toliko :)