Povratnik..

Pozdrav svima!
Ne znam sjeća li me se netko, ali pisala sam prije par mjeseci... Sjećam se da sam u svom prvom postu napisala da se nadam da će ovaj blog zaživjeti, ali baš se to nije dogodilo. Previše obaveza..

Svašta se događalo u ovih par mjeseci, od depresije do potpune sreće i nazad u depresiju...
Bilo je ovo teško razdoblje moga života, mogla sam odustati od sebe već 100 puta, ali nešto mi uporno govori da krenem dalje, da možda poslije ovog nevremena dođe to dugo očekivano sunce. Mislim da ni u jednom trenutku ne trebamo odustajati od sebe, da se trebamo boriti, ako ne za sebe, onda za ljude koji nas vole... jer takvi uvijek postoje.
Kao ona moja, zabranjena ljubav. Ubijaš me, zabranjena ljubavi, ubijaš.. 11 godina nije malo, što će reći okolina...

Oznake: povratnik, stigla, nazad, ljubav, depresija, Sunce, kiša, život

Nostalgija na današnji dan...

Pozdrav svima.

Prije nego što danas učinite bilo što, sjetite se vaših najmilijih koji više nisu s vama.

Tako sam i ja danas, čim sam ustala postala tužna, depresivna i nostalgična. Iako ga se svaki dan sjetim, danas mi najviše nedostaje. Nedostaje mi moj djed koji već 8 godina nije s nama. Pogotovo kada se sjetim da mu je za 22 dana rođendan, a on neće biti s nama da ga proslavimo.
Nažalost, nisam bila u mogućnosti na ovaj blagdan biti sa svojom obitelji. Moja obitelj te teta s obitelji danas su kod bake na ručku. Tradicija koja se održava od kada znam za sebe, ali od kada djeda nema to više nije isto. Kada je on bio s nama, svaki blagdan je bio veselje, uvijek smo svi čekali priliku da budemo svi na okupu i da se dobro zabavimo.

S grčem ovih dana odlazim na groblje. Pogotovo djedu koji mi svakim danom sve više i više nedostaje.. Jer on me odgojio, on me naučio pravim vrijednostima života. Upijala sam kao mala svaku stinicu koju mi je on govorio i dan danas se mogu svega sjetiti.
Bila sam prije dva tjedna kod kuće, ali nisam bila u mogućnosti otići kod njega na grob pa ću to učiniti ovaj vikend. Stigla sam jedino otići kod prijatelja i prijateljice na grob. Prijateljica je preminula prije skoro godinu dana. To je bio šok, zapravo još uvijek ne vjerujem da se to dogodilo. Kad god dođem na njen grob, suze samo poteku. 20 godina je imala, a bolest ju je napala i otišla nam je među anđele u roku 10 dana..
Prijatelja se također često sjetim. Ubio se... Imao je samo 19 godina i odlučio je okončati svoj život samo mjesec dana nakon što mu je majka preminula od raka. Vjerojatno se nije mogao boriti sa činjenicom da je ostao bez majke.. Ni ja ne znam kako bih to podnijela.. Iza sebe ostavio je ožalošćenu sestru i oca...
Ne volim današnji dan jer se s grčem sjećam da sam ostala bez osoba koje mi puno znače. Osoba koje su bile predobre, a morale su prve otići.. Jako teško podnosim gubitke meni dragih osoba pa ću vjerojatno dan provesti sama, misleći o njima i kako su bile predobre osobe.

Do čitanja dobri ljudi, čuvajte svoje najmilije!

Novi grad, nova iskustva

Pozdrav svima.
Ne znam u zadnje vrijeme o čemu da pišem pa ću u ovom postu pisati o svom studentskom životu i novom društvu.
Danas je bio lagan i opušten dan. Nismo imali predavanje, nego tjelesni. Išli smo na kuglanje. Prvi puta u životu sam danas kuglala i evo sada ne mogu ustati iz kreveta normalno jer polako dobivam upalu mišića. Profesor me čak i pohvalio da sam prirodni talent. 'Ajde da i meni nešto u životu ide. Pokojni djed se profesionalno bavio kuglanjem, možda sam pokupila pokoji gen od njega.

Na faksu sam se sprijateljia s dosta ljudi, ali najviše s ljudima koji nisu iz ovoga grada. Ljudi koji su iz ovog grada nas smatraju manje vrijednima, tj. seljacima i to je nama zapravo vrlo smiješno. Mi koji smo se ovdje doselili smo postali predobri, družimo se stalno i baš nam je lijepo. Kad sam im rekla da ću se ispisati iduće godine ako Bog da, počeli su vikati na mene kako mi to neće dopustiti, jer ne mogu dopustiti da društvo ostane bez nekoga kao što sam ja. Bilo mi je drago kada su to rekli. Predobri su svi.

Nemam neke inspiracije pa ako netko ima želju da pišem o nečemu i kažem svoje mišljenje, slobodno napišite.
p.s. ima netko kakvu knjigu za preporučiti?
Do čitanja!

Napokon saznala sve.

Pozdrav svima.
Napokon sam saznala koja je procedura ako želim mijenjati fakultet iduće godine. Mogu ostati upisana na fakultetu na kojem sam trenutno dok ne saznam jesam li upala ili ne. To mi jako odgovara jer ako slučajno ne upadnem, iskreno se nadam da hoću, ne gubim tu jednu godinu.
A poslije nove godine polako kreću pripreme za taj prijemni. Ocjene iz srednje škole su vrlo dobre, maturu sam ''sabila'' tako da, još samo taj prijemni moram. Nije to bilo toliko komplicirano, koliko sam se ja uplašila. Iduće godine ću znati koja je procedura i smatram da će biti lakše. A dok ne dođe vrijeme prijemnog, očistit ću ovu godinu sa što boljim ocjenama, samo da pokažem svojima da ja mogu i da im bude lakše kad shvate da za moj fakultet moraju davati više od 5 tisuća kuna. Već su me podržali u tome i zbog toga mi je drago.

Iskreno, ne znam imam li snage opet sve prolaziti kao i ove godine. To su bili dani plakanja, dani nespavanja i dani nadanja. Ljudi kažu da se sve događa s razlogom, možda i ovo ima neki svoj razlog, ne znam, nadam se da je tako. Nadam se da ću iduće godine uspjeti jer želja za tim fakultetom mi je neizmjerna.

Do čitanja!

Oznake: fakultet

Fakultet - zna li netko?

Pozdrav svima.
Čitam forume već sat vremena i ne mogu nikako naći odgovor na moje pitanje pa pišem i ovdje, možda netko zna.
Dakle, situacija je ovakva. Ove godine, obzirom da nisam uspjela upisati učiteljski fakultet, upisala sam menadžment na veleučilištu.
Zna li netko kakva bi bila procedura za sljedeću godinu, tj. mogu li se prijaviti na postani student iako sam još uvijek upisana na fakultet?
Jer, na učiteljskom postoji prijemni, koji bude početkom 7. mjeseca pa me zanima mogu li ostati upisana na fakultet sve dok se liste ne zaključaju?

Ako netko zna, molim Vas, napišite. Hvala. :)

Oznake: fakultet

Evo ne znam

Pozdrav svima.
Sjećate se kad sam vam pisala o dečku kojeg sam upoznala na prvom izlasku? Mom motivatoru. eh, kad mislim da će mi krenuti bolje, previše se nadam.

Izađemo šogorica i ja jučer na cugu u klub i vidim njega tamo. Mislila si ja, doći će on i pozdraviti barem, jer je rekao kako me jedva čeka vidjeti bla bla... kad ono ništa.. i ja obzirom da sam malo popila, pravila se ljuta. To je sve bilo rugancija naravno..

Na kraju izlaska sam čak i plakala, očito mi je stalo do tog dečka..
I evo, malo prije pošalje poruku žao mi je, super si cura, ali meni se neka druga sviđa već duže vrijeme.

Evo zadnji atom u meni je ubio. Baš mi je žao, al ispao je kreten.
Nemam volje trenutno ni za što, eto onima koji prate moj blog javljam ovo. Nadam se da će ne brzo proći ovo razočaranje, uživajte.

Zbunjena i bezvoljna..

Pozdrav svima.
Nije me bilo tjedan dana, a u tih tjedan dana sam redovno čitala postove blogera koje pratim i žao mi je što se jednom dogodila ogromna tragedija.
U ovih tjedan dana sam toliko bezvoljna i toliko zbunjena, kao nikada do sada. Zapravo ne znam što ću sa svojim životom. Upisala sam menadžment i u jednom trenutku sam mislila da je to to, završit ću to te položiti pedagoške predmete. A onda sam razmišljala i shvatila da ja to ne mogu, da se ne mogu, barem ne još, pronaći u tome.. I onda opet razmišljam o učiteljskom i samo suze krenu... Ne znam, da pokušam opet sljedeće godine? Ne znam kako ide procedura, moram to vidjeti, ne znam ništa. Ne znam gdje sam, ne znam što sam.

Javila se moja stara ljubav, koja je zbog posla otišla u Njemačku. On radi, čudim se i ja. Ali čini mi se da je tamo odrastao. Vratili su se stari osjećaji, sada samo želim da je on tu, da me zagrli u ovim teškim trenucima. I on želi da je tu, doći će za Božić, ali opet će morati otići. Onda se sjetim svog Motivatora, koliko je to dobar dečko. Već se zaljubio, svi koji znaju za nas kažu to. Želim se i ja zaljubiti jer znam da je to dečko kojeg svaka može samo poželjeti. Radi, studira, drži do sebe, trenira, ... Ali ne ide, ne znam u čemu je problem.

Ne znam zašto ovo pišem, ali moram negdje prenjeti svoje osjećaje, moram, jače je od mene..
Neki dan sam vidjela onog dečka o kojem sam vam pričala. Dečko koji se zbog posla preselio u grad u kojemu ja sada studiram. Čak je rekao i bok, što me začudilo. Redovno se on meni javi kad ćemo se družiti, ali od toga nema ništa, znam ja takve. Od srpnja mi je svaki dan pisao kako jedva čeka da ja dođem, sad kada sam tu, ništa. Ali nema veze, takav netko mi ni kao prijatelj u životu ne treba.

Nadam se da vama ide bolje u životu, do čitanja!

Nekultura? ili?

Pozdrav svima.

Prije nego što počnem pisati o ovoj temi što sam ju naglasila u naslovu, želim samo reći onima koji redovno čitaju moj blog da s mojim Motivatorom sve ide odlično. Nasmijem se na svaku njegovu poruku. Danas sam ga vidjela i u menzi (studenski restoran), odmah mu se pojavio osmjeh na licu, neodoljiv je! Znam da trebam pripaziti, ovo je tek početak.

Nego da se vratim na temu današnjeg posta. U stanu, osim mene i moje šogorice, je i još jedna cura koja ide na faks sa šogoricom. Curu se nikad ne vidi i ne čuje. OSIM, kada dovede dečka. Onda dolazi kaos. Malo je nekulturno što ona nikoga ne pita smije li dovesti dečka da on prespava u njenom stanu. U kućnom redu, a i ugovori kojeg smo potpisivali s vlasnikom stana stoji da se nikoga ne smije dovoditi ako se prije toga ne pita gazda. Naravno, ona ga ne pita. Mislim da je to jako nekulturno i da bismo sve tri mogle imati problema, zbog njene ''pameti''. Sutra ujutro imam predavanja, a znam da do minimalno 3 ujutro neće biti mira jer će se oni smijati, vikati i ostale gluposti. Mislim da je to velika nekultura i nepoštovanje. Inače imam velik prag tolerancije, ali mislim da ovo neću još dugo moći trpiti. Mogu i ja dovesti sebi nekoga, ali ne želim iz poštovanja prema drugima, bar ne navečer kada se svi trebamo odmoriti za fakutet.

Idem pokušati spavati, ako mi neodgojeni par dopusti, poz.

Moj motivator

Pozdrav svima.
Ljudi moji, što je danas divan dan. Obožavam kišu! Iako sam ustala u pola 5 ujutro da bih stigla na bus i faks, osjećam se toliko odmorno. Kiša je čudo.
Kao što sam pisala u prethodnom postu, moj motivator me pozvao na kavu. I otišla sam. Prvi puta u životu da nisam odmah nakon poziva 'spalila' nekoga.
Dogovorili smo se kad i gdje, a ja po prvi puta u životu nisam bila nervozna. Totalno opuštena. Pričali smo o svemu, faksu, životu, dečkima, djevojkama, ... Otrkio mi je da volontira, tako da kada se upišem, volontirat ćemo zajedno. On je peta godina fakulteta, sve daje u roku i ne znam zašto, ali meni to dosta govori. Nisam već duže vrijeme upoznala zanimljivijeg dečka. Možda se rodi neka ljubav iz ovoga svega, tko zna. Bilo bi mi drago jer bi uza se imala nekoga tko će mi uvijek pomoći, barem mi se sada tako čini.

Sada je vrijeme za učenje, polako krećem. Do čitanja

Studentski život i planovi za dalje...

Pozdrav svima.
Evo, prošao mi je prvi tjedan fakulteta i moga samostalnog života u drugome gradu.
Fakultet mi je odličan, ekipa još bolja, profesori mogu i bolje. Sprijateljila sam se s dosta ljudi, dečki i cure su stvarno super. Već idemo zajedno na kave, van, pomažemo si već sada i zbog toga mi je jako drago.
Na sreću, nisam baš baš sama u nepoznatom gradu. Sa mnom je bratova cura u stanu pa mi je lakše. Tako da sam u četvrtak već bila vani, da malo upoznam i noćni život novoga grada, a i mogu izlaziti dok ne počne učenje.

Vani sam upoznala jednoga zanimljivoga dečka, peta godina fakulteta. Baš mi se svidio. Razmijenili smo imena, brojeve i idući dan je odmah počelo dopisivanje i poziv na kavu. Ne znam što će se dalje odvijati, ali javljat ću vam.
Uglavnom, pričali smo o svemu i dosta smo slični. On je meni ispričao što će poslije faksa. Kaže da želi raditi s djecom. Želim i ja. Pričala sam mu kako nisam uspjela upisati fakultet koji želim i kako su mi svi planovi propali.
Predložio mi je da završim tih 5 godina fakulteta, a onda, obzirom da mi je želja da radim s djecom, da položim pedagoške predmete. Iskreno, nisam ni znala da se to može. Malo sam googlala te vidjela da je polaganje tih predmeta 12 tisuća kuna. Tako da već počinju planovi da idem raditi na more preko ljeta jer mi je želja za to jako velika. On je odjednom postao moja prevelika motivacija i jako sam mu zahvalna na tome. Nepoznati dečko, a toliko mi je lijepih riječi rekao i toliko me motivirao - kao nikada do sada. Ne znam, mislim da je vrijedan, vidjet ću vremenom.


Kroz par dana ću se prijaviti u volonterski i u studentski centar. Krećem polako s volontiranjem i naći ću si neki posao. Sve se može kad se hoće. Motivirana sam jako i nadam se da ću uspjeti u svemu. Držite mi fige! ;)