Budućnost

Pozdrav svima na ovaj predivan kišni dan!
Baš sam se nekako ''ufurala'' s ovim blogom, dosta često sam tu, puno čitam, previše komentiram

I evo, sjedim na svom starom mjestu u sobi i dođem na ideju da bih mogla pisati gdje se vidim u budućnosti jer to je tema o kojoj u zadnje vrijeme jako puno razmišljam.
Posljednjih godina u mojoj glavi je ista želja - RAD S DJECOM. I to ne bilo kakvom djecom, nego djecom s posebnim potrebama. To su najiskrenija djeca, djeca puna ljubavi, a opet rijetko tko se odluči na rad s njima. Ne znam zašto, meni su ti mali ljudi predivni. Dosta sam upoznata s poremećajima tipa autizam, Downov sindrom, Turnerov sindrom i tako dalje... Na žalost nisam uspjela upisati fakultet koji sam htjela i sada idem studirati menadžment s kojim nemam veze.
Nadam se da ću jednoga dana uspjeti sa svojim naumom, da ću se uspjeti brinuti o takvoj djeci jer svi znamo koliko je njima takva pomoć zapravo potrebna.
Za ovu moju želju zna jako malo ljudi. Kome god sam rekla da želim raditi s takvom djecom, većina ljudi je našla razlog zašto ne trebam raditi taj posao. Ne mogu vjerovati da samo rijetki podržavaju moju želju. Smatram da to treba biti dodatna motivacija svima da takvu djecu ne gledaju na drugačiji način i da svoje potomke odgajaju da se prema svima treba odnositi na isti način.
U mojoj okolini čim si malo drugačiji, ne valjaš. To je zapravo jako žalosno jer mislim da svi trebaju odlučivati s čime se u životu žele baviti i što će im biti prioritet.

Nadam se da ćete me vi, dobri ljudi, bolje razumjeti. Do čitanja!