18

utorak

veljača

2014

Pazi

deklinacija
med. opadanje jačine neke bolesti [bolest je u deklinaciji]; popuštanje


I.
Kad složim i poradim na tome (kad me odjednom prosvijetli) - pa sklepam taj kolaž nalik inventuri (nutrine i celofana koji je zašuška)
Kapima jutarnje kave lijepeći komade prošle godine po (onda više ne toliko bijelim) zidovima
Usput (namjerno) praveći mliječne staze dnom šalice po stolnjacima
Da se ne potopim u snovima, već održim na nogama
(Treba ostati sabran ili bar zbrojen)
- Svaki (nemarno iz sredine knjige otrgnuti) komad ima svoju boju ili barem nijansu

Kad sve to uredno porazbacam po finoj žbuci, nezaglađenoj jer zna zid svog promatrača, i jupolu
Pa posložim pamet i slučajem (ma, pukom srećom) neisplakane suze
I zbrojim iz prve, iz glave, dva šesteroznamenkasta broja (ili koliko je već tih dijelova kolaža) – olako - kao dva i dva
I shvatim
(Pazi sad ovo)
Da nikom ništa
Što sam ja malo zeznula uloge tko je koga
-Pazi-
U srce prevario
Za pozamašnu svotu nade i sanjanja.
Nikom ništa što sam -kako ono kažeš?- zajebala
(Trebat će mi još jedna čaša da upristojim tu riječ u prihvatljivu)
Pa te optužila prešutno
Da si me slomio
I -pazi- da pojma nemaš što mi radiš
I koliko me koštaš

A potpuno sam izgubila iz vida i dodira
Kako sam sprezala ruke
olako
kao glagole
Nečinjenja
Propuštanja tebe i trpljenja vlastitih odluka
Izdeklinirala sam si nesreću u svih dvanaest mjeseci godine
(ali ne i sklanjala s puta)
Zaribala nastavke po godišnjim dobima
(Ne) i izostavila epitete čisto jer me školski podsjećaju da su ukrasne prirode
/A priroda je bila mrtva. Jedna vaza, keramička šalica koja vrti beskonačne kružnice po stolnjaku i drveni stol na četiri noge/
(Takva, rastezljiva poput dana kad ti treba vremena
Pa tek pred zoru ideš spavati –
Natezala se sama sa sobom)


II.
Pazi.
Toliko sam gurala da je palo
I da više nije ustalo. Bar ne prije odbrojavanja.
Toliko sam šutjela da se nije imalo što protumačiti iz toga osim da više nemam sluha za klijetke i pretklijetke.
(A danas otkucaje u grlu čujem – doslovno.)
Pazi
- Nadam se da si danas kupio neko cvijeće
(I da zbog toga ne piješ
Nego u to ime).
Pazi,
Stoput sam ti rekla da ti neću reći što osjećam
I da ću samo tako sačuvati dio sebe (barem tih par deka), da se imam čega prejesti, čega zasititi odmah nakon buđenja, još onako sva iz kreveta. (Kad se izjedem kao s posta.)
(I blago meni, baš sam uspjela.)

I to sto ti neću pred oči
To je jer sam skoro pa nestala u četvrtoj dimenziji koju si mi dodao.
(Sad me se može voljeti i plošno…)
(...da mi je to netko rekao...)

I što mi se ne priča
To je jer me steže grlo jednom kad krenem naglasačke
(otkucajno pogođenoj
Iz neba
U ocrtana rebra glasnica)


III.
Tad… nemam više obraza
Da ne kažem
Da sam ta koja je polaganim korakom istrčala
(nimalo nevino / šutke pravdajući se / neupitnom čežnjom)
Iz…
Iz?

07

petak

veljača

2014

Riječi na raprodaji (Zaustavi. Učini. Promijeni.)

(Ugradilo. Ostavio. Prikrio. Rekla. Rasplesti. Rasplesti. Rasplesti. Dobiti. Zaskočim. Stanem. Pričaj. Nasmiješiti. Praviti.

Dođem. Zavijam. Udarim. Ližem. Dođem. Kruži. Pustiš. Dođe. Kružim. Zaustavim. Dogodi. Prizvala. Prizvala. Htjela. Dogodi. Znam. Biti. Napisati. Budem. Htjela. Prevaliti. Dogovorimo. Vjerujem. Izmisliti. Izazivati.)


To kako mi se / u genetsku šifru,
Neponovljivo poput otiska prsta
Ili kvalitetnog deja vua bez prethodne stvarnosti,
Neuhvatljivo poput onog prvog poljupca koji je / trag na utrobi, a izvana / svaki dokaz o svom postojanju.
I to kako sam onda / da se pletenice moraju /.
Moraju /. Moraju /.
U najmanje četrnaest redaka
…i kako će / dvije tisućinke prednosti prije nego ih / i / im na rep raspletenim.
Eto, to.
A ti /.
Ja ću se samo /.
I / se da (je) trenutak baš kao i svaki drugi.

*
Redovito / kao pas lutalica
Pa / poput vuka pod nekim stablom
/ u auto
Pa / rane.
/ kao mačka koja / oko istog ulaza
Opet i opet
Dok je ne / unutra
Jer ti / žao.
Baš tako i ja / opet i opet da / svemir.
I, ako se / nakon,
Vjeruj mi da nisam /.
i, ako sam /,
nisam /.
I, / li se, (ne) / (hoću) li ikad više / u stanju / ijednu priču
Ma koliko kratku,
Ni u stih zamotanu, kao bombon s obje strane uvrnutu.
Ne znam (hoću) li, / li u pravu a da (nisam) /, ikad više (moći) / riječ preko ove lijeve ruke ovako lijeva.
Šta kažeš da se / ti i ja da (budemo) nesreća u sreći? (zanemariva cijena.)
I, ako i ne / u tu sudbinu
- a i nju je netko morao / -
(neću) je /.


*

I kad sam već //naučila// što ujutro hoda na četiri, u podne na dvije, a navečer na tri noge –
/ vrijeme
/ čudo
/ planove.
A ja ću //obećati// da //neću prestati vjerovati//. U čuda. Samo da budem Toma, živote.


(Vidiš li da se, ako treba, mogu rastati od riječi?)

06

četvrtak

veljača

2014

Nisu jedno za drugo

Dok čekamo spuštanje garda
Ja spuštam rolete
Metem tuđe mrvice sa svog balkona
Navlačim zavjese
Pravim se da pojma nemam kako su se "oni do" pomirili
…a on se, ne lažem, tri tjedna hvalio svima da ju je ostavio
Družio se više nego ijedan tjedan do sad
I pronalazio vrlo skromna i logična objašnjenja
Zašto nisu jedno za drugo.

Neki dan je pričao tiše no ikad
A taj ima ponosa i odlučnosti da bude uvijek najglasniji
Tiše no ikad
A onda to neko mumljanje
Kako da vam objasnim
- nešto između () i ( )
I onda čujem šuškanje rukava njezine jakne.
I točno znam što radi
Smiruje joj suze dodirom
I u jednom trenu kaže: „Jesmo sad dovoljno plakali?“
A misli samo na nju.
I, znam, njemu nije nužno puno lakše.

Svatko se nosi na svoj način.
Svatko se noći na svoj način.
Svatko si dani na svoj način.
Netko nekome ipak znači.


Nema više društva.
Zato navečer lupkaju štikle u stubištu.

Što da vam kažem?
Ovo je sasvim prisvojena priča
Ukradena od srca
Ma što glumili ponosni i odlučni.

Čekamo spuštanje garda
Slušam rolete
Metem vlastitu prašinu pod stol
Mrvice svojih dana i minuta.
Navlačim zavjese
Pojma nemam kako im ljubav cvjeta
Jer
Hladno je
Pa prozori nisu otvoreni
I mislim se…
Je li isuviše velik problem odati svijetu tajnu da ponekad, kad je bitno spustiti gard, ja ga uopće nemam
Ma što to značilo
(pronalaziti vrlo skromna i logična objašnjenja
Zašto nisu jedno za drugo.
Srce pamet ionako ne pita.)

Dok čekamo spuštanje garda
Ja spuštam rolete
Metem tuđe mrvice sa svog balkona
Navlačim zavjese
Pravim se da pojma nemam kako su se oni do pomirili
…a on se, ne lažem, tri tjedna hvalio svima da ju je ostavio
Družio se više nego ijedan tjedan do sad
I pronalazio vrlo skromna i logična objašnjenja
Zašto nisu jedno za drugo.

05

srijeda

veljača

2014

/Ahilova škrga/ ili /Bella, hoćeš i ti, ribo, malo zraka?/

Statistički gledano bi se potvrdilo pravilo da su se, svi oni koje su držali za petu i uronili predugo u obećavajuću vodu, u konačnici utopili ne toliko od nedostatka kisika koliko od nedostatka škrga. Ni ja nisam riba u horoskopu.

***

Lijep je dan
To si mi time rekao. Jelda? Znam da jesi. I da je lijepo što je lijep dan.

Toplo je za ovo doba godine

Slatka si
To je bilo to, te dvije riječi, dok mi se prosuo kusur po podu. To je bilo to. Priznaj.

Volim je.
To su bile te riječi. Jesam u pravu? Sad kad si završio poziv i zaključavaš zaslon, spremaš mobitel u stražnji džep. To mi govoriš, jelda? Nemoj da ti u tramvaju ukradu mobitel, tako, iz džepa. To sam ti odgovorila – ako se pitaš.

Hvala, mila.
A ja ti govorim molim, i da nema na čemu, da bi to i svatko drugi na mom mjestu učinio.

I:
Koja si ti budala.
A ja se osmjehnem nazad. Znam. Nepopravljiva. Znam da znaš.

I:
Žao mi je.
A ja odgovaram i meni je.

***

A onda uzmem četiri naranče, dva limuna i dva žuta grejpa, a ona mi kaže „bit ćete zadovoljna“ i da je sve svježe i domaće i da je, tako joj laži drugi oprostili, najjeftinije kod nje. On dovršava razgovor i sprema se uzeti svježe i domaće, dok se prebacujem, nogu pred nogu, do iduće tete ispred koje će mi se rasuti sitniš dok me gleda prolaznik koji se samo smiješi. A onda ću pobrati i njene poispadale jabuke s poda dok je gledam s puknutom vrećicom u ruci.
Navečer će mi se on nasmiješiti, a ja neću pitati što to znači. Ujutro ću se, praveći doručak, prerezati po liniji života, a on će se prepasti, prvo navući brižni izraz na lice, pa će mi utisnuti krpu u dlan, ja ću mikroskopski brojati bacile, nasmiješit će se, a i ja ću, nepopravljiva.
Dogodine će mi reći. Žao mu je. Nasmiješen. I ja ću se nasmiješiti.

***

I, joj tebe. Samo polako. Kad se utapaš u vodi. Vodi. U čemu bi drugom? Kad se utapaš u vodi, samo trebaš pričekati da ti se pojave škrge.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>