Sebi

Oprostite mi ovu kišu.

Rijetko dolazim praznih ruku.

Sponzoruša

060 90 11

Čujemo se?

Dosta

Nedostaju mi priče. Ona što te dlanom po obrazu. Što te čizmom po bosim nogama. Što te zagrljajem predvečer.
One što ih nisu zarobile knjige. Što ih nisu izdali isti oni koji su ih pisali.
One sto bi posramile svaki natječaj. Izmamile suzu. I osmijeh. I bijes. I radost.
Nedostaju mi one životne. Što su me pronalazile u pola noći. Držale mi kapke do tri. One preduge.
Te. Mi nedostaju. Taman dovoljno duge da ti kažu sve. A ne otkriju pozadinu.
Moje. Tvoje.
Svježe.
One što se zaobiđu. Sto ih ne vole. A vole. A ne vole.
Moje. Tvoje.
Što me tjeraju da tražim autora po ulicama neke zabiti. Da mu lupam na vrata. Da s njim pijem crnu kavu deset sati prije podne. Da me pošalje na prvi bus jer mu zvoni inspiracija.
Dosta mi je pjesme. Za ovo proljeće. Dosta je.

(Božić 2014.)

I ako su ti krivo ucrtali liniju života
Ja ću
…pokraj brašna i šećera
Jaja i oraha
Praška za pecivo i cimeta
Nadohvat ruke držati oštricu
Za svaki slučaj.

Ne ide
I neće
Zbrda zdola
Navrat nanos
K'o mačka oko vruće kase
Okolo naokolo
Dopola
Polovično

Ne
Ovako pa onako
Sebično
Skupo
Jos manje jeftino
Ma ni na dar
Niti
Otprilike
Tu i tamo
S vremena na vrijeme
Kako kada
Bi - ne bi
S jeseni
Ili ponedjeljkom

Nikako krivo
Niti planirano
Ili isključivo glavom

Ili...
Ili pak
Bez ošita
Očiju
Članaka
Otisaka prstiju

Ne bez uzdaha
Zagrljaja
Suza
I vikanja
I osmijeha

Ne
Napamet.
Niti ponovno
Iznova
Nanovo
Ili još jednom.

Ne.
Usprkos ovoga ali onoga ne.
Ne ali i još nekoga.
Ne sutra ali danas ne mogu.
I ne
Gužva je, ali javim se
Pa jedno hej oko nedjelje.

Ne
I ne
I ne.

Samo naopako
I snažno
I iz dna grla preko krvnih žila sve do stopala.
Samo tako. Jako. Jako. Tebe.

Tebe.