Nedostaju mi priče. Ona što te dlanom po obrazu. Što te čizmom po bosim nogama. Što te zagrljajem predvečer.
One što ih nisu zarobile knjige. Što ih nisu izdali isti oni koji su ih pisali.
One sto bi posramile svaki natječaj. Izmamile suzu. I osmijeh. I bijes. I radost.
Nedostaju mi one životne. Što su me pronalazile u pola noći. Držale mi kapke do tri. One preduge.
Te. Mi nedostaju. Taman dovoljno duge da ti kažu sve. A ne otkriju pozadinu.
Moje. Tvoje.
Svježe.
One što se zaobiđu. Sto ih ne vole. A vole. A ne vole.
Moje. Tvoje.
Što me tjeraju da tražim autora po ulicama neke zabiti. Da mu lupam na vrata. Da s njim pijem crnu kavu deset sati prije podne. Da me pošalje na prvi bus jer mu zvoni inspiracija.
Dosta mi je pjesme. Za ovo proljeće. Dosta je.
Post je objavljen 16.05.2014. u 11:56 sati.