deklinacija
med. opadanje jačine neke bolesti [bolest je u deklinaciji]; popuštanje
I.
Kad složim i poradim na tome (kad me odjednom prosvijetli) - pa sklepam taj kolaž nalik inventuri (nutrine i celofana koji je zašuška)
Kapima jutarnje kave lijepeći komade prošle godine po (onda više ne toliko bijelim) zidovima
Usput (namjerno) praveći mliječne staze dnom šalice po stolnjacima
Da se ne potopim u snovima, već održim na nogama
(Treba ostati sabran ili bar zbrojen)
- Svaki (nemarno iz sredine knjige otrgnuti) komad ima svoju boju ili barem nijansu
Kad sve to uredno porazbacam po finoj žbuci, nezaglađenoj jer zna zid svog promatrača, i jupolu
Pa posložim pamet i slučajem (ma, pukom srećom) neisplakane suze
I zbrojim iz prve, iz glave, dva šesteroznamenkasta broja (ili koliko je već tih dijelova kolaža) – olako - kao dva i dva
I shvatim
(Pazi sad ovo)
Da nikom ništa
Što sam ja malo zeznula uloge tko je koga
-Pazi-
U srce prevario
Za pozamašnu svotu nade i sanjanja.
Nikom ništa što sam -kako ono kažeš?- zajebala
(Trebat će mi još jedna čaša da upristojim tu riječ u prihvatljivu)
Pa te optužila prešutno
Da si me slomio
I -pazi- da pojma nemaš što mi radiš
I koliko me koštaš
A potpuno sam izgubila iz vida i dodira
Kako sam sprezala ruke
olako
kao glagole
Nečinjenja
Propuštanja tebe i trpljenja vlastitih odluka
Izdeklinirala sam si nesreću u svih dvanaest mjeseci godine
(ali ne i sklanjala s puta)
Zaribala nastavke po godišnjim dobima
(Ne) i izostavila epitete čisto jer me školski podsjećaju da su ukrasne prirode
/A priroda je bila mrtva. Jedna vaza, keramička šalica koja vrti beskonačne kružnice po stolnjaku i drveni stol na četiri noge/
(Takva, rastezljiva poput dana kad ti treba vremena
Pa tek pred zoru ideš spavati –
Natezala se sama sa sobom)
II.
Pazi.
Toliko sam gurala da je palo
I da više nije ustalo. Bar ne prije odbrojavanja.
Toliko sam šutjela da se nije imalo što protumačiti iz toga osim da više nemam sluha za klijetke i pretklijetke.
(A danas otkucaje u grlu čujem – doslovno.)
Pazi
- Nadam se da si danas kupio neko cvijeće
(I da zbog toga ne piješ
Nego u to ime).
Pazi,
Stoput sam ti rekla da ti neću reći što osjećam
I da ću samo tako sačuvati dio sebe (barem tih par deka), da se imam čega prejesti, čega zasititi odmah nakon buđenja, još onako sva iz kreveta. (Kad se izjedem kao s posta.)
(I blago meni, baš sam uspjela.)
I to sto ti neću pred oči
To je jer sam skoro pa nestala u četvrtoj dimenziji koju si mi dodao.
(Sad me se može voljeti i plošno…)
(...da mi je to netko rekao...)
I što mi se ne priča
To je jer me steže grlo jednom kad krenem naglasačke
(otkucajno pogođenoj
Iz neba
U ocrtana rebra glasnica)
III.
Tad… nemam više obraza
Da ne kažem
Da sam ta koja je polaganim korakom istrčala
(nimalo nevino / šutke pravdajući se / neupitnom čežnjom)
Iz… Iz?