Dok čekamo spuštanje garda
Ja spuštam rolete
Metem tuđe mrvice sa svog balkona
Navlačim zavjese
Pravim se da pojma nemam kako su se "oni do" pomirili
…a on se, ne lažem, tri tjedna hvalio svima da ju je ostavio
Družio se više nego ijedan tjedan do sad
I pronalazio vrlo skromna i logična objašnjenja
Zašto nisu jedno za drugo.
Neki dan je pričao tiše no ikad
A taj ima ponosa i odlučnosti da bude uvijek najglasniji
Tiše no ikad
A onda to neko mumljanje
Kako da vam objasnim
- nešto između () i ( )
I onda čujem šuškanje rukava njezine jakne.
I točno znam što radi
Smiruje joj suze dodirom
I u jednom trenu kaže: „Jesmo sad dovoljno plakali?“
A misli samo na nju.
I, znam, njemu nije nužno puno lakše.
Svatko se nosi na svoj način.
Svatko se noći na svoj način.
Svatko si dani na svoj način.
Netko nekome ipak znači.
Nema više društva.
Zato navečer lupkaju štikle u stubištu.
Što da vam kažem?
Ovo je sasvim prisvojena priča
Ukradena od srca
Ma što glumili ponosni i odlučni.
Čekamo spuštanje garda
Slušam rolete
Metem vlastitu prašinu pod stol
Mrvice svojih dana i minuta.
Navlačim zavjese
Pojma nemam kako im ljubav cvjeta
Jer
Hladno je
Pa prozori nisu otvoreni
I mislim se…
Je li isuviše velik problem odati svijetu tajnu da ponekad, kad je bitno spustiti gard, ja ga uopće nemam
Ma što to značilo
(pronalaziti vrlo skromna i logična objašnjenja
Zašto nisu jedno za drugo.
Srce pamet ionako ne pita.)
Dok čekamo spuštanje garda
Ja spuštam rolete
Metem tuđe mrvice sa svog balkona
Navlačim zavjese
Pravim se da pojma nemam kako su se oni do pomirili
…a on se, ne lažem, tri tjedna hvalio svima da ju je ostavio
Družio se više nego ijedan tjedan do sad
I pronalazio vrlo skromna i logična objašnjenja
Zašto nisu jedno za drugo.
Post je objavljen 06.02.2014. u 12:46 sati.