Pa šta

Pa šta
I ako si me oživio
s papirusa
i iz krasopisa
i utkao u najmanje tri dimenzije.
Pa šta?

I ako si me pročitao
I preveo na svoj jezik
I ako ti je koja moja kvačica pala s njega

Dodat ću si sama točku na i

I, šta onda?
Ako sam ti dala da prelistaš oko kulminacije
Nakon što sam ti prepričala uvertiru
Uz pratnju violina
I gitare
I tri klavira.
Dopiši sve zamislive romantike.

Pa šta?

I onda, ako sam se ja
Razotkrila
In flagranti se uhvatila
Kako sam se krivo napisala
Kako to nisam tako mislila
I kako mi se izgubila logika

Čiji bi onda bio taj gubitak…

I šta onda?
Dok se žališ nad krivim stihovima
Nad neuspjelom rimom
I suviše dugim rečenicama
Zapletima koje ne znam razmrsiti.
Takva mi je kosa.
- dok se žališ nad redovima namočenih stranim riječima
- dok mi se petljaš prstima u suglasnike
- dok mi se raspravljaš oko interpunkcije?
- i pronalaziš pogrešne padeže!

Dok ti - -
Ja svoje olovkompisanje
Životom brišem
I smišljam već novu grešku
Koju ću zaljuljati u snove objave i razotkrivanja

I kad me se pita zašto pišem
Otkrit ću još jednu laž koju nikom nisam priznala

Ne možeš mi ništa!
Ne dotičeš moje vokative dok se meškoljim u aoristima
I moja pisma ne dobivaš jer ih šaljem na druge adrese
Pišući ih prvima

I nema tih nesvršenih glagola koje ne mogu okončati
- a ti me tumači lakoćom ispijanja jutarnje kave.
I nema tog konačnog kraja kojem neću dopisati nastavak
- ne može me nitko poreći kako to sama znam
Porazivši odluku pobijediti sebe. ili izgubiti.
Isto je…
Isto je.