Zatvaram zagradu

…pa sam si umislila da taj dah…da ima okus
Umislila očima da čujem neizgovoreno
I prstima da pričam priče
…pod jednom uličnom svjetiljkom bez fitilja
Koja se gasi u pravom trenutku
…pod nekom pjesmom
Iako se ničeg ne sjećam.
I zvone mi koraci koji nisu lupali.

I vidim boje u mraku visina jedne noći koja to nije.

I iako cijelo vrijeme pričam da je zimska noć ta koja je svjetlija od ljetne
To sad nema veze s tim jer je proljeće
A ono miče zavjese s prozora noći i šareni nepostojeće oblake
…a za desert je pojelo zvijezde sa šlagom
I iako se prejelo, ostalo je lepršavo
To proljeće koje cvjeta pod nebom.

A ja prstima šaram odgovore po zraku
Na sva ta pitanja koja se nameću nadolazećem danu
I umjesto riječi stavljam dvotočku. I zatvaram zagradu.
I zatvaram zagradu.
I…zatvaram zagradu…