Bauchgefühl

Rekla je
Moram isključiti ovaj sensitive mode.

Znam...stalno sam u rekla-je-raspoloženju

Nedostaje mi riječi. Ili manjka - i to je imenica - raspoloženja.
Ili manjka zime u ovom proljeću.
Definicije...
U sebi kriju riječi, ali ne uvijek i značenje koje pripisujemo pojmu.

Noćas je trebalo nespavanje.
Nijemci imaju taj naziv...Bauchgefühl.
Mogao bi se prevesti kao osjećaj u trbuhu,
Što bi zapravo bila intuicija
Iako nekima možda nije u trbuhu.
Ne znam gdje je moja bila,
Ali rekla je ne treba spavati.

I spavala sam,
Majstorica u neslušanju sebe
Ili intuicije
Ili bauchgefühla.

...
Moje se nastojanje rasplinulo u svojim mogućnostima pa me ostavilo sa svim tim planovima o cilju da živim put i sad
I, iako znam da je sva poanta u tome što jest, ne da mi sanjar da ne razmišljam što bi bilo kad bi bilo
Pa tražim sve paralelne svemire u kojima sam ipak pravila te korake na tom mjestu na kojem nisam,
U kojima sam držala žlicu i okretala nju umjesto da miješam tekućinu
I mislim o toj čaši vode koju, doduše, uvijek dobijem, ali nikad ne taknem i često proslijedim osobi za istim stolom
Jer su svi uvijek žedniji od mene, a ja sam uvijek gladnija od svih
Pa si te gozbe onda spravljam u ime netaknutih brzih rješenja i gladnim nad tim savršenstvom koje se krčka peče i prži
I kuhinjom mi se šire svi ti mirisi Indije, Italije i pokoji dalmatinski ružmarin
Dok mi se želudac skuplja neizmjerno iščekujući tu nagradu koju mu spremam
...Taj moj, zaslužio je...
I svemu tome dodam predjelo i desert
I posolim što trebam, uredno posložim
Do pribora se izgubim u svojoj vlastitoj sitosti koju je nahranilo nešto brzinsko u nekom paralelnom svemiru
Jer, gozbe nisu za mene,
Samo se tješim da je tako lakše progutati
Pa si uzmem čašu vode jer se sjetim da ne udovoljavam dnevnim standardima unošenja tekućine
Zbog čega sam možda negdje u sebi uvenula dok sam cvijeće tako pažljivo zalijevala
Ali to ionako redovito radim –
Skrbeći o jednom kraju, drugi sasvim zapustim
Pa se pitam dok tako nanosim miris u najboljoj mainiri pripremanja izlaska jesam li nešto zaboravila
I kako to da tu osobu zanemarujem dopisivanjem joj srednjeg roda
Ali se ne sjećam imena
Ne sjećam se imena...od tog mirisa možda...ii čiste zaboravljivosti...
Pa i da mi slovo padne na pamet
Ja poučena iskustvom znam sasvim sigurno da ono neće biti početno
Zbog čega možda dođem u napast da počnem previrati po svim ladicama tražeći noćas rukavice jer su moju zimogroznost najavili i na vijestima
...te rukavice slova u sredini koje se negdje moraju moći naći pod nekom adresom gladnih iako nahranjenih...
A onda se sjetim njihovih bezimenosti
I shvatim da mi je naprosto odlučno lutati putem
Ili ladicom
Točka

...
Treba mi proljeće
Kao gladnom hrane
Kao žednom vode
Kao cvijetu sunca.

Ili poput nje
Moram isključiti ovaj sensitive mode.

Noćas je trebalo tražiti proljeće za dobro jutro.

edit...
pahulje padaju...i lete prema gore...
i ne, nije do vjetra...žele tamo odakle su došle...