Ponos i predra...ovaj...srce

Neki stoljetni uopće ne traju stoljeće, a neki jednogodišnji uzmu više života od onih koji traju desetljeće.
Ali ovaj
Ovaj ne možeš dobiti
Makar
Skratio vrijeme
Promijenio oružje
Sabrao ljude
Prisvojio svu tehologiju ovog svijeta.
Ne ovako.

...
Stoje u ringu
Sedam odbrojavanja
I svako odbrojavanje bez poraza
Svako rušenje na tlo bez konačne pobjede
Svaki pad s titravim rukama uzdignut na nebesa koljena.
Stoje u ringu
S arkadama koje ne liče na sebe,
Uvijenih šaka.

Dlanovima ne možeš tući...
Šamar je odraz osobnog vrijeđanja.
Ovo je daleko iznad toga.

Ta modrica u kutu u savršenoj je harmoniji s onom modricom u dijagonalno suprotnom kutu
I vjera sumnji govori
Ja sasvim sigurno nisam tvoja.
Ova je poriče iz temelja postojanja.

Sjede i čekaju iduću rundu jer su već tisuće puta bile tako blizu.
Tako blizu je bio taj nokaut, a nijednom ga nisu svladale.
Ovdje nema mjesta za njega
Tu, odmah iza starta daleko, daleko od kraja.

Daleki, dijagonalno suprotni
Dok se poriču i niječu
Dok se tuku. Dlanovi. To je osobna uvreda. Dlan je srce.
Ovo sa srcem nema veze
A ovdje je i pamet zakazala
Pa se dijagonaliziraju, pa se bore da se bore dok se ne slome.

U kutu sjede. Dišu plitko, dišu umorno,
Znojne kože i sa petoricom trenera i brižljivaca.
Svi oni znaju kako iduću rundu dobiti.
Svi oni znaju da sad treba gutljaj vode. I da ga treba pljunuti.
Svi oni znaju kako slijepiti rane. Znaju snagu svog borca. Znaju mane svog protivnika.
Ali vlasnik je samo jedan.

Pa dišu. Dišu i dalje plitko. I svi ti savjeti na tri uha ulaze i na sedam njih izlaze. Sve upijaju u gutljaju vode i pljuju jer tako treba,
Jer su tu da –
S ovim plitkim disanjem
S ovim umornim rukama
S ovim titravim koljenima koja su se već stotinu puta uzdigla nad porazom -
Da postanu veći slabić nego što su bili.

Ali dišu, pogledom fiksirajući ta dva oka protivnika istog lica
I dišu i prate kako oboje jednako dišu, kako uz previše trenera, kako uz žednu publiku
Oni jednako dišu...
Jednako kao odraz u ogledalu...
Kao da sebe gledaju....

I ova pamet ovog borca ne zna razoriti
On ne zna pobijediti
On ne zna pasti

Oni su tu, ali kao da nisu. Njihove arkade su ovdje bile i jučer i bit će i sutra
Dok se publika nada...a nada se kao što to samo publika može...da će netko pasti.
A nada se i pamet. Nada se pa se bore.

Između vjere i sumnje samo je središte ringa
Oko držanja, padanja i ustajanja samo je isti ring.

Ovaj rat ne možeš dobiti.
On ti se mora darovati.
Ili ga moraš odlučno izgubiti dlanovima darivajući.



Jer kad ne znaš što ćeš,
Ponekad treba skinuti rukavice
I osjetiti čulima pravu odluku.