Opet, ipak.

Uhh. Bole me ramena, bole me ruke, bole me prsti na rukama. O nogama se trudim ne razmišljati. I samo čekam jutro da svane i da vidim koju upalu mišića imam. Počela sam ići na aerobik/pilates. Vidjela žaba da se konji potkivaju pa i ona digla nogu, nešto na taj fol. Doduše, išla sam ja i prije neke tri-četiri godine na aerobik neka tri mjeseca...I onda mi je naravno, dosadilo. Vježbe postale iste, utoliko da sam znala napamet svaki pokret, a čak je i urlik lava na početku CD-a koji se vrtio-bio uvijek isti. Što se tiče tog zasićenja i dosade koja neminovno slijedi, mislim da su odlasci na časove joge ubjedljivo rekorder. Dosadilo mi je nakon mjesec dana. Nisam ja neki sportski tip. Ukočim se, recimo, kad lopta leti prema meni. I ono kondicije koliko dobijem od dva časa tjelesnog u toku sedmice, sa djecom, je sve.

A i upala sam u neku kolotečinu, posao, kuća, birtija-vikendom. Sve pet, ali malo dosadi vremenom. I tako sam poklekla i krenula ponovo u vode aerobika. Tačnije, Hi-lo aerobik i pilates sa trakama. Majko moja. Prestrašno. Nas tri i instruktorica i vježbe u obliku plesnih koreografija koje je povezivala u jedno. Skoči, dva koraka lijevo, noga gore, pljesni rukama, tri skoka desno, pa sve iz početka. Sad znam kako se djeca osjećaju kad im ja nešto objašnjavam a oni ne kontaju.

Imam četiri dana ispred sebe, praznik nam je. A i plata je bila danas. Sutra planiram:

1. Naručiti se za pregled i naručiti leće. Odlažem neizbježno, mjesecima. Neka i očala, volim ih, ali treba mi neka
promjena. Žuljajuća promjena, doduše, ali nema veze.
2. Otići frizeru i izvuči pramenove. Imam sliku Rachel iz Prijatelja u glavi. Pramen boje meda, svijetlo plavi tu i
tamo i par njih smeđih....Sviđa mi se to šarenilo.
3. Sutra navečer popiti to piće u tom lokalu koji se zove „Četiri sobe gospođe Safije“. Prvi zadatak je prije svega
pronaći to mjesto u gradu, o kojem svi pričaju. Ime obećava.
4. Kupiti knjigu Hiljadu čudesnih sunaca, Haled Hoseini. Kažu da je dobra. A i ima mi neki šmek koji me intrigira.
5. Spavati, spavati, spavati. Sva četiri dana, koliko god i kad god stignem-spavati. Malo sam preumorna od svega.

Sve ovo, samo ako ujutru budem u stanju nogu podići.

anna

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.