http://rigijev.blog.hr
subota, 01.07.2017.
Poglavlje 10 LJubav (iz moje knjige-priručnika o umijeću življenja)
10 LJubav
Hocete da volite druge? Neka umre vaša potreba za njima!
Šta jeste i šta nije ljubav?
Mislí na nekoga čije ti je prihvaćanje neophodno u životu, nekoga od koga tražiš podršku. Nekoga ko ti je potreban da umanji patnju usamljenosti.
Pokušaj da shvatiš kako si u dodiru s tom osobom izgubio slobodu. Ti nisi slobodan. Ne usuđuješ se da budeš ono što jesi.
No ako si potpuno slobodan; ne moraš nikoga okrivljavati, ne tražiš više ništa ni od koga. Neuzvračenost te ne žalosti.
Kada više ne moraš da se braniš od nekog, ne postoji ni potreba da se izvinjavaš. Niti da daješ objašnjenja. Ne moraš više ni na koga da ostavljaš utisak. Šta god da se priča o tebi, te ne uznemirava. Ne baviš se time.
Tada se rađa ljubav.
Šta nije ljubav?
Privlačnost je slijepa. Osjećaš da te privlači neko ili nešto. Ako se prepustiš privlačnosti, uslijedit će užitak. Potom umor ili strepnja; Nadam se da će ostati ovako! Vezivanje, posesivnost, ljubomora, strah da ne izgubimo osobu koja nas je privukla. To nije ljubav.
Kad ovisimo jedni od drugih da bismo bili sretni je loše.
Često možemo vidjeti dvije osobe koje ovise jedna od druge, dvije nedovršene osobnosti koje se uzajamno podupiru. Ako se jedna izmakne, druga pada. Zar je to ljubav?
Ne možemo govoriti o ljubavi ako ona služi da usamljenost učini podnošljivom.
Kada se osjećamo prazno, odmah hrlimo da tu prazninu popunimo nekim. To nije ljubav. Da bismo utekli od usamljenosti i praznine, upuštamo se u bilo kakvu aktivnost, bacamo se na neki posao ili u nečiji zagrljaj.
Usamljenost ne može biti izliječena kontaktom sa drugim bićima, već samo kontaktom sa stvarnošću odnosno sa svojim unutarnjim Bičem.
Kada se suočimo sa usamljenošću, otkrivamo da ona ne postoji. U stvarnosti ne postoji nikakva praznina. Ono što tražiš već je u tebi. Ako ozbiljno pristupiš svemu što se nalazi u tvojoj duši, nestat će sve ono od čega bježiš a izronit će ono što tražiš.
Ako ostvarim kontakt sa nečijim centrom-dušom onda će nastati vječna ljubav koja se nikad prekinut neće. Ako se prekine onda to nije to – onda je to bilo samo poznanstvo.
Želja i patnja
Ljubav nije želja. Želja je korijen i porijeklo patnje. Kada ukinemo želju, ukidamo patnju.
Svijet je prepun patnje. Brakovi zasnovani na Očekivanjima, Ubjeđivanju i Potrebama ne traju dugo; Puno očekujem od tebe. Bolje nemoj da me razočaraš. I obrnuto; Ti puno očekuješ od mene. Ne želim da te razočaram. Potreban sam ti. Potreban-na si mi. Potrebno mi je da nađem svoju sreću u tebi. Potrebno je da nađeš svoju sreću u meni. Tu počinje pretenzija za posjedovanjem druge osobe.
Tamo gdje je prisutna ova vrsta želje, krije se ucjena. A tamo gdje se krije ucjana, javlja se S T R A H. A tu gdje je strah, nema ljubavi, jer uvijek mrzimo ono čega se bojimo.
Prava ljubav uvijek eliminira strah.
Kada je to samo želja kamuflirana ljubavlju, često se ispolji strah.
Stvarni neprijatelj ljubavi
Umjesto straha, živi ljubav; oni su krajnje suprotni. Ljudi obično misle da su ljubav i mržnja suprotni; to je pogrešno, oni nisu suprotni. Ljubav i mržnja su ista energija, ljubav/mržnja je jedna ista energija. Ljubav može postati mržnja, mržnja može postati ljubav: oni su promjenjivi. Stoga oni nisu suprotni, oni se dopunjuju.
Ustvari, mi volimo i mrzimo jednu istu osobu: to uvijek ide zajedno. Oni nisu neprijatelji, oni su prijatelji.
Stvarna suprotnost postoji između ljubavi i straha. Oni nisu nikada zajedno; ako si previše prožet strahom, ljubav nestaje. Strah ne može biti promijenjen u ljubav, ljubav ne može biti pretočena u strah: oni nisu dopunjivi.
Samo te ljubav može učiniti bogatim. Strah oduzima, paralizira, i što si više blokiran, više u strahu, to si više u začaranom krugu. Ljubav ti daje krila, to ti pomaže da se opustiš u životu, to ti daje hrabrost da iskusiš život na različite načine. Ona ti dopušta širinu života, život je multidimenzionalan. To je čitava duga, sve boje života. Zato treba odbaciti strah i zamijeniti ga ljubavlju.
I razmišljaj o nebu, prostranstvu; misli o slobodi, beskraju. Ne razmišljaj o malim, trivijalnim stvarima. Ljubav nikad ne misli o malim stvarima, strah je uvijek sa trivijalijama. Ljubav je spremna da žrtvuje sve; ljubav samo misli o prostranstvu. Ona je uvijek u traganju za nepoznatim.
Ljubav nije opsesija. Ili emocija koja čini da svoje potrebe projiciram na drugoga.
Ljubav znači bistrinu pogleda i preciznost odgovora. Vidjeti drugoga jasno, onakvog kakav je. To je neki minimum koji očekujemo od ljubavi. Kako mogu da te volim ako te dobro ne vidim?
Mi u drugom tražimo određenu, unaprijed stvorenu, sliku. Je li tu u pitanju odnos sa partnerom ili slikom? Slikom o odnosu kao takvom? Zapravo nam se sviđa sama ideja o vezi. Taj osjecaj da sam s nekim. Mi smo u vezi. Kada izađemo van onda nas dozivljavaju kao par. Kako je dobro imati nekoga. To je ujedno i potvrda da vrijedim, da sam društveno priznat, i da sam nekome potreban … Sve je to koncept razmišljanje koje vodi vezi ali ne i ljubavnoj vezi.
Suštinskoj ćemo se razlici vratiti poslje.
Kada mi nakon svađe kažeš; Žao mi je zbog one rasprave. Bilo bi sjajno kada se ja ničega ne bih sjećao. To mistici zovu pročišćenjem memorije. Oni pod tim ne misle da sve treba zaboraviti, već se treba riješiti svih emocija. Izliječiti se od patnje.
Odbacimo sentimente. Za sta su nam oni potrebni? Za kreiranje drame u umu i odnosima. Kreiranje patnje.
Ljubav nije odnos. Ljubav je stanje.
Ljubav ne mozemo definirati. To je jedna od nedefiniranih stvari, nalik ptici, smrti, Bogu, meditaciji.
Meditacija je ulazak u besmrtnost, ulazak u vječnost, ulazak u blaženstvo.
Prekinite s odnosima
Odnos postoji kad ste dva, podijeljeni. Tako odnos zapravo i nije odnos nego separacija, razdvojenost. Gdje god postoji odnos postoji i separacija. U odnosu uvijek ostajete razdvojeni, a u razdvojenosti je uvijek pristutna manipulacija.
Budi u odnosu – vezi, ali i pored veze ostani sam.
Ako mozes raditi na sebi kroz odnos – divno. Ako ne onda to radi kroz samoću – meditaciju.
Mi od ljubavi stvaramo odnos i tim je ljubav osuđena na smrt. U ljubavi ne smije biti odnosa. Vi trebate postati jedno s ljubljenim i dati mu priliku da bude jedno s vama. To treba biti stapanje – samo tako sukobljavanje prestaje. Inače je to odnos u kome su prisutni; posjedovanje, gospodarenje, manipulacija i eksploatacija. Sve su to radnje ega.
Prekinite sa odnosima. Velik ste dio života proveli u odnosima, sad sa ovim sad sa onim. I dovoljno ste patili. I previše. Patili ste više nego zaslužujete. Sve to zbog krive koncepcije odnosa.
Pogrešan concept je; prvo trebaš biti svoj i tek nakon toga možeš biti u odnosu s nekim. Iz krivo postavljenih odnosa potiču sve napetosti, svi sukobi i sva nasilja.
Sartr je rekao; Pakao su drugi. Zapravo pakao nisu drugi nego vaš ego. Kada u odnosu uspijete da nestanete, pakao nestaje. Tada ste preobraženi i ušli ste u raj.
Adam i Eva su izbačeni iz raja jer su jeli zabranjeno voće sa drveta znanja. Zašto je voće sa drveta znanja bilo zabranjeno? Zato što sa znanjem dolazi ego.
Hoćeš da volis druge? Umri za njih. Neka umre tvoja potreba za njima.
Đubran; Besjeda ljubavi
Gdje si brate moj? Ti si sveprisutan i Bogomdan, ti si svevremen jer si moćniji od vremena. Pamtiš li noći kada smo zajedno bili? Pamtiš li dan kada smo sjedili u sjenci granja što nas je okruživalo od ljudi nas zaklanjajući, kao što grudi svete tajne srca zaklanjaju? Pamtiš li kada smo glavu na glavu naslanjali. Pamtiš li trenutak kad ti dođoh da se oprostimo, a ti me zagrli i poljubi poljupcem koji mi kaza da sa usana dolaze nebeske tajne ljudskim jezikom neizrecive, poljupcem koji mi uzdahe izmami. Ti su uzdasi prije nas u carstvo duša odletjeli objavljujuci uzvišenost nasih duša, i tamo će ostati dok se ne spojimo u vječnosti.
Tijela imaju sitne ciljeve, ona se rastaju zbog svjetovnih stvari i razilaze se zbog ovozemnih želja. Dotle su spokojne duše u trajnom zagrljaju ljubavi, sve do smrti koja ih Bogu odvodi.
Idi, dragi. Život je za tebe odlučio i pokoran mu budi. Ja sam za tebe neodvojivo vezan ljubavlju i sjećanje na te je za mene trajna blagoslovljena svetkovina. Sjećaš li se kad smo jedno drugom lice gledali? Znas li da su mi tvoji pogledi govorili da mi nisi došao iz samilosti?
Gje li si sada druže moj. Da li čuješ za morem moj plač i ridanje, da li vidiš moju nemoć i poniženje, da li su ti znani moja postojanost i strpljenje? Čežnja mi je osušila usne koje bjehu tvojim poljupcima osvježene. Zar se zrakom ne može prenijeti dahtanje bolnog samrtnika? Zar među dušama nema tajne veze da bi prenosila jadanje klonulog ljubavnika.
Gje si živote moj? Mene je, evo, tama prigrlila i tuga me savladala. Osmjehni se u eter – ja cu oživjeti. Izdiši u eter – ja ću uskrsnuti. O, kako je ljubav veličanstvena i koliko sam ja ništavan.
Ljubav postaje velika samo poslje rastanka. Čovjek uživa plodove ljubavi poslje mučnog rastanka, gorkog čekanja i pustog očajanja.
Gje si, dragi, gdje si?
Uzvišene i prevashodne istine ne priopćavaju se riječima, već se one odlučuju da u tišini među dušama kolaju.
Ja znam da rastanak ne može duše razdvojiti.
Želio bih, dragi moj, da život što je predamnom bude veličanstven i lijep. Život u kome ću se brinuti o ljudima, poštivati ih i voljeti. Takav je zivot već počeo kada sam tebe sreo. Vjerujem da ti možeš pokrenuti snagu koju je gospod u meni stvorio, a koja će velika djela činiti. Mi smo saučesnici u tugovanju i radovanju. Pamtim te u vrijeme odsustva i radosno dočekujem u povratku.
Kome se ovdje pisac obraća?
Vježba/ Misli na nekog koga duboko voliš. Zamisli da sjedi ispred tebe, da govoriš s tom osobom. Reci koliko ti znači to što je ušla u tvoj život. Dok ovo činiš, postani svjestan onoga što osjećaš. Kada osjetis ushićenje i toplinu koju donosi ova vježba, pređi na sljedeću.
Misli na nekog koga voliš i ko te voli. Ako ga pažljivo promatraš, naći ćeš mane. One ne umanjuju ljubav prema toj osobi i ne sprečavaju te da voliš svo dobro u njoj. Kao Isus.
(ovo pomaže da prihvatimo nekoga s njegovim manama)
’Simptomi’ istinske ljubavi prema drugoj osobi;
Ja od tebe ne tražim ništa; ne osjećam potrebu da se ti brineš o meni; ne krivim tebe za svoje neuspjehe niti te opterećujem svojim problemima. Poštujem tvoje mišljenje i tvoja osjećanja.
Ti me ne sputavaš, ni malo i nikad mi ne smetaš. Ne osjećam ljubomoru kada si s nekim drugim ...
Kad ovo postignemo onda ćemo biti sretni u pravoj ljubavi!
Kada nam je dobro s nekim onda nam sve ide. Stvari sjedaju na svoje mjesto. Sve štima. Osjećamo se dobro u svojoj koži. Uvijek smo nasmijani. I pošto smo sretni onda smo i dobronamjerni. Tada smo i uspješni.
Ljubav je uvijek dobronamjerna! I ta nas dobrota čini širokogrudnim i sva nam se vrata otvaraju.
"Zavedi mi um i imaš moje tijelo, pronađi mi dušu i imaš me zauvijek." Dostojevski
Sto nam o ljubavi kaže Osho;
Ljubav je susretanje života i smrti. Ako ne spoznaš ljubav, ti si promašio život. Ti si promašio nevjerojatno, beskrajno, promašio si potpuno – ti si promašio vrh iskustva.
Ovo dostići, potrebno je sljedeće proći; Biti ovdje i sad. Ne može se voliti u prošlosti.
Mnogi ljudi samo žive u sjećanju.
Ako razmišljamo previše – a razmišljanja su uvijek o prošlosti ili o budućnosti – to nas odvlači od čistih ljubavnih osjećaja. Ne slušajući osjećaj, malo po malo, on će nas napustiti. I tako malo po malo zaboravimo na srce.
Ljudi se kreću glavom a zaboravljaju srce – oni su u većini. Postoje ljudi koji ne znaju šta srce znači. Oni misle da je srce samo pumpa. Sve im je u glavi. Glava je potrebna, ona je dobar instrument, no treba biti korišćena kao sluga. Ona ne smije biti gospodar. Jednom kada glava postane gospodar a srce biva potisnuto, moze se pre – živiti, ali ne i Boga odnosno ljubav spoznati.
Ono što u početku izgleda kao ljubav, nakon što ostanemo duže u tome, postaje Bog. Ljubav je začetak Boga – ili, Bog je najviši vrh ljubavi.
Na putu ka čistoj ljubavi treba naučiti svoje otrove u med trasformirati. Mnogi ljudi vole ali je njihova ljubav zatrovana raznim otrovima – mržnjom, ljubomorom, ljutnjom, potrebom za posjedovanjem.
Ljubav je delikatna.
I ovi koji žive srcem imaju svoje slabosti: ono malo svjetlosti ljubavi je okruženo ljubomorom, mržnjom, ljutnjom... Tako cijelo putovanje postaje gorko. Ljubav je put između neba i pakla – dvosmjerni put koji vodi i dole i gore. Ako ima otrova to će me odvesti dole – ući ću u pakao, a ne u nebo. Umjesto da dospijem do melodije, moj život biva mučna buka – konfliktna pobiješnjela buka – svjetina koja urla, a ne harmonija. Dospijevam do ivice ludila.
Gurdžijev kaže: Sve što štedim je izgubljeno, a sve što dajem to je moje. Sve što sam dao još je sa mnom, a sve što sam sakupljao je nestalo, otišlo. Imaš samo ono što podijeliš. Ljubav nije vlasništvo koje treba štediti, ona je kao miris ruže koji se treba dijeliti, a što više dijeliš, toga više imaš; što manje daješ manje i dobijaš.
Više još više donosi.
Pusti vodu sa izvora i još više će nabujati. Ne pustiš li tu vodu, zatisneš li izvor, brzo će postati jadan i vrelo neće još dugo djelovati. Malo po malo će izvor presahnuti, biti odsječen; a voda koja je u izvoru će nestati, biće ustajala, prljava. Voda koja teče je svježa... ljubav koja se daje je svježa.
Na putu ka istinskoj ljubavi – treba dijeliti; svoj život, svoju dobrotu, dijeliti sve što imaš. Dobro u nama ne treba štediti; svoju mudrost, svoju molitvu, svoju ljubav, svoju sreću, zadovoljstvo...
Svoje bisere treba nekome dati i pri tom ne razmišljati da li je to svetac ili svinja – samo ih dati, radi one; nužno je davati.
Jednom sam pročitao šta su, po jednom Grčkom filozofu, tri uvjeta za sreću; da imaš filozofski pristup životu – da ga kužiš -razmišljaš o svom zivotu – svjestan si načina na koji ga provodiš, potom da si financijski neovisan i treći je da s nekim; partnerom – prijateljem – članom obitelji … možeš obrok podijeliti.
Budi zahvalan osobi koja ti je dopustila da nešto podijeliš s njom.
Sakupljati – truje srce. Svakojako sakupljanje je otrovno. Ako dijeliš tvoj sistem će biti oslobođen otrova, i zato ne brini o tome da li to neko zaslužuje ili ne.
Ne očekuj zahvalnost. Ne, budi zahvalan da je taj neko spreman da te sasluša, da podijeli svoju energiju s tobom; da je on spreman da sluša tvoju pjesmu, da je spreman da gleda tvoj ples, da kada ti priđeš da mu nešto daš ne bivaš odbijen... On te može odbiti.
Deliti je jedna od najvećih vrlina.
Ljubav i ego ne mogu zajedno
Za ljubav je potrebno naučiti biti ništa. Jednom kada pomisliš da si neko, ti zastaješ, ljubav se tada ne razliva. Ljubav se odliva samo od onog koji je niko. Ljubav bitiše samo u onome koji spozna ništa.
Samo kada si prazan tada je ljubav u tebi.
Kada si ispunjen egom, ljubav nestaje.
Ljubav i ego ne mogu zajedno.
Ljubav može bitisati sa Bogom ali ne i sa egom. Ljubav i Bog su slični. Ljubav i ego ne mogu zajedno. Zato budi niko. Ništa je vrelo svega, ono je izvor beskraja... ništa je Bog. Ništa znači nirvana.
Budi ništa! Biti ništa može te dovesti do svega. Biti nešto ili neko, samo gubiš. Ako budeš ništa, tada ćeš stići svom domu.
Ljudi misle da mogu voliti samo ako nađu perfektnu ženu, ili perfektnog muškarca. Besmislice! Ti takve nikada nećeš naći jer takvi i ne postoje. A ako takvi i postoje oni se ne zanimaju za ljubav.
Čuo sam priču o čovjeku koji je ostao neženja čitav svoj život jer je tragao za perfektnom ženom. Kada je bio sedamdesetogodišnjak netko ga je upitao: „Ti si puno putovao. Od Kabala do Katmandua, od Katmandua do Goe, od Goe do Pune si tragao. Kako to da nisi našao savršenu ženu, pa baš ni jednu?
Starac je postao veoma tužan: „Da, jednom sam došao blizu takve savršene žene.“
Ispitivač reče: „Šta se tada dogodilo? Zašto se nisi oženio?
Tada je on postao još tužniji: „Šta da se radi? Ona je tragala za savršenim muškarcem.“
Za stapanje i rast u ljubavi nije potrebna savršenost. Ljubav nema ništa sa onim drugim. Osoba koja ima ljubavi jednostavno voli isto kao kada živi čovjek ima potrebu za disanjem, hranom vodom i snom. Isto tako kao što živi čovjek, koji voli, voli. Živi čovjek jednostavno voli. Ljubav prirodno funkcionira.
Ne traži savršenstvo, jer, inače, nećeš naći nikakvu ljubav da raste u tebi. Naprotiv, otkrićeš da ne poznaješ ljubav. Ljudi koji traže savršenstvo su ljudi bez ljubavi, neurotični ljudi. Čak i ako bi našli voljenog ili ljubavnika oni bi tražili savršenstvo – a ljubav se uništava zbog tog zahtjeva.
Čim muškarac voli neku ženu ili žena voli muškarca odmah se pojavljuje zahtjev. Žena počinje zahtijevati da muškarac bude savršen, samo zbog toga što on voli nju. Isto kao da je počinio neki grijeh! Sada on mora da bude savršen, sada on mora da odbaci sva svoja ograničenja – sve samo zbog te žene. On više ne može biti ljudsko biće. Ili mora postati nadljudsko biće ili će biti lažan, prevarant. Prirodno, postati nadljudsko biće je veoma teško, a postati varalica nije veći problem. Oni počinju pretjerivati, i u ime ljubavi glumiti i igrati razne igre.
Ne traži savršensto. Ti nemaš pravo da tražiš bilo šta od drugog. Ako te neko voli, budi zahvalan – ali ne traži ništa jer on nema obaveze da te voli. Ako neko voli, to je čudesno. Budi treptaj na tom čudu. Ali, ljudi ne znaju da trepere. Za sitnicu oni će uništiti svu mogućnost ljubavi. Oni nisu puno zainteresirani za ljubav i veselje. Oni su više zainteresirani za neki drugi egocentrični zanos. Budi okupiran svojim veseljem. Sve drugo je nebitno.
Voli kao prirodno funkcioniranje, kao disanje. I kada voliš osobu ne počinji zahtijevati, inače ćeš već od samog početka zatvoriti vrata. Ne očekuj ništa. Ako i nešto dođe, budi zahvalan. Ako pak ništa ne dođe, nema takve potrebe, nema nužnosti da nešto dođe. Ti to ne trebaš očekivati. Ali pogledaj ljude, pogledaj kako oni uzimaju jedno drugo kao gotovu činjenicu. Ako tvoja supruga sprema hranu za tebe, ti joj nikada ne zahvaljuješ. Ja ne kažem da ti treba da verbaliziras odnose, svoju zahvalnost, ali to će biti u tvojim očima. No, ti ne haješ, ti to uzimaš kao njenu dužnost. Ko ti je to rekao? Isto tako, kada tvoj čovjek ide i zarađuje novac za tebe ti mu nikad ne zahvaljuješ na tome. Ti ne osjećaš nikakvu zahvalnost. Kako tako ljubav može rasti? Ljubav treba ljubavnu atmosferu, podneblje zahvalnosti, zahvaljivanje. Ljubav treba neisčekujuće podneblje.
Prije no počneš razmišljati kako da dobiješ ljubav, počni da je daješ. Ako budeš davao, ti ćeš i dobijati: nema drugog načina za to. Ljudi su više zainteresirani kako da stiču i oduzimaju. Svi se zanimaju za to kako da dobiju ali niko ne uživa da daje. Ljudi daju nerado, ako i daju, oni daju da bi dobili i uvijek su nalik poslanicima. To je pogodba. Oni uvijek promatraju da li će dati više no što dobijaju – da li je to dobra pogodba, dobar posao. Ali i oni drugi rade istu stvar.
Ljubav je stvarna
Jedan čovek je postavljao novu stazu od betona ka kući. Ubrzo pošto je okrenuo leđa grupa dječaka je tuda u igri protrčala i ostavila svoje tragove po svježem betonu. Susjed koji ga je gledao kako galami obratio mu se riječima: “Susjede mislio sam da volite djecu.“ „Ja ih volim“ – odgovorio je – „ali u teoriji, ne i u stvarnosti.“
Lako je ljude voliti apstraktno, pravi problem nastaje u stvarnosti.
Ako možeš voliti ljudska bića tada ćeš moći voliti i ptice i planine.
Voli ljudsko biće! Preuzmi rizik, budi hrabar. Odboluj ljubavne boli i ekstazu. Zađi dublje u ljudsko Biće. Ako zađeš dublje u ljudsko Biće naći ćeš u njemu slojeve nalik drvetu i stijeni. Čovjek može postati i star – no da li je mladost sasvim nestala iz njega? Djetinjstvo je prisutno, samo su nadodani slojevi.
Svaka pojedina individua je svijet za sebe, mali svijet.
Ljubav nije odnos
Riječ ljubav može imati dva sasvim različita značenja – ne samo različita, već i dijametralno suprotna. Jedno značenje predstavlja ljubav kao stanje bića a drugo značenje je da je ljubav određeni odnos.
Trenutkom kada ljubav postane vrsta odnosa tada i biva vrsta ropstva, jer tada biva očekivanje, biva zahtijevanje, biva frustracija i napor, pokušaj – s obje strane – da se dominira. To postaje borba za moć.
Ljubav kao stanje bića je sasvim druga riječ. To znači jednostavno biti ljubavan; ne stvarati odnos od toga. Ljubav je kao miris ruže. To ne izaziva odnos; to ne traži od nas da budemo na određeni način, da se ponašamo na određeni način, da glumimo određene nam uloge. To ne zahtijeva ništa. To je samo davanje. A u tom davanju nema nikakvog zahtjeva za uzvraćanjem.
Ako dijeliš ono što imaš to je isto što i uzvraćanje.
Kada je ljubav stanje ti stim ne činiš ništa. To samo isijava, i ne stvara bilo kakvo ropstvo za bilo koga, a neće ti ni dopustiti da budeš obrobljen od bilo koga.
Odnos je suptilan način psihološkog obrobljavanja. Bilo da ti obrobiš nekoga ili ti budeš rob svoje ideje, svejedno. A i ne možeš obrobiti nekoga a da ne postaneš rob svoj. Ropstvo je mač sa dvije oštrice. Jedno može biti jače a ono drugo slabije, no to ne mijenja stvar, u svakom odnosu ti bivaš u zatvoru a onaj drugi tamničar.
Neka tvoja ljubav bude stanje tvoga bića. Ne da se zaljubiš već jednostavno voliš. To je sama tvoja priroda. Ljubav je stanje Bića. Čak i ako si sam ti si okružen ljubavnom energijom. Čak i kada dotičeš mrtve stvari – predmete, tvoja ruka ih obasipa ljubavlju. Nije bitno prema kome, ljubavno je stanje neadresirano.
Može se biti u stanju ljubavi samo ako se odbace stari svjetonazori. Treba odbaciti postavke uma o odnosima. Jer ljubav nije odnos.
Dvoje mogu biti u velikoj ljubavi. Što su više u ljubavi sve manje su u prilici da od toga postane odnos. Što se više vole to više slobode ostvaruju među sobom. Što je više ljubavi među njima to je manje potrebe za zahtijevanjima, dominaciji i očekivanjima. I prirodno, nema više riječi o frustraciji.
„Prijateljevanje“ kao riječ bolje zvuci nego „prijateljstvo“. Prijateljevanje je kvalitet samo po sebi, a prijateljstvo postaje vrsta odnosa.
Ljubav je toliko vrijedna da ju treba zaštititi od bilo koje vrste trovanja, zagađivanja. Odnos nanosi to trovanje. Svijet treba biti sastavljen od individua. Čak korišćenje riječi „par“ vrijeđa. Tako uništavamo dvije individue.
Kada ljubav spontano bljesne opjevaj to, pleši to, živi to; ne stvaraj lance od toga. Ne pokušavaj da nekog uhvatiš u krletku, a nemoj ni dopustiti da te obrobi. Svijet sačinjen od stvarno slobodnih individua je uistinu slobodan svijet.
Jedna od najvećih potreba čovjeka je da je potreban. Ne postoji nijedno vrijeme u ljudskoj povjesti kada nije postojala ljubav. Koliko postoji ljudsko biće, toliko će ljubav biti najcjenjenije iskustvo. To je nešto što je moguće na zemlji ali to ne pripada zemlji. To ti daje krila. Bez ljubavi si kao ptica bez krila.
Ljubav je autentična samo onda kada joj pružiš slobodu.
Neka ovo bude kriterijum.
Jacques Prevert; Za tebe ljubavi moja
Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi
Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi
Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi
A zatim sam otišao na trg roblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.
Ljubav je stvarna samo onda kada se ne upliće u privatnost druge osobe. Ona poštuje tuđu individualnost, njegovu intimu.
Kazu da prava ljubav može trajati vječno. Ruža ne može trajati vječno. I ljudsko biće također mora jednom umrijeti. Sve je u stalnom mijenjanju. I ako ljubav jednog dana nestane, znaci li to da nije bila prava?
Ljubav dolazi iznenada – nenadano. Ona dolazi kao dar prirode. Ti je nećeš ni prihvatiti ako razmišljaš o tome da će jednog dana i nestati. Na način kako je došla, ona i odlazi. No nema potrebe za brigu: ako jedan cvijet otpadne drugi se rađa. Ruže dolaze vječno. Ne veži se za jedan cvijet. Uskoro možeš biti vezan za uveli cvijet. A ljudi se u stvarnosti upravo vežu za uvelo cvijeće, uvelu ljubav. Unatoc tome da je ostalo samo sjećanje i bol, oni, zbog poštovanja zakona, ostaju zatočeni.
U slobodi a ne u vezanosti je snaga ljubavi
Ako možete da volite ljude onakve kakvi jesu, i ako možete sa svojim partnerom potpuno otvoriti srce, onda ne postoje granice dokle sa svojom ljubavi možete stići. Svi mi mozemo da se mijenjamo na bolje. Ako smo motivirani. Ljubav je najjaca transformirajuća sila koja postoji.
Ne treba se osvrtati i s prošlošću se vezivati. Treba oprostiti za sve ono prije i od novog početka nastaviti.
Zašto, umjesto od početka, ne početi sad.
Počnite svaki sljedeći dan sa sve većom ljubavi. Tako će i dalje jačati plamen ljubavi.
Kada volim onda sve (od sebe) mogu da napravim. Tako se događaju čuda. Jer ljubav je čudnovata i čudesna.
Za mene-Davora je ljubav smisao života – razlog postojanja i nešto najljepše što postoji.
Ljubav nekad nije fer. LJUBAV BOLI. U prošlim smo vezama pokušavali da budemo dovoljno dobri i puno smo volili no srce su nam slomili. Sada nam ponovo voliti predstavlja rizik.
Ako kažete nekom da ga volite a ta osoba vam ne uzvrati – ne kaže da vas voli da li zbog toga treba patiti? To što vas neko odbacuje ne znači da treba da odbacite sebe. Ako vas jedna osoba ne voli ima druga koja će vas voliti.
Treba biti s nekim ko želi -a ne treba- da bude s vama.
Kada uđemo u neku vezu ne treba da postanemo sebični. Da želimo da i onaj drugi bude toliko gladan kao mi. Jer smo gladni ljubavi.
Svi mi imamo želju da nekome budemo potrebni. Da imamo razlog za život i da bismo to svoje postojanje opravdali. Dok vjerujemo da smo u potrazi za ljubavi, mi tražimo nekoga kome smo potrebni i ko će o nama brinuti. Ili o kome ćemo brinuti. Nekoga koga ćemo moći da imamo i kontroliramo. U takvim vezama obje strane ostaju gladne ljubavi. Tokom sexa oni osjete dijelić ljubavi i od silne žudnje postaju ovisni. I onda se javlja strah. Počinje drama.
Pogresno je od partnera – bilo koga, očekivati da te učini sretnim. To se neće dogoditi. Ne njegovom zaslugom nego vašom.
Kada zavoliš sebe onda u sljedeću vezu nećeš ući iz potrebe za nekim. Jer tad si kompletan. Imas sve. Ti samo hoćeš stvari odnosno život podijeliti s nekim. Tako s nekim možeš zajedno rasti. To je onda obogaćenje.
Kada razvijaš ljubav prema sebi i zadovoljan si sobom i dobro ti je kada si sam, onda nisi u potrazi za nekim iz straha od samoće. Tada ti niko nije potreban da bi ti ispunio prazninu i oslobodio te straha od usamljenosti.
Odnos treba da je uživanje. Ne procjenjivanje, kritiziranje, prozivanje i osuđivanje. Niti moranje. Onda će se ovaj drugi osjećati loše i otići. Zašto od veze radim dramu; bivam posesivan i ljubomornan? Tako tražim bol i bol ću i dobiti. Onda je bolje da budem sam.
Nemojmo hodati okolo i tražiti mrvice ljubavi. Sva ljubav koja nam je potrebna se već nalazi u našem srcu. Možemo ju s nekim podijeliti. Bezrezervno i bezuvjetno ili ju nekome pružiti. Možemo biti velikodušni.
Ako si otvorena srca onda će svi, gladni ljubavi, uvijek želiti biti u tvojoj blizini. Zbog tvoje ljubavi.
Ljubavni dnos
Jezik je za one koji nisu u ljubavi. Za ljubavnike je tišina.
Odnos je jedna od misterija, i pošto postoji između dvije osobe, zavisi i od jedne i od druge. Kad god se dvije osobe sretnu, stvoren je novi svijet. Njihovim se susretom desio nov fenomen i kroz taj potpuno novi fenomen, obje se osobe mijenjaju.
Bez odnosa ste jedno, a čim ste u odnosu, postajete nešto drugo.
Odnos stvarate vi a potom odnos stvara vas. Dvije se osobe sreću i pritom se sreću dva svijeta. Svaka je osoba svijet za sebe – složena tajna sa drugom prošlošću. Ako odnos postane intiman, postane blizak i dubok, tada se malo po malo i centri počinju doticati. I kada se centri napokon sretnu, to se zove ljubav.
Kada se periferije sretnu, to je poznanstvo. Često ste svoja poznanstva nazivali ljubavlju, no time ste samo zavaravali sebe.
Ljubav je prava rijetkost. Ako želiš da sretneš osobu u njenom centru, trebat ćeš joj dopustiti da i ona dotakne tvoj centar. Da dozvolis sebi da budeš osjetljiv za tako nešto, potpuno otvoren i ranjiv.
A to je rizično. Dopustiti drugom da dopre do tvog jezgra je opasno, jer nikada ne znaš šta će ovaj drugi učiniti sljedeće. Jer jednom kada su sve tvoje tajne otkrivene, kada se tvoja skrivenost razotkrije, kada se potpuno razgolitiš, nikad ne znaš šta će onaj drugi učiniti.
U tome postoji strah. Zato se ne otvaramo.
Periferija je mjesto gdje ti prestaješ a počinje svijet. Kada se periferije sretnu mi pomislimo da smo se sreli mi, da nam se dogodila ljubav. Tu se radi o poznanstvu a ne o ljubavi. Seksualni je odnos takodjer dešavanje na periferiji. Dok god se centri ne sretnu, seks je samo susret dva tijela.
Mozes drugom dopustiti da dopre do centra samo ako se ne bojiš.
Postoje dva načina življenja; jedan okrenut strahu i drugi okrenut ljubavi.
Življenje okrenuto strahu te nikada neće odvesti u dubok – istinski odnos. Ostat ćeš zatvoren ne dozvolivši drugom da prodre do tvog jezgra. Dozvolit ćeš prilaz do odredjene granice a potom, na brzinu, podići zidove, i svaka će mogućnost za ljubav nestati.
Življenje okrenuto ljubavi je življenje duhovnog čovjeka. Čovjeka koji se ne boji budućnosti, koji se ne boji posljedica, koji živi ovdje i sada.
Krišna je u Giti rekao Arđuni; Ne brini o posljedicama. Um koji brine o posljedicama, koji je okrenut rezultatima, je um okrenut strahu. Onaj u kojega je um okrenut strahu uvijek nešto kalkulira, planira, aranžira i mijenja, i čitav se njegov život time uništava.
Ako možeš biti u ovom trenutku, u ovom sadašnjem trenutku, samo ako možeš biti u bogatstvu ove punoće, jedino tada i jedino tako možeš voljeti.
Milijuni ljudi misle da su u ljubavi, vjeruju da vole, no to je samo uvjerenje a ne i ljubav. Ljubav se desi samo ponekad. Rijetko procvjeta i to samo tamo gdje nema straha. To znaci da se ljubav moze desiti samo duboko duhovnoj osobi. Seks je dostupan svakome, ali ne i ljubav.
Kada si otvoren, kada nemas šta da sakriješ i kada se ne bojiš, onda možeš dopustiti drugome da te dotakne u centar, da prodre do tvoje suštine.
Ako ti dozvoliš nekom da uđe u tebe, i drugi će to dozvoliti tebi, jer onog trenutka kada se jedan centar otvori – stvara se povjerenje. Kada u tebi nestane strah, odjednom, i onaj drugi postaje neustrasiv.
A čemu strah? Čak i da se sve zna o tebi, da si otvorena knjiga. Strah ti stvaraju pogrešne koncepcije nametnute od društva, da treba da se štitiš i braniš, da budeš danonoćno u borbenoj gotovosti, da je svak neprijatelj, da su svi protiv tebe. Niko nije protiv tebe! Čak i da osjećaš da je neko protiv tebe, taj, također nije protiv, jer svako je obuzet sobom, a ne drugima.
Ako možeš dozvoliti sebi da ti se ljubav dogodi, onda nemaš potrebe za meditacijom, crkvom i hramom. Bog i sve to će ti se desiti kroz ljubav.
Daj svoje tijelo ljubavi, prije nego ga uzme smrt. Za ljubavnike nema smrti.
Ljubav je trenutak kada se dva centra konačno sretnu. Iz susreta dva centra rađa se nova stvar. Javlja se alkemija. Stvara se napitak koji će ugasiti žeđ mnogih života. I ispunjenost je tu.
Čak ni smrt ne znači ništa čovjeku koji voli. I Bog postoji.
Bog nije argument, Bog je ispunjenje, osjećaj dubokog ispunjenja.
Zadovoljstvo je vidljiv znak ljubavi. Odjednom postajemo zadovoljni, kao da smo iznenada sve postigli. Postigli cilj. Sudbina je ispunjena. Postajemo bezželjni. Zato sto želje niču iz nezadovoljstva. Mi želimo sve što nemamo. Mislimo ako nesto budemo dobili – imali, da ce nam to donjeti zadovoljstvo.
Ako je ljubav prisutna, bit ćeš po prvi put stvaran, sa osjecajem blaženosti.
Nek ljubav bude tvoja sadhana, tvoja duhovna disliplina. Ne dozvoli da ljubav postane tek nešto obično. Da postane samo zaokupljenost uma, ili samo tjelesno zadovoljstvo. Neka ljubav postane unutrašnje traganje. I pozovi drugog da ti pomogne na tom putu, kao prijatelj. Da doprete do vrhunca međuljudskog odnosa. I sada drugi više nije nov. Drugi više nije tajna koju treba istraživati nego prijatelj koji je spreman da zajedno s tobom krene prema centru. Budite jedan drugome vrata. Tako ćete, kroz taj odnos, dospjeti do vrha.
Periferija – tvoje tijelo je staro. Ne mozes biti u vječnoj ljubavi sa tijelom. No tvoj je centar uvijek svijež, vječno mlad. Jednom kad ostvariš kontakt sa centrom, otkrivat ćeš ljubav svakog trenutka.
Ako nešto krene po lošem, zapamti; uvijek si ti kriv. I zato se mijenjaj. Odbaci sve. Naka tvoja ljubav razultira transformacijom. Ego treba odbaciti.
U svijetu ljubavnih odnosa, ti nikad nisi u pravu – drugi je uvijek u pravu. Kad je u pitanju ljubav to mozes da osjetiš: Nešto sa mnom nije u redu, stvari ne idu kako bi trebalo. Ako i ovaj drugi to može da osjeti onda se raste, centri se otvaraju. Tako se ruše sve granice. Ono što osjećaš ti počet ce osjećati i onaj drugi. Mi stvaramo osjećanje u drugom. Kada su ljubavnici bliski, misli skaču od jednog do drugog. Čak i kada ne govore, kada su tihi, oni pričaju.
Ako misliš da je onaj drugi pogriješio, ti time zavaravaš i sebe i onog drugog. Drugi također misli da si ti pogriješio. Ako samo misliš – čak i ako ne kažeš da drugi griješi, ne pokazuješ šta misliš – drugi je sve osjetio … kroz tvoje geste, oči i lice. I ako si veliki glumac i uspiješ da zatvaraš – napraviš lice na određen način, ipak ćeš nesvjesno odasiljati signale: Ti si pogriješio. A kada drugom daješ do znanja da je pogriješio, drugi počne da misli da je greška do tebe, a ne do njega. Tu se uništava svaka dubina odnosa. I tada ljudi počnu da se zatvaraju.
Zato se uvijek prisjeti da si, u svijetu ljubavi, uvijek si ti taj koji griješi. Bit će teško jer će ti biti povrijeđen ponos, jer više nema dominiranja i posjedovanja. Više se nećeš osjećati moćnim posjedovanjem onog drugog. To će ti uništiti ego.
To uništenje ega je cilj. Na koji god način pristupiš svojoj nutrini; kroz ljubav, meditaciju, jogu, molitvu – koji god put izabrao, cilj je isti; odbacivanje ega.
Kroz ljubav je odbacivanje ega jednostavno. To je tako prirodno – ljubav je prirodna duhovnost. Sve drugo izgleda manje prirodno kad se usporedi s putem ljubavi.
Ne misli kako tvoji sadašnji odnosi potiču iz prošlosti. Ne razmišljaj o prošlosti. Čemu kopanje po prošlosti? Šta još možeš učiniti s prošlosti. Tako ćeš stvari iskomplicirati. Prošlost je prošla. S njom se više ništa ne može učiniti Pojednostavi stvar. Ne misli ni o budućnosti. Sadašnjost ti je dovoljna.
Ne brini se ni o prošlosti ni o budućnosti – oni će se brinuti sami za sebe.
Ono što je bitno je; budi ovdje i sada, i putuj svojim putem. Ako ne možeš raditi na sebi kroz ljubavni odnos onda radi kroz samoću. To su dva puta;
Ljubav – put međuljudskih odnosa.
Meditacija – put samoće.
Postoje dva puta do prosvjetljenja; meditacija i ljubav.
Odaberi put koji ti odgovara, uloži svu svoju energiju i kreni.
Muškarac može biti sâm. On i jeste sam duboko dole. Samoća prirodno pripada muškarcu.
Za muškarca je teško postići meditativno stanje ako je u ljubavi. Jer kad je u ljubavi i kada se umiri, objekt njegove ljubavi mu se pojavi u umu. Cijelo njegovo biće počinje da se kreće oko onog drugog. Tu se javlja strah i muškarac osjeti potrebu da bježi. Bježi u razne djelatnosti, u razne pre – okupiranosti. I ako voliš nekog, kad god si nečim okupiran, ti možeš zaboraviti svog ljubljenog, no kad nisi ničim okupiran, drugi se odmah javlja u sjećanju.
Ako je riječ o fizičkom partneru, kod duboke ljubavi on neće biti dovoljan za osjećaj potpune ispunjenosti. Jer fizicki partner može ispuniti samo periferiju, ne i centar. To, kažu, moze ispuniti samo Bog – niko drugi.
Ako muškarac kroz ljubav postigne meditativno stanje tada će doći do ispunjenja. Inače će se odnos prekinuti. Potrazit će novog partnera ili će se, ako to bude moguće, okrenuti Bogu. Za to je muškarcu potrebno omogućiti da bude sam. Potrebno mu je razumijevanje od strane drugog. To razumijevanje će doći kroz dubinu ljubavi i rast.
Podsvijest upravlja vezom
Ljubav trebamo doživljavati kao odnos i proces a ne samo kao stalni osjećaj ljubavi. Ljubavni odnos sastoji se od nekoliko prirodno uvjetovanih tipičnih faza, mada volimo vjerovati da je baš naše iskustvo jedinstveno i originalno.
Obično počinje fazom zaljubljenosti. Zaljubljenost je u našem društvu pobrkana s pravom ljubavi, premda je to potpuno različit pojam od zrele ljubavi. Partnera u toj fazi doživljavamo kao ostvarenje i oličenje svojih snova (što u osnovi i jest jer i snovi i zaljubljenost idu iz naše podsvijesti).
Nije slučajno što smo se zaljubili baš u određenu osobu. Ona nosi ono nešto na što smo tako burno odreagirali, što nije došlo iz racionalnog uma. Ako ne biramo u koga ćemo se zaljubiti i ne odlučujemo kad ćemo prestati voljeti, ko onda upravlja tim našim emocionalnim životom? Podsvijest. Ona nas uvede u vezu ili brak i vodi nas kroz tu vezu. Ona nam pravi probleme.
Važno je biti svjestan da svako od nas u vezu unosi gomilu uvjerenja, očekivanja ispunjavanja potreba te stavova koje smo nesvjesno usvojili, najčešće od roditelja, ali koji u osnovi nisu naši. Obično ta uvjerenja i stavove doživljavamo kao dio sebe koji se ne može mijenjati, što nije točno. Upravo taj dio nas skupo košta u vezama.
Faza 'otrežnjenja' u odnosu je normalna, događa se gotovo svima i to ne znači da je razlaz neminovan. Kad prođe, opet ćemo osjećati toplu ljubav, koja možda nije više tako snažna kao zaljubljenost, ali to je sad stvarni osjećaj ljubavi koji nosimo u sebi. Povremeno prema partneru nećemo osjećati ništa, a ponekad ćemo osjećati bijes i mržnju. I to je normalno jer ljubav ne podrazumijeva permanentnu prisutnost osjećaja ljubavi i odsustvo negativnih osjećaja. Tek tada imamo priliku graditi pravi odnos za desetljeća pred nama, upoznavati stvarnu osobu pred sobom, ali i u sebi.
To znači i da ćemo možda shvatiti da naš partner treba kontakt i bliskost više nego mi, ili da ne podnosi preveliku količinu emocija i tada se povlači iz odnosa, što nas povređuje. Možda ima potrebu rješavati sve razgovorom i ne vidi smisla u plakanju, ili ne želi puno pričati, trebaju mu samo djela i osjećaji. Te različitosti često rezultiraju svađama ili bolnim tišinama i obično razaraju vezu.
Budući da najveći danak u vezama plaćamo upravo zbog naših podsvjesnih ponašanja, reakcija i potreba, svjesnost o tome i duboko poznavanje sebe i partnera prevencija je, ali i izlaz iz velikih kriza. To je tada "svjesna veza".
Koliko god emocije bile sama naša bît i po prirodnom konceptu uvijek su ispravne za nas, kod većine ljudi nisu dobro kalibrirane i setapirane zbog loših iskustava iz ranog razdoblja života kada se emocionalni sustav slagao. Samim time one nisu dovoljno pouzdan vodič kroz odnose, ali zato imamo svjesnost koju možemo upotrijebiti i staviti za kormilo tih snažnih unutarnjih poriva.
Ljubav citati
Inteligencija bez ljubavi čini te nemoralnim.
Pravednost bez ljubavi čini te neumoljivim.
Uspjeh bez ljubavi čini te arogantnim.
Bogatstvo bez ljubavi čini te pohlepnim.
Ljubaznost bez ljubavi čini te servilnim.
Siromaštvo bez ljubavi čini te ponositim.
Ljepota bez ljubavi čini te apsurdnim.
Autoritet bez ljubavi čini te tiraninom.
Posao bez ljubavi čini te robom.
Jednostavnost bez ljubavi oduzima ti vrijednost.
Molitva bez ljubavi čini te introvertiranim.
Zakon bez ljubavi te pokorava.
Politika bez ljubavi čini te egoistom.
Diplomacija bez ljubavi čini te licemjernim.
Vjera bez ljubavi čini te fanatikom.
Križ bez ljubavi pretvara se u mučenje.
Život bez ljubavi nema smisla …
"Ljubav je duboki poriv za biti jedno sa cjelinom, duboki poriv rastapanja ega u jedno jedinstvo, žudnja za vraćanje u jedinstvo."- Osho
"Ljubav je stanje u kojemu čovjek vidi stvari uglavnom onakvima kakve one nisu." – Nietzsche
"Ljubav je pobjeda nad egom" – Talidari
"Ljubav je pobjeda mašte nad inteligencijom." - H. L. Mencken
"Ljubav je umijeće; dobro naučiti ovo umijeće najvažnija je stvar na svijetu." - Erich Fromm
"Ljubav je igra koja se može igrati udvoje tako da oboje pobijede." - Eva Gabor
"Ljubav je kad je sreća drugoga važnija od vlastite."
"Ako ne spoznaš ljubav, ti si promašio život. Ti si promašio nevjerojatno, beskrajno, promašio si potpuno – ti si promašio vrh iskustva."
Oznake: filozofija, duhovnost, ljubav, u, bol. patnja, mudrost, mir, sreća, veza, um, razum ego, sloboda, rast, osho, strah, emocije, sex, sexualna energija, odnos, ovisnost
