Canyoning pustolovina u Vražjem prolazu
[ # ]

Image and video hosting by TinyPic
Gledam kritički vrh slapa koji se sa tri metra visine ruši niz stijenu. Sjedam na vrh. "Stavi laktove prema tijelu", zadnje su instrukcije vodiča. Lagano se odgurujem i jurim u harmoniji sa tisućama kapljica vode. Ulijećem u jezerce, sve se oko mene komeša. Bilo je suuuuuupeeeer! Hoću još!!!! Pred nama je pet odličnih tobogana, jedan uzbudljiviji od drugog. I tako u padanju i skakanju, povratak se čini vrlo brz. Opet smo u civilizaciji. Bed, ja bi još. Dva sata, koliko traje ova pustolovina, proletjela su prebrzo.

Canyoning u Vražjem prolazu je možda najlakši način da u potpunosti pobjegnete od svijeta u svega nekoliko koraka…

…Kaže brošura koja nas je nagnala da u ovo rano proljeće krenemo u pravcu Gorskog kotara, preciznije u blizinu mjesta Skrada… To je ugodnih sat i petnaest minuta vožnje od Zagreba, negdje na sredini autoputa Zagreb – Rijeka, tako da se u 9 sati još lagano rastežem po krevetu. Ovo mi je prvi canyoning i nisam baš siguran što me čeka. No spreman sam na bijeg od svijeta…
Image and video hosting by TinyPic

Brošura također kazuje da postoje tri puta do Zelenog vira, početne točke canyoning pustolovine. Prvi je strmom stazom koja počinje kod željezničke stanice Skrad. Pješačenje traje oko četrdeset pet minuta. Drugi je autom, strmom, zavojitom cestom. Kod ovog puta najuzbudljiviji je pogled na duboke provalije prilikom mimoilaženja s drugim vozilima. Mi smo se odlučili za treći, i najlakši put, koji počinje blizu mjesta Brod na Kupi i vodi nas u petnaest minutnu šetnjicu vrlo romantičnom stazom uz potok Curak.

U planinarskom domu Zeleni vir nalazimo se sa Zvonimirom i Goranom, našim vodičima. Uskoro uz kavicu saznajemo da su dva vodiča na grupu sigurnosna regula koja se poštuje na canyoning izletima. Slijedi bujica pitanja sa naše strane, na koje Goran i Zvonimir strpljivo odgovaraju.
Image and video hosting by TinyPic

Put u nepoznatu pustolovinu...
Saznajemo da je canyoning sport koji se u idealnom kanjonu sastoji od hodanja, abseila, scramblinga (u principu scrambling je nešto između planinarenja i alpinizma), skakanja i plivanja tijekom puta niz potok koji se nalazi na dnu kanjona. Sve je to, kada dodamo vodopade bazene kristalno čiste vode, tobogane i divlju prelijepu prirodu, ludo zabavno. Ameri još prakticiraju canyoneering. U principu, to je hodanje, penjanje i spuštanje u suhim kanjonima. Podvrsta canyoninga je kloofing, sport nastao u Južnoafričkoj Republici, i kombinacija je planinarenja uz potok ili rječicu, ponekog abseila i skoka niz vodopad.

Hm, sada znamo sve o sportu! Kamo mi sada idemo… Naravno, na oblačenje opreme!!! Neoprensko odijelo, gornji dio neoprenskog odijela, najlonski pojas, kaciga i uskoro se osjećam kao mali medo i spreman sam na avanturu. Vodiči još nose transportne vreće sa ponešto planinarske opreme i konopima. Bitan dio opreme su cipele. Sa sumnjom gledam svoje stare tenisice, no Zvonimir me tješi – bit će dobre. Cipele ili tenisice moraju dobro držati gležanj i imati đon koji se ne skliže.
Image and video hosting by TinyPic

Ulazimo u kanjon. Tabla kazuje: Vražji prolaz dobrodošli. Prvi dio kanjona je turistički uređen, staza nas vodi kroz duboki kanjon. Prelijepo je. Kanjon se dodatno sužuje, staza postaje most koji je na tko zna koji način uglavljen u same zidove. Nakon polusatnog pješačenja kanjon se širi i otvara se veličanstveni pogled na ulaz spilje Muževa hiža. Tu je mala nadstrešnica. Vodiči nas okupljaju na pregled opreme i "safety talk". Sigurnosna pravila nisu pretjerano komplicirana, polako, pazi gdje staneš, po slapovima jedan po jedan i bit će sve OK. Popravljam kacigu i potok Jasle i njegov Vražji prolaz nas čekaju…

Uh, voda je baš hladna!!! No nakon prvih pedesetak metara neopren je proradio i postaje ugodno. Osvrćem se, ne vide se staze i drugi ljudi koji su nas cijelim putem gledali kao da vide svemirce. Hej, i osjećaj potpune samoće i udaljenosti od civilizacije je tu. Brošura nije lagala! Kanjon se produbljuje, uskoro gazimo po sve dubljoj vodi. Dolazimo do prvih slapića, mali su i sa lakoćom ih savladavamo.

"Pazite kako hodate, u koritu potoka ima rupa", viče Zvonimir. Pronašao sam jednu, ne stajem u kristalno čistoj vodi, brr hladno je, ali ne nešto pretjerano. Dolazimo do prvih većih slapova. Najlonske gaće koje smo dobili imaju kopču, i ukoliko želimo možemo se zakopčati za konop i sigurno popeti uz slap. Goran nas obavještava o opcijama; konop, samostalno ili sigurno po obali. Svi smo hrabri i krećemo sami. Voda pršti, super je! Par koraka, malo traženja oslonaca i na vrhu smo slapa. Eto i adrenalina!!! Slapovi postaju sve veći. Uskoro stižemo pred ruševine starog mlina. Ovdje je i najveći vodopad. Hvatam se u koštac sa vodom, prvi korak, gdje je to uporište?? Pljus! Vraćen sam na početni položaj… Idemo opet... "Pljus"! Ipak se odlučujem za varijantu sa konopom. Privezan sam, vodič me osigurava i za čas sam na vrhu.
Image and video hosting by TinyPic

Sjedam u hladovinu i odmaram. Canyoning u Vražjem prolazu je "sim - tam" canyoning. Dakle, nakon penjanja slijedi spuštanje. Gledam kritički vrh slapa koji se sa tri metra visine ruši niz stijenu. Sjedam na vrh. "Stavi laktove prema tijelu", zadnje su instrukcije vodiča. Lagano se odgurujem i jurim u harmoniji sa tisućama kapljica vode. Ulijećem u jezerce, sve se oko mene komeša. Bilo je suuuuuupeeeer! Hoću još!!!! Pred nama je pet odličnih tobogana, jedan uzbudljiviji od drugog. I tako u padanju i skakanju, povratak se čini vrlo brz. Opet smo u civilizaciji. Bed, ja bi još. Dva sata, koliko traje ova pustolovina, proletjela su prebrzo.

Riješili smo se opreme, ogulili neopren sa sebe i uživamo u piti od borovica koja je specijalitet planinarskog doma. Jezici su nam skroz crni. Vodiči se žure, čeka ih druga grupa. No saznajemo da smo bili na srednjem vodostaju. Potok zna i presušiti u kasno ljeto, ali zna i biti veći i jači. Onda je to extreme canyoning..

U povratku živahno pričamo o doživljajima. Bilo je super. Sada znamo puno više o canyoningu i čini nam se da ovo nije naš zadnji izlet ove vrste. Kod nas još možemo na Cetinu, a u susjednoj Sloveniji čeka nas Boka i njen 30-metarski tobogan.

Jedva čekam!
Image and video hosting by TinyPic

31.07.2008. ...14:43 [ Komentari (0) ] Isprintaj

Rafting i kayaking na rijeci Kupi
[ # ]


Rijeka Kupa je najkontroverzniji od svih naših vodotokova koji se koriste za rafting izlete. Naime, postoje dva problema sa istom. Jedan je da ukoliko ne odaberete pravi vodostaj, rafting izlet se može pretvoriti u veslanje i guranje po kamenju, što zna biti zamorno ukoliko niste došli upravo zbog toga. A drugi je da se na obalama rijeke Kupe nagomilalo agencija koje izlete u indijanskim tvrdim kanuima i plastičnim "sit on the top" plovilima proglašavaju raftingom. Ovo drugo u kombinaciji sa mirnim dijelom zna biti ubi bože dosadno. Kanu izlet je super zabava za ekipu. U pravilu ne bi smio biti skup, i roštiljanje na kraju je završetak jednog lijepog dana. Ali to nije rafting.
Image Hosted by ImageShack.us


O Kupi općenitije…
Rijeka Kupa je Hrvatska najduža rijeka. Izvire u srcu Gorskog Kotara ispod malog mjestašca Razloge i nalazi se na granici nacionalnog parka Risnjak (). Sam izvor je prelijepo tirkizno zeleno gorsko jezero istraženo do dubine od 84 metra. Naš prijedlog je da ukoliko niste posjetili izvor Kupe, trebate ga staviti u listu stvari koje morate napraviti. Kupa je dobrim dijelom svog toka granica sa republikom Slovenijom. Ona utječe u Savu malo iza Siska. U gornjem toku rijeka je čista, a do mjesta Brod na Kupi i pitka.

Kanjon Kupe je prelijep. Šume se spuštaju sve do same rijeke. Obale su divlje. Krajolici zaustavljaju dah. Ja se osobno dvoumim je li kanjon ljepši u proljeće ili u jesen. Svježe proljetne boje ili šarene jesenje… Hm i dalje se dvoumim.

Rafting nas zanima…
Prosječni tok rijeke Kupe je 22 m/3 u sekundi, dok u ljetu isti pada na oko 8 m/3 u sekundi. Što to znači prosječnom lovcu na adrenalin. Dakle, sve iznad 22 m/3 je super rafting. Prevedeno u obični jezik, pogledajte vodostaje na www.voda.hr i kada je Kupa Radenci viša od 80 cm -pravac Brod na Kupi.
Image Hosted by ImageShack.us


Koja tura..
Netko je negdje napisao da je Kupa najbolja za rafting od Izvora do Osilnice. I ocijenio ga 554. Svi su to prepisali. No napisano nema veze sa istinom. Spominjani dio je stvarno prelijep no nema nekih rafting kvaliteta. Jedina rafting dionica na Kupi je od mjesta Osilnica do mjesta Kuželj. Kod većih vodostaja ona se produžava do mjesta Brod na Kupi. Slijedeća dionica je od mjesta Kuželj do mjesta Kupa i potpuno je ravna te pogodna za obiteljski rafting ili kanue, s tim da je moja preporuka da krenete od Broda na Kupi do mjesta Kupa. Sve uzvodno od Broda do Kuželja je za nižih vodostaja poprilično dosadno i ravno te jako plitko. Slijedeća dionica je od Kupe do Severina. Super za kanue. Prelijepi kanjon, romantična sela, ludo lijepa priroda. Ima par brzaka, ali većinom je ravna i mirna. No svejedno, ukoliko želite dvodnevni kanu izlet, nema ljepše ture u Hrvata (dobro, dobro nije ni Mrežnica tako loša).

Brzice na rafting dionici Osilnica – Kuželj
(visinska razlika 287 m – 222 m = 65 m, pad 4,4%)
Dakle, na klasičnoj rafting dionici imamo sedam lijepih i uzbudljivih brzica. Kao prva je kajakaška staza Osilnica. To je djelomično umjetna staza koju je ako se ne varam Kula (Kula je legendarni hrvatski kajakaš i rafting vodič) dizajnirao. Za visoka vodostaja brzica je kategorije IV+, a za srednja vodostaja pada na III. Kada vodostaj dodatno padne postaje neprohodna za rafting čamce, no i dalje je odlično igralište za kayakaše…
Image Hosted by ImageShack.us


Slijedeća brzica naziva se Kuhinja. Za višeg vodostaja je kategorije III, a kod nižeg padne na II. Vrlo je zabavna i potrebno je paziti da Vas voda ne odnese na stijene sa desne strane jer bi moglo biti kupanja. Dva kilometra nakon Kuhinje čeka nas brzica Lenon. Ulaz u samu brzicu je prelijep. Na slovenskoj strani rijeke nalazi se stijena u obliku muške glave, popularni "Franjo" i drvena crkvica sv. Ane. Brzica Lenon je kategorije III u svim vodostajima. S tim da je plivanje po istoj vrlo neugodno i bolno. Naime, brzica je puna kamenja. Odmah iza Lenona je brzica bez imena koja ima vrlo nestašnog kamenja u sredini. Taj kamen upoznale su posade mnoštva kayaka na napuhavanje. Naime, pogodite li isti slijedi Vam kupanje po brzici kategorije II.

Petsto metara nakon ove brzice je Grotlo. Ovo je najuzbudljivija brzica na Kupi. Mali slapić koji vrlo lako može prevrnuti rafting čamac sa neopreznim vodičem, a posade kayaka u pravilu su osuđene na kupanje. No, voda nakon iste je duboka i vrlo lako možete odvući svoj kayak uzvodno i pokušati ponovo, i ponovo, sve dok ne uspijete... Nakon Grotla slijede "Veliki valovi", brzica koja zna biti vrlo neugodna za velika vodostaja. Naime, negdje u sredini iste nalazi se rupa (pojava na rijeci u kojoj voda iza zapreke čini rupu), dovoljno velika da zaustavi i prevrne rafting čamac. To joj daje težinsku kategoriji IV. Za nižih vodostaja je II ili III, i najduža (600m) je brzica na Kupi. Vrlo je zabavna. Postoji još jedna brzica rezervirana za visoki vodostaj – Brana, kod Broda na Kupi. Jaka hidraulika s lijeve strane neće prevrnuti čamac, ali će izazvati navalu adrenalina kod posade i vodiča…
Image Hosted by ImageShack.us


Kako odabrati vrijeme za posjet Kupi?
Jednostavno. Ukoliko ste lovac na adrenalin čekajte kišu i visoki vodostaj. Brzice Vas neće razočarati. Za sve ostale preporučam srednji vodostaj. Prelijepi krajolici, zabavne brzice i dobro društvo. Ako želite više uzbuđenja, umjesto rafting čamca odaberite kayak na napuhavanje. I adrenalin je tu. Što sa ljetom??? Pa kupanje na Grotlu, skakanje u vodu, plivanje niz brzice u sigurnosnom pojasu, osvježenje i lijep dan u prirodi su ono što Kupa nudi. Na žalost, tijekom ljeta rafting nije toliko atraktivan, no tu su kayaci na napuhavanje.

Dakle, kada Vam slijedeći put netko kaže da Kupa ne valja, nasmijte mu se. Kupa je super rijeka koja nudi za svakog ponešto, samo morate znati odabrati pravi vodostaj. Nadam se da sam Vam pomogao u tome.

Iako nema veze na koju rijeku krenete. Važno je biti u prirodi, sa dobrim i veselim društvom raftera daleko do smoga, mobitela i stresa.

Vidimo se na rijeci…
Image Hosted by ImageShack.us


p.s: I, II, III Što je to?? Kako se ocjenjuju rijeke??

Težinski razredi divljih voda (za vašu informaciju što Vas čeka),

I. Takvu rijeku bi preporučila svaka brižna majka. Jezero je najbliži opis. Pogodno za kupanje i kanu ture.

II. Brižna majka sumnjičavo vrti očima. Pojavljuju se valovi i potreba za manevriranjem.

III. Brižna majka je opasno zabrinuta. Skoro divlje vode. Potrebna je veća vještina manevriranja i donekle izviđanje brzica. Odlične divlje vode za Vaš prvi "rafting" izlet.

IV. Prava stvar. Brižnoj majci niste rekli gdje idete. Brzice su zahtjevne, potrebna je koordinacija posade. A i mogućnost da se nađete u zapjenjenoj vodi daleko od čamca je velika.

V. Ozbiljne vode. Prijašnje iskustvo je poželjno. Trebat ćete dosta veslati. Valovi i zapreke su velike.

VI. Metež stijenja, vode, hidraulika, vode i stijenja i opet vode. Prolazno! Samo jednom! Zaobići!!!!

VAŽNO: Težina rijeke ovisi o vodostaju. Rijeka koju ste tijekom ljeta upoznali kao odličnu rječicu za gacanje i kupanje u proljeće se može iz ljepotice preobratiti u zvijer.
Image Hosted by ImageShack.us

30.07.2008. ...12:56 [ Komentari (0) ] Isprintaj

Rafting na rijeci Cetini
[ # ]


Image Hosted by ImageShack.us

Fascinantno je biti na dnu kanjona a rijeka je od litice do litice. Jedini put koji je pred nama je vodeni. Ne znamo što nas čeka. U daljini se čuje huk brzica. Sunčeva svjetlost se nekako probija do dan kanjona i igra se na strmim, okomitim zidovima kanjona. Adrenalin juri našim žilama. Osjećaj avanture je potpun. Sve je nevjerojatno divlje i pomalo surovo.

Odluka je pala. Vikend ćemo provesti u Dalmaciji. Ali u naš plan ne spada ljenčarenje na plaži, kokteli, sunce, more i kamen. Rijeka Cetina i rafting su naš plan. Prvi dan smo rezervirali za najpoznatiji dio od Zadvarja do izletišta Luka, a drugi dan avantura u surovom i dubokom kanjonu u gornjem toku rijeke.

Šest sati je ujutro, Zagreb je još lijen i prazan. Ukrcali smo se u auto i krećemo put Splita autoputom. Izračunali smo da nam treba četiri sata do Radmanovih Mlinica gdje nas čeka Toni iz Dalmacija raftinga koji je organizator naše pustolovine. Na pumpi kod Gospića susreli smo se sa našim prijateljima iz Rijeke koji će zajedno s nama krenuti u avanturu. Njihov put trajao je nešto kraće nego naš.

Nakon četiri i pol sata truckanja (ipak naši automobili imaju ponešto manje konja od premijerovog, a i vidjeli smo presretače), pola sata iza plana ulazimo u Radmanove Mlinice (izletište Luka). Prelijepo mjesto na kojem počinje i završava najpopularnija etapa za rafting izlet na Cetini. Kombijem starijim od boga odbacili su nas do mjesta Zadvarje gdje je i start izleta. Koga briga kakav je kombi, bilo je veselo, a i orila se "dobra" Dalmatinska pisma u riječko – zagrebačkoj izvedbi. Dobro je, nisu nas izbacili van iz kombija, dečki imaju dobre živce i visoki prag tolerancije.
Image Hosted by ImageShack.us

Svi kroz Perino dvorište
Slijedi standardna podjela opreme; kaciga sigurnosni pojas (life jacket), neoprenske papučice. Možemo dobiti i neoprenski odijelo, no kako je temperatura Cetine oko 22 stupnja u potpunosti je nepotrebno, ipak smo u Dalmaciji.

Nakon podjele opreme slijedi standardni "safety talk" od strane naših vodiča. Gdje, kako, zašto, što da, što ne, ako da kada. Za nekoliko minuta znamo puno više o raftingu, veslanju i sigurnosti na rijeci. Vodiči su simpatični. Za početak čini se da svoj posao odrađuju vrlo kvalitetno, osjećamo se sigurno i spremni smo za pustolovinu.

Saznajemo da je rafting na Cetini reguliran od strane hidroelektrane Peruča koja pušta raznolike vodostaje u korito Cetine. Ako nemate sreće susresti čete se sa tzv. biološkim minimumom, no kako turizam u Dalmaciji cvjeta dogovorene su puno veće kvote vode i mi smo blagoslovljeni odličnim vodostajem. Tijekom proljeća zna se dogoditi da Cetina „poludi“ te je vodostaj značajno viši. Onda rafting na ovoj dionici postaje puno ekstremniji.

Čamac na ruke i pravac Cetina. Super je što postoji hrpa agencija na obalama iste, tako da je uvijek na rijeci ima nekoliko čamaca i veselih ekipa. Svi prolazimo kroz Perino dvorište (Pero je vlasnik ulaza za rafting na Cetini i ujedno vlasnik agencije Slap).
Image Hosted by ImageShack.us

Brzaci, slapovi, stijene!
Krećemo!!! Prvi dio rafting staze je relativno ravan i miran tako da imamo vremena uvježbati sve potrebno za siguran spust niz rijeku. Izbjegavamo žbunje koje tvori prave tunele kroz rijeku i čavrljamo sa vodičem – Tonijem. U početku kanjona i nema, no postepeno su litice oko nas sve dublje. Prva brzica je pred nama. "Veslaj, veslaj" viče Toni. Mi kao profići uigrano i simultano veslamo, čamac juri i zaobilazi sve prepreke. Prvi val nas zapljuskuje, super osvježenje. Još malo i na sigurnom smo. Brzica je bila mala ali slatka. Toni nam objašnjava da su brzice na Cetini uglavnom kategorije III. No Cetina je rijeka Dalmatinskog krša. To znači da postoji dosta sifona (potopljeni prolaz u rijeci – može usisati plivača i zadržati ga predugo pod vodom). Ukoliko poznajete rijeku i poštujete sigurnosne regule nema problema sa sifonima…

Najveći, najljepši i najopasniji brzak na Cetini su "Studenci". Kako postoji mnoštvo sifona, vodiči nas iskrcavaju i spuštaju čamce niz isti. Mi idemo okolo. No Studenci kriju jednu prelijepu tajnu. Spilju kroz koju prolazimo. Stvarno divno iskustvo, samo da je voda malo toplija. Na dnu brzaka ukrcavamo se u rafting čamac i nastavljamo. Brzice su sada češće i brže. Prilično su zabavne i ne pretjerano zahtjevne. Dovoljno da nas osvježe u ove vruće dane. Naravno slap koji se ruši u Cetinu sa lijeve strane mami vodiča da zabije čamac direktno u njega. Najtoplije mu "zahvaljujem" na iskustvu tuširanja u jako hladnoj vodi.

Stali smo pored jedne stijene koja sa rijeke ne izgleda pretjerano visoka. "tko hoće može se popeti i skočiti u rijeku, voda je dovoljno duboka", viče Toni. Idem ja, naravno. Malo napora i na vrhu sam, pogled prema dolje. Ups!!! U dubini se ljuljuška mali čamac u kojem su mali ljudi. Možda sam se malo precijenio, no gleda me previše ljudi. Hrabar korak, kratki let i pljuuuus. U vodi sam. Dodatni adrenalin nije bio na odmet. Dolaze "Tisne stine" kanjon je dubok i stvarno fascinantan. Tu negdje je i Winetou skakao u rijeku (ili je to bio Old Sutherlend??) dok je Cetina uspješno glumila Američki divlji zapad.
Image Hosted by ImageShack.us

Još jedno iznenađenje!
Pred kraj se Cetina opet smirila, kupamo se i pričamo sa Tonijem. Pokušavamo ga nagovoriti da nam kaže kako izgleda sutrašnja dionica. Uz tajanstveni smješka Toni nam je samo rekao "to se ne može riječima opisati".

Nakon otprilike tri sata vožnje izlazimo iz čamac i presvlačimo se u civilnu odjeću. Bilo je super. Još se bolje osjećamo nakon fine hrane u „Radmanovim mlinicama“. Popodne smo proveli u borbi sa šatorima u našem kampu – najjeftiniji oblik smještaja a ujedno dovoljno udoban za jedan dan. Navečer nam je Toni priredio još jedno iznenađenje. Odveo nas je u konobu Kremenko. Mjesto je uređeno u stilu Flinstonesa (Kremenka i Barnija poznajete?!). Super klopa i zanimljivi ambijent. Pjevalo se do kasno u noć…

Samo za iskusne raftere i one koji to žele postati!
Ujutro smo spakirali šatore koji su se uporno činili značajno veći nego jučer. Nikako ih ugurati u vreće.

Dolazi kombi i krećemo prema mjestu "Blato na Cetini" gdje je start druge dionice koja se koristi za rafting na Cetini. Zapravo da se ispravim, koristi se za rafting samo tijekom velikog vodostaja – tada je to jedan od najtežih raftinga u Hrvatskoj.

Ali nas čekaju kajaci na napuhavanje, vodostaj je nizak. To su mala i stabilna plovila za dvije do tri osobe. Posada kajaka je osuđena na svoje sposobnosti. Za razliku od raftinga vodič nas prati u drugom plovilu sa strane a mi imamo još jednog vodiča u kajaku. Kako smo mi već "iskusni" rafteri od jučer vrlo brzo samo savladali ova plovila i jurimo prema kanjonu. Wow!!!! Toni nam nije lagao, ovo riječi mogu teško opisati. Litice kanjona su visoke od 40 do 100 metara. Fascinantno je biti na dnu kanjona a rijeka je od litice do litice. Jedini put koji je pred nama je vodeni. Ne znamo što nas čeka. U daljini se čuje huk brzica. Sunčeva svjetlost se nekako probija do dan kanjona i igra se na strmim, okomitim zidovima kanjona. Adrenalin juri našim žilama. Osjećaj avanture je potpun. Sve je nevjerojatno divlje i pomalo surovo.

Brzice su zahtjevnije od jučerašnjih i svako malo se poneka posada kajaka nađe u zapjenjenoj vodi. No uz pomoć iskusnih vodiča sve prolazi samo sa mokrim glavama. Najveći brzak je slap od nekoliko metara. Moj čamac je do sada bio pošteđen kupanja pa se nadamo da će tako biti i ovaj put. Veslamo složno, nije baš najbolja putanja. Kasno! Ulazimo skroz koso u slap, okrećemo se. Oko mene je metež vode, čamac mi pada na glavu. No sigurnosni pojas me za čas izbacuje na površinu. Ajde i to smo preživjeli a adrenalin kola u velikoj količini po žilama. Nakon dva sata pustolovine po prelijepom kanjonu slijedi još penjanje uz strmi izlaz iz istog i gotovo. Već?? Mi bi još!!!

Nakon žabljih krakova i dalmatinske spize od jučer sjedimo uz bogati roštilj u restoranu.

Hm mislim da sada razumijem upozorenje iz jedne pustolovne knjige: „Odlazak na pustolovne izlete je značajno zaraznije od droge – nemojte reći da Vas nismo upozorili“

E pa nas je Cetina zarazila – stižemo opet!!!!
Image Hosted by ImageShack.us

29.07.2008. ...13:27 [ Komentari (1) ] Isprintaj

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

 

  srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (8)
Svibanj 2010 (6)
Travanj 2010 (6)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (7)
Siječanj 2010 (4)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (8)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (6)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (6)
Travanj 2009 (11)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (9)
Prosinac 2008 (7)
Studeni 2008 (10)
Listopad 2008 (7)
Rujan 2008 (6)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (3)

O čemu pišemo..

Linkovi