dvadeset godina kasnije

Ovaj tjedan proslavljam 20 godina mature. Ne, nisam to dobro rekla, generacija maturanata koji su se od srednje škole rastali u svibnju 1989 godine obnavlja uspomene 24.07. Pišem ovo uz zdjelicu knorr juhe od brokula, nešto me boli grlo, valjda nije da će svakoga u Šibeniku tko ima veze s maturalcem uhvatiti "ona" gripa.
E da, vratimo se na temu, prvo mi se činilo da mi nije stalo do tog susreta generacije i iskreno rečeno za cijeli razred kulture i umjetnosti s kojima sam došla do kraja srednjoškolskog školovanja baš me boli uhica, ali ima onih koje rado viđam već svih ovih dvadeset godina i kojima se izuzetno veselim. Sve je počelo stidljivo, a pretvorilo se u pravu euforiju. Te nas je godine maturiralo oko 350, stotinjak je već izvršilo uplate što je više nego smo očekivali. Ima nas sa svih strana, "zlatna generacija" raseljena ratom i ostalim životnim nedaćama.
Veselim se susretu i negdje duboko u srcu želim da se nitko od nas nije previše promjenio, da su one privlačne osobine kojima plijene osamnaestogodišnjaci još uvijek prisutne. Žao mi je onih koji nemaju potrebu za takvim susretom...susret je već u petak, javim vam kako je bilo....