262: Dišem

Odlučila sam se za kvalitetne promjene u mom životu. Prva je posvećena mom tijelu. Krenula sam na pilates. Sinoć smo imale probni sat, tek da vidimo da li nam se sviđa. A divote. Svima preporučam. U malom potkrovlju osvjetljenom svijetlima svijeća, uz glazbu za relaksiranje i meditaciju probudila sam mišiće, davno uspavane i otkrila samo svoj prostor za opuštanje. Nas četiri, podjednako nespretne s prvim pokušajima disanja i borbe sa ravnotežom, zakržljalim mišićima i vlastitim tijelom.
Naravno da mi se od svega najviše svidjelo opuštanje. Opružena na leđima prodisala sam sve svoje nervoze i tjeskobe koje su se smjestile u meni posljednih tjedana, a da uopće o njima nisam mislila. Možda nemaju konkretan izvor, pa ga ne treba ni tražiti. Možda sam samo tražila svoje vrijeme za disanje...polako i dugo. Nisam mogla procjeniti koliko vremena sam ležala tako opuštena samo znam da je iznenada po sredini moga tjela nastala crta koja me podjelila na dvije strane, jedna je strana (lijeva) postala ružičasto narančasta i lagana, a druga je ostala spremna (valjda je to najbolji izraz) ni sama ne znam za što.
Tih neodređeni broj minuta disanja me napunio energijom za sve dane koji dolaze. Već se unaprijed veselim sutrašnjem ponovnom susretu sa pilatesom.
A slika koju sam stavila...idući put ću zamišljati da dišem i ležim na onakvom mjestu.