06

nedjelja

srpanj

2008

ZAPIŠAVAČICE TERENA (PRVA VRSTA)

Nedavno sam kod otkucaj napisala „nemoj da se tuđa nesreća lijepi za tebe“. Ozbiljno sam to mislila i stvarno znam da je to dobar savjet, ali da li bih ga dala prije par godina? O ne, nikako, dugo je meni trebalo putovati do toga. Prošla sam nekoliko faza, neke su se protezale do jučer...neke traju, neke su davno završene.

ZAPIŠAVAČICE TERENA

Imala sam prijateljicu u osnovnoj školi i bile smo jako dobre, družile se cijelu srednju školu i godinama kasnije. Ona je bila „The beauty“, a ja sam bila „The brain“, što ne znači da je ona bila glupa, ja sam se samo godinama time tješila, što ne znači da sam ja bila ružna, samo nisam dolazila do izražaja, što ne znači da nisam upadala u oči, samo nisam držala do toga... Ona je bila važnija, a ja sam bila očarana. U tom periodu prvi put sam srela sa onom vrstom prijateljica koje nazivam „zapišavačice terena“. Sretala sam se kasnije s njima još puno puta, ali sam ih naučila ignorirati. Za one koji ne razumiju što govorim ukratko ću ih opisati. Neki dečko počne se iznenada družiti s vama (s vas dvije). Vi nekako osjetite bliskost od prvog trenutka, ali „zapišavačice terena“ ne daje vam nikakvu šansu, u potpunosti je jasno da je tip tu zbog nje. Vi odmah posumnjate u svoje instikte, a ona blista, zavodi, koketira uvjerena da je nenadmašna. Ako slučajno dečko ne podlegne njenim čarimai uhvati vas telefonski ili nasamo, stavi vam do znanja svoje namjere i ona to otkrije istog trenutka postajete izdajica, lažljivica, otimačica i bla, bla, bla... I onda se nađete na mukama. Izgubiti prijateljicu ili dečka.. Pa su vas, naravno, učili da je prijateljstvo najvažnije, da su dečki prolazni, a prijateljstvo vječno...vi odustanete, a ona je „zaljubljena kao nikada do sada“ i „on je onaj pravi“, ali vi ipak imate prijateljicu...
Dugo sam učila tu lekciju, učila i naučila, i sada sam udana za jednog kojeg je „zapišavačica“ obilježila kao svog i do te mjere bila sigurna u sebe da je odvukla mene ispred njega i pitala tko mu se više sviđa ona ili ja, on je pokazao na mene, a ona se toliko šokirala da je isto pitanje postavila svim muškarcima u sali gdje smo bile na večeri. Ne znam što su odgovarali, ne sjećam se, nije mi ni važno, ja sam te večeri prije točno 9 godina započela život koji živim i danas.

Ono što sam od tih „prijateljica“ naučila je da svatko od nas ima nešto. Nitko nije savršeno lijep ni savršeno dobar. Savršenstvo ne postoji. Ljepota je doista u očima gledatelja. Treba vjerovati svojim instiktima i svojim osjećajima, sedmo čulo rijetko vara.

<< Arhiva >>