Enes Kišević

Doista srećem zanimljive ljude od kad sam opet na radiju. Glumce, glazbenike, političare i pjesnike.
Od svih koji su mi ušli u studio, susret sa Enesom Kiševićem, glumcem i pjesnikom, ostavio me bez riječi, ispunjenu.
Već u vjestima, ne znajući da ću ga uopće sresti, naslov zbirke pjesama "Mama, ti si moj zrak", raznježio me. Nešto prije nego što je došao k meni u ruke mi je došla ta zbirka. Puna, prepuna riječi koje u sebi nose ljubav. Ljubav prema djetetu, ljubav prema svojim ženama (majci, supruzi, Sari - kćerkici) i jedno veliko divljenje baš prema tom spolu.
A kad smo se sreli, moj jedini komentar je već poznat "pjesnici su čuđenje u svijetu". I doista jesu. Čitajući njegove stihove, probudila se ponovo u meni ona ogromna ljubav koju nosim i koja me nosi, ljubav prema mojoj djeci. Dio knjige ispisan je riječima njegove Sare koje je ona izrekla u dobi od 2-5 godina. Ništa različite nisu te riječi od onih koje izgovori moja Anđelica...
I mada je netko rekao da da je ta knjiga pjesama "Mama, ti si moj zrak", knjiga pjesama za djecu, potpuno suprotno, meni se čini da je to zbirka pjesama za odrasle, za one koji ponekad u žurbi, u svakodnevnici zaborave koliko vole djecu.
A tu sam knjigu nekako doživila kao svoju, toliko sam se u nju zaljubila da sam je dobila na poklon, i dok smo drugi sugovornik i ja ćaskali, Enes se zamislio i pisao posvetu...

L..., P... i M.......!
Ma koliko se puta sunce rađalo danu,
majku nam ne može roditi...


I ne znam što mi je natjeralo suze na oči, to što sam majka ili što imam mamu.

Tražeći neku lijepu Enesovu sliku kojom bi vam ga predočila, nažalost nisam uspjela naći nijednu sa tračkom plave sreće u njegovom oku, koju je donio u moj studio. Oduševio me mladošću i radošću, djelovao je kao čovjek koji je shvatio...kao netko kome možeš vjerovati...
Tražeći još ponešto o njemu vidim da mnogi meni bliski blogeri, nisu ostali imuni na ljepotu njegove riječi...





Otkrila sam u tih pola sata nešto o sebi, ali to je za neki sasvim drugi post...