Ljubav je cvijet koji treba zalivati...

Imam dva bloga...ne znam zašto sam odjednom pobjegla na onaj drugi, da bi i tamo bila ista...

Pa se onda zaželim ljudi koji su ovdje dolazili, a kojima za drugi nisam priznala...

Sva sam nešto zbrkana...pitanja dolaze i dobivaju odgovore, neki odgovori nisu baš onakvi kakve želim, drugi me iznenade jer su rezultat rada svih ovih godina.



Čudno je ovo vrijeme koje je sada došlo.
Pokušavam, iznad svega, pokazati onom s kojim živim, da ga volim, da mi treba. Uplašila sam se u jednom trenutku kad sam shvatila da smo se udaljili toliko, da nema među nama više malih nježnosti, poljubaca na dolasku i odlasku, držanja za ruke i zaštitničkih zagrljaja.
Čak sam jednom dok smo se vozili autom razmišljala o tome, da li da ga pomilujem ili na po ruci na mjenjaču. Čemu to?
Zar zaista imam u planu prestati "ljubovati"?
Izostaviti taj začin život iz meni nepoznatih razloga....
Dozvoliti, da onaj s kojim dijelim život, radost roditeljstva, postelju i svaki dan postane meni netko strani?
Da jednom nakon pustih godina života u braku ostanem željna svega, a pored sebe imam nekog koga sam oduvijek željela...
Ima li to smisla?
A trebalo je samo napraviti prvi korak...pružiti ruku i pomaziti njegovu na mjenjaču...
Što je to što me blokiralo i što me činilo da uopće o tome razmišljam?
A znam da ne postoji nitko s kim bi radije ostarila...odlazila na putovanja, slušala glazbu i uređivala stan?
Ne znam kako se to dogodi, ali svakako život uvijek daje priliku da se to ispravi...
Mislim da zato ljudi odlaze jedni od drugih, da zato traže utjehu s nekim novim...
Zato što jednog dana počnu razmišljati, da li pružiti ruku ili ne...

Pružila sam tad ruku...i dobila zauzvrat osmjeh i jedan dugi, pomalo iznenađeni pogled...i sve se promjenilo, polako, ali se mijenja, opet mi se čini ono što sam oduvijek tvrdila da želim, prvo nas dvoje, a onda svi ostali...
Dug je život, propušteni dan se više nikad ne može nadoknaditi...zato ću se danas, kad dođem s radija, šćućuriti bar pet minuta u njegovom zagrljaju.

Ja to stvarno ne želim...

...da ljubav prestane, dok još živi...