Bože, blagoslovi Ameriku... njoj je potrebnije

Gledam sinoć onu emisiju od McDonaldsu i amerikancima...
Ukratko, za one koji nisu gledali, momak odluči da će mjesec dana jesti tri obroka dnevno u McDonaldsu i ništa drugo...rezultat poremećeni jetreni enzimi, 11 kilograma više u mjesec dana...ovisnost o šećeru...

Gledam tu emisiju i čudim se...kome je Amerika obećani san? Nama? Našoj djeci?
Zemlja, koja samo u jednoj državi ima obavezni tjelesni odgoj u osnovnim školama i to jedan sat tjedno, u kojoj djeca imaju fast food hranu za užinu - svaki dan. U kojoj se više u kućama ne kuha i koja je postala toliko sjedeća da i u dućane idu sa malim motorićima da se ne bi morali kretat. Prestrašno!
A pogledajmo nas...djeca uče strani jezik od pete godine, najčešće engleski, uključujemo ih u sportske aktivnosti vrlo rano, što ranije. Svako dijete, posebno muško, trebalo bi biti neki uspješni sportaš, a curice makar gimnastičarke ili balerine...
Coca - cola je radost, djeci dozvoljena samo na rođendanima, zbog kofeina i šećera, u Americi je ona čaša od 2 litre dnevna "mira"...
Prosječna hrvatska majka pojede se živa ako podmlatku i mužu nije servirala nešto zeleno uz ručak, amerikanci ne pojedu ni jednu voćku mjesecima (naravno govorim o nekim amerikancima i nekim hrvatskim majkama)....Šta bi rekli da nas vide kako beremo blitvu u vrtu za današnji ručak?
Našu djecu od malena učimo kako jesti, kako govorit, kako se ponašat...za koga? Za neku zemlju kao Amerika u koju ćemo izvest našu pamet čim navrše 23 godine (malo više zbog "bolonje").
I uvijek nam se čini da je tamo bolje...
Ko nam je to usadio u glavu?