Da mi je....

U zadnje vrijeme često razmišljam o zaustavljanju vremena...kako bi bilo da sam imala priliku neke situacije produžiti, u nekim trenutcima udahnuti i uživati? Priznajem, najdulje pamtim one kojima sam se smijala, najmanje one u kojima sam plakala, ali voljela bi da sam u nekima mogla uživati više. Npr. trenutak kad je u nečijem oku zbog mene zadhtala suza..., ili da sam mogla slušati pljesak namjenjen meni umjesto što sam slušala tam-tam srca u ušima...prvi dječiji osmjeh, ono gugutanje kad se tek počinju glasati...naravno prvi poljubac. Gledam jednu seriju koja mi dira srce, takvi momenti u njoj su usporeno snimljeni...eto kad me netko pita što bi voljela da mogu - htjela bi na taj način zaustavljati vrijeme, da se stvari ,kad se odvija nešto bitno, odvijaju malo sporije.