Ranije...bolje rečeno daaavno ranije sve sam morala ispričati. Ako se ne ispriča nije se dogodilo...Prava bolest (ko je ima, zna). Onda pričaš previše, što ne treba, kome ne treba...pa situacija dobije novi izgled, pa se u svakom prepričavanju malo nadoda i eto problema. Nije važno kako je priča završila ni što je bilo dalje, sve, dobro i loše iz mojih usta odlazilo je u nepoznate kanale...
U iznošenju svog mišljenja o svemu također sam bila prva...to je bio dio mog osebujnog karaktera...nikad nisi znao kojom ću britkom dosjetkom nekog povrjediti, istina, ljudi bi brzo zašutili i povukli se, ja sam se osjećala vrlo pobjednički, a ono što tada nisam znala je da priča tu ne završava...zabavljala sam "prijatelje i prijateljice" takvim svojim ispadima...moj život bio je otvorena knjiga...zašto, pitate...jer se život tada još nije ni dogodio...mazio me, pazio, tetošio...mene jedinicu, miljenicu.
A onda su se počele događati neizrecive stvari...stvari koje nikoga ne bi zabavile (nisu ni mene, nimalo), o kojima "prijatelji" ne vole slušati, takvi prijatelji te vole nasmijanu ili uplakanu zbog njihovih problema, nikako zbog svojih...Događale su se stvari koje ne želiš izgovoriti, o kojima ne želiš pisati koje ne želiš ponavljati i o kojima ne želiš mislti...jedino što s njima možeš je pričekati da prođu...Takve stvari natjerale su me da zašutim, da ih ne pričam da se ne pamte, da se ne vraćaju do mene izmjenjene, preobučene...
I prestala sam koristiti britki um na drugima, sad ismijavam samo sebe. Događaju se te ružne stvari rijetko, skoro nlkad u sadašnjem životu, a kada se dogode iz mene umjesto priče o njima, izađe npr. priča o Emanueli...
To im je kazna što dolaze u moj život, ostaju neispričane i prekrivene lijepim...
A oni "prijatelji" davno su zamjenjeni boljim modelima, ne znam ni što bih im rekla da ih sretnem, srećom, na ovim novim mostovima nema za njih prostora...
I na procjeni sreće u mom životu, ona neispričana strana postaje lagana kao pero, jer na vagi pritežu sretne stvari...
I zanimljivo, upravo te neizrecive stvari učinile su me boljom ...te proživljene nesreće učinile su me sretnom ženom...