Dan

Nekad je bitno, samo da prođe dan, da završi...
da legnem u krevet i da ga se ne sjećam...
da pustim vremenu da ga preradi, analizira...
i da taj dan smjesti u zaboravljene...

U tom trenutku to mi se čini kao najbolje rješenje,
najjednostavniji način odbrane od lošeg dana.
Kada prođe neko vrijeme, u tom danu iznenada
iskrsne neka mala slatka rečenica...
tepanje moje miljenice...

Prvi put je nešto rekla toga dana
i taj dan dobije na cijeni,
prebaci se na listu blistavih,
sve loše, obično, dosadno postane zaboravljeno,
a taj zanemareni dan postane dan za prepričavanje.


To me sad podsjetilo...slikala sam se davno
za neke dokumente dok je još moj sinčić bio mali...
Fotografije su mi bile grozne,
donijela sam ih kući, a maleni kad ih je ugledao
prislonio ih je na obraz i rekao "mama",
znate li koja je moja najdraža slika?...