Pripadan tebi

subota, 27.11.2010.

KAD ŽENA MINJA......




Petak je počeja sasvim uobičajeno. Starija se digla za na faks, ja san se privrtala po postelji i na kraju se digla, upalila ovu veliku škatulu. Skuvala kavu. Pa se pomalo izvukla i Mlaja i nastalo je jutarnje gamižanje po kući. Vrtim tako nešto po kompu kad najedanput….. klik…. kvrcbrklj….
- Mamaaaa……
- Prigorila ti je žarulja.
Uzmen žarulju i idem se dignit na postelju.
- Čekaj, samo fali da opet žgincaš nogu. Ja ću.
I tako, ona promini žarulju, upalin…. opet ništa.
- Kvragu, evo da je prigorija osigurač.
I tako, opet san se morala pentrat na stolicu, odvijen osigurač.
- Kako znaš da je prigorija?
- Vidi…. pokažen joj.
I naravno, doma neman rezervnog.
- Šta ti je s onon lampon na zidu?
- A bogati…. izgorila žarulja!
- E, i sad ja napamet moran kupovat žarulju.
Uglavnom, sve san ja to našla, isprominjivala i sad sve štima.





I onda je opet počela kiša. Vrtimo se po kući, gledamo kroz ponistru. Nema mrdanja. Malo grmi, malo sijeva. Sve nekako podnošljivo. I onda je najedanput sneveralo, zapuhalo, počela padat krupa, svitla su počela žmigat. Pa je od Splita jaaaako zalampalo iiii….. nema više letrike.





- Mamaaaa…..
- E!
- Nema strujeeee!
- Vidin.
- I šta ću sad…. Mokra mi je kosa!
- Evo donit ću ti šteriku!
- Al ću šterikon kosu šušit?
I tako upalin ja nekoliko šterika i sidnemo za stol. Starija sa koson umotanon u šugaman.
- O jebenti, pa jel ovo 21. stoljeće?
- Pa šta nan fali?
- Babaaa… kako se prije živilo bez struje?
I usto zvoni mobitel. Nema ispisanog imena, samo brojčice.
Javin se onako baš fino:
- Molim.
- Ej, kako je kod vas?
- Mama, ko je to?
- Baba!
- Babaaaa…. Ima li u tebe letrike?
- Nema. Zašto?
- Mokra mi je kosa!
- A ima li u Naselje? – pitan ja.
- Nema.
I tako, još malo pročakulamo.





I smijen se ovim mojim dvima nenaviklim na nestajanje struje. A nama je to u zimskom periodu bilo sasvim normalno. Šterike i šuferini su uvik bile spremni. I bija mi je gušt kad bi se vosak iscidija pa ga dirat i oblikovat prstima.
Stvarno ima nešto magično u tome. Vidin da i one to rade.
I nos priljubit na ponistru i gledat kad će di doć struja.





- Amo ća zaigrat jednu na briškulu!
- Ček, da nađen karte.
- Ne mogu, mozak mi se zaledija!
I onda je došla struja i nastala je trka po kući.
Tribalo je brzo osušit kosu dok ima struje.
I povirit na Fejs. fino
I blog! cerek
- 19:07 - Ostavi trag (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.11.2010.

EVO JE OPET!

Jutros najranije otvaran škure a vanka opet sve oblačno. Mislin, ovo je stvarno malo previše. Priprošla nedilja, Sv. Ivan, bija je zadnji onako baš lip, sunčan dan. Odonda, sve nešto bezveze. Južinasto, oblačno, kišno.
Sunce igra na kukalo. Nema ga ni za likariju. Božemiprosti, da ti triba bokunić sunca za ozdravit, slabo ti se piše.





Evo, meni se ne da niti grintat, atroke pisat.
Balkon mi je pun robe i dok se ova prosuši i osuši, da ne govorin dok je isunprešan, makinja će već bit puna.
U grad se ne može bez lunbrele, a snjon san cila smotana. Jednostavno mi smeta.
Tribala bi malo obać butige a po kiši mi je tlaka. Cila se ispaštročan. A i one naše ulice, kad padne bokun kiše ka da je kogod napravija klizalište. A meni noga još prilično nestabilna.





A još usto, ako i vidin štogod zanimljivo, problem mi je držat lunbrelu, pa izvadit aparat, slikat. Prije san mogla s jednon rukon, više ne.
Ove slike san jutros nekako na brzinu uspila kliknit.
Ovo je jutros bija sunčano kišni đir priko rive.





Aaaa…. Ubija me ovo sivilo!
I južina!
I kiša!
Evo je…. opet pada.
Pljušti.
Lije.
Plizzz.... kišo... stani više.
- 14:02 - Ostavi trag (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.11.2010.

LIPOST U KAMENU




Kad su Carla i Dalmata najavili 2. Splitsku blogersku izložbu i dali temu fotografija isti tren sam u glavi znala di su mi sličice i posložila ih onako napamet.
Tražeći mape sa tim fotografijama lutala sam, otvarala neke jako čudnih imena, vrtila. I krenula na put.
Put sjećanja.
Pa me tako zapljusnuo miris korčulanskog koromača.
Smijuljim se…. išla sam u Velu Luku popit kavu.
Prijateljice, ovo ti je poziv na izložbu. yes wave








Čula sam zapljuskivanje mora. Opet jedan poseban trenutak. Trenutak prislaganja.





Jedan grad na rijeci.








Ponovno sam ćutila vitar u kosi.





Razdužilo se tako pregledavanje slika i putovanje mislima.

Vratimo se pomalo Dalmatinskoj liposti u kamenu.
Miris djetinjstva.
Dida i baba.
Češljanje vune, čišćenje ribe, grabljenje vode iz gustirne.
Gradele, pečena riba.
Crna teča i miris brujeta.







Slike posložene u posebnoj mapi. Svaka posebna na neki svoj način. U svakoj dašak Dalmacije.Teško mi se odlučit koje poslat za izložbu. Nakon dosta razmišljanja izbor je sužen. A u post ću stavit ovih nekoliko koje pokazuju kako propada lipost u kamenu.
- 08:07 - Ostavi trag (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.11.2010.

PROŠLI VIKEND

Prošli vikend bio je kao bogom dan za provest ga u prirodi. Recimo u berbi maslina. Svojih maslina namamo ali uvik ima netko kome triba dat ruku. Ni bolna noga nije me natjerala da ostanem u kući.
A štaš…. tvrdoglavi jarac.
Obukla sam čvrstu obuću, stare rebe i u ruksak potrpala sve potrebne sitnice. U auto utrpala drugu robu i bili smo spremni za berbu.
Zavojitim putićem došli smo do maslinika.





I čim smo došli napravila sam foto đir. Jer kad počne berbe nema više zafrkancije. Ovako naoko, masline nisu loše. A koliko će bit ulja, vidit ćemo.











Vinograd u jesenskoj odjeći.





Muška ekipa brala je sa skala.
Ženska sa zemlje. Ja obično budem negdi u stablu, na tankin granama. Ovu godinu ne. Prepustila sam taj gušt mlađima.








Znate šta je gušt?
Slušat kako masline padaju po ceradi.
Tuptuptup…. tup….tuptup….





A koji je tek gušt marenda ispod masline.
Izvadit puntiželu, prostrit kuhinjske krpe, okrenit siće naopako, složit kruv, sir, salam, pancetu. Izvadit vino, vodu, sok.
I marendat.
I gušt je bit sa ovako pravon ekipon. Cili dan pričat pizdarije, smijat se. Bez televizije, interneta.

U neko doba nebo se malo namrčilo i poslalo par kapljica.








Čak se i duga pojavila.





Pomalo je pala noć, skupile su se cerade, skale, sići. Vriće s maslinama su se ubacile u traktor.
Bacija se pogled na zalazak sunca.





Doma nas je čekala topla večera, kavica i malo odmora.
Nakon toga triba masline očistit od lišća, velikih grana. Vridne ručice sile su i pribirale.





Očišćene masline stave se u badanj, ulije se more.
A nastavak prerade maslina pogledajte u Geomira.
- 08:12 - Ostavi trag (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.11.2010.

VREMEPLOV

14.11. 2004 Trogir je zahvatilo veliko nevrijeme. Jugo je puhalo takvom silinom da je jednostavno rušilo sve pred sobom. Stajali smo priljubljeni na prozoru i gledali. I slušali zavijanje i udare juga.
Izlazak vani bio je skoro nemoguć. Po cesti su letile slomljene grane, odvaljeni metalni djelovi, kante su plesale po cesti.
Kad je u neko doba vitar samo malo popustija nisam imala mira i morala sam poć do Grada. Društvo mi je pravila Starija.
I nije bilo nimalo ugodno. Nas dvi, obe lagane ka perce, pokušavale smo se probit do grada. Držale smo se pod ruku, zaobilazile leteće smeće i malo po malo došle do parkirališta.
Pogled na Soline bio je strašan. Borovi polegnuti kao da su perce.
U Fortinu također slomljeni borovi.





Priskačući polomljene grane došle smo do pijace. A tamo puno slomljenih grana i puknuti banci.





Priko malog mosta došle smo do parka.
Pogled zastrašujući.
Stable slomljena kao da su šibice.











Ljuljačke i klackalice pokrivene stablima.





Nije mi bilo baš svejedno slikavat i slušat pucanje grana i gledat da nam se nešto ne sruši na glavu.
Žal mi je samo šta nisam imala digitalac nego tek neki mali Kodakov aparatić.

Jutros je svanija lip i sunčan dan. U postelji sam slušala zvona moga Grada.

Danas je Sveti Ivan Trogirski.

Danas je Dan moga Grada.
- 13:53 - Ostavi trag (17) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.11.2010.

U ZAGRLJAJU MORA

Bude me udari juga. Zviždi i fijuće kroz grilje, pomiče zavjesu. Savije lepezaste palmine grane. Kiša ostavlja tragove na ponistri.
Miriše kava.
Nisam mislila izlazit ali volim fotoaparatom zabilježit neke trenutke.
Uputim se polako put grada.
Prolazim priko velikog parkirališta i vidim da se more prililo. Preskočim i popnem se na most.
Brodovi lebde.





Klupica sa nogama u moru.





Stojim tako i dok sam par puta kliknila more se jednostavno širilo i zauzimalo park. Na tu stranu više nisam mogla i nije bilo druge nego trk nazad i pokušat skočit s mosta i ostat suhih nogu. Uspila sam u zadnji tren.
Pomalo prolazim priko Grada. Na rivi kolone u moru.








Jugo štrapa.





Priko Velikog mosta me gura, baca.
I u Čiovu ista slika.
Auti voze po moru.
Kočarica.





Kolona i puzavica pod morem. Nije strašno, znalo je bit i puno gore.





Za povratak sam odlučila proč priko rive. A na rivi galebovi sa nogama u moru.
Jedan udar juga skoro me bacija.











Prolazim kroz ulicu.
Pasike su i ovaj put poplavile.











I sad pogled iz poplavljenog parka.
Mislila sam skratit put i skoknit priko drvenog mosta ali opet sam morala okolo.
- 08:16 - Ostavi trag (5) - Isprintaj - #

utorak, 09.11.2010.

OBLAČNI ĐIR PO........

Budimo se ujutro malo ranije. Kuha s ranojutarnja kava, ubacim u boršu takujin, aparatiće, mobitel i očale za sunce. Nema veze šta je bezvezno oblačno. S ovim vrimenom nikad se ne zna.
S malim divom koji nas je u zadnje vrime počeja globit po takujinu, uputimo se malom cestom priko Zagore.
Na radiju nešto svira, nebo je prijeteče oblačno. Pogled mi luta livo, desno. Sa strane, uz ograde, kao da je prostrta koltrina u žutim, narančastim i crvenim kolurama.
U Prgometu skretanje na autoput i pomalo put Zadra.
Nebo je i dalje oblačno. Pa kišno, pa se izlije ka iz kabla.
Spuštamo se Kalmetinom i vrlo brzo smo u Zadru. Parkiramo na Bedemu i ja se uputim u šetnju.
Pogled s Bedema.





Laganom šetnjom kraj Arsenala i Tri bunara do Rive.
Sunce se naoblačilo.





Prekrile su ga sjene.





Kraj Sunca privezan Marko Polo.





Orgulje sviraju tužnu pismu.





Bez obzira na vrime, ribarit se mora.





I stranaca još uvik ima.





Opet me gleda jedan galeb.
Ovaj se baš lipo maskira.





Još jedan oblačan pogled na Donata.





I Stup srama.
I usput slušam objašnjenje. Priča tako jedan čovik svome prijatelju: Kad bi uvatili lupeža onda bi ga obisili za ovaj stup da ga svi vide.
- E moj šjor…. Koliko bi danas ovakvi stupi tribalo? - dodam ja.
- Odavde do Zagreba bilo bi malo!- dobijem odgovor.








U šetnji me omela jako bolna noga, pa puževim korakom prolazim priko Kalelarge do Pet bunara.





Kroz park povirim na Fošu.





Prolazim kroz Vrata i priko rive dolazim do Foruma.





Još jedan pogled.





I pomalo put Trogira.

- 10:21 - Ostavi trag (7) - Isprintaj - #

petak, 05.11.2010.

DELICIJA

Mali zeleni pupići








Ako se ne poberu pretvore se u prekrasan cvit.
Nježan, romantičan.











Ako pupiće poberete i na pravi način pripremite, dobijete vrhunsku deliciju.








Dobila sam teglicu pravih, domaćih kapara.
I ovo definitivno moram naučit spremat.








Dodatak:
- 10:41 - Ostavi trag (17) - Isprintaj - #

utorak, 02.11.2010.

SJETNO JESENJE




Tiho i sjetno provlači se jesen kroz polugole grane. Škripi i šuška lišće pod nogama. Nebom plove oblaci. Tamni, jesenji.





Puste su kalete. Nigdi nikoga. Ne čuju se koraci. Tek tu i tamo škripa poneke škure.





A one…… raspucale, dotrajale u zagrljaju šarenom.





Plameno crvenom.







Suho zelenom.





Tek ih poneki golub čuva.
- 11:11 - Ostavi trag (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

    mojeciovo@net.hr

Moja lista

Sličice

  • "Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
    U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
    Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
    Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."







  • ŽELJA

    Želio sam te danima, želio godinama
    i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
    i umirao sam pomalo od želje i beznađa
    i umro sam sasvim i više me nema,
    a želja je moja uvijek živa ostala
    i bez mene živi, u zraku izgubljena.

    Nikola Milićević



    LJUBAV

    Zgasnuli smo žutu lampu,

    Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
    Vani šume oblaci i stabla,
    vani lete teska bijela krila.

    Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

    Moje ruke svijaju se, žude, mole.

    Draga, neka tvoje teške kose
    Kroz noć zavijore, zavijore

    kroz noć
    Kose moje drage duboko šumore
    kao more.

    A. B. Šimić



    ZVIJEZDE U VISINI

    Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
    on mnogo traži, i on mnogo sluti,
    i svoju ljubav (kao parče kruva
    za gladne zube) on brižljivo čuva
    za zvijezde u visini
    za srca u daljini.

    Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
    ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
    i o pitaru povrh trošne grede,
    i o ljepoti naše svijetle bijede,
    i u zar dana i u plavet noći
    snim: ja ću doći, ja ću doći.

    Tin Ujević