
Tiho i sjetno provlači se jesen kroz polugole grane. Škripi i šuška lišće pod nogama. Nebom plove oblaci. Tamni, jesenji.

Puste su kalete. Nigdi nikoga. Ne čuju se koraci. Tek tu i tamo škripa poneke škure.

A one…… raspucale, dotrajale u zagrljaju šarenom.

Plameno crvenom.


Suho zelenom.

Tek ih poneki golub čuva.

Post je objavljen 02.11.2010. u 11:11 sati.