Pripadan tebi

ponedjeljak, 28.01.2013.

DAN NA MORU

Naravno, u društvu sa fotoaparatom.
Više u slici nego u riječi.
U daljini snig.





Na moru sunce, bonaca. Pomalo prohladno ali lipo.





Otočići.











Ribari se. Gušta.








Plovi.





Morska straža na zadatku.








A mi u posjet Otoku.
- 15:18 - Ostavi trag (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.01.2013.

U METROPOLI

Šta radit kad kiša i dalje bjesomučno pada, pada.... ? Grintat, naravno pod obavezno. Čak dolazim u iskušenje molit boga da padne bilo sranje samo da ne gledan više ovo sivilo i bljuzgu.

Uhvatit se i dalje sređivanja po kući? Hmm... bezveze, neće pinel uteč! pjeva
Motanje po kužini postaje opako opasno. njami
Bauljanje po raznim bezvezetama je jaaako pogubno za takujin. A i bome štufa san gužvanja.
Šetnja po kiši mi više nije nešto. Neman više di višat mokru robu. mad
Najbolje da puno ne pričam i da krenemo u virtualnu šetnju.











Dakle, nakon šta sam isportretirala patkice, prošetali uz rijeku, šetnju smo nastavili u metropoli. Ne onoj snigom zametenoj, nego antičkoj. wave
Mislimo se kad smo ono zadnji put bili.... prije dvi godine. Ma ne.... još sam slikala sa onim malim aparatom. Pronač ćemo slike i vidit. ( pet godina)











Spuštamo se pomalo kroz drvored. Moram priznat da sam se iznenadila kad sam vidila koliko svita ima. I isto toliko četveronožnih ljubimaca.








Krećemo put amfiteatra.
Čudan je osjećaj onako sam prošetat po areni, provuč se kroz otvore , vrata, lukove. Kao da će svaki čas iz nekog kaveza izač neka zvijer, lav, istrčat gladijatori.











Nešto šušne. Skočim. A dobro, pas je. Ma nije mi ni njega drago vidit, ali bolje nego da je lav.











S noge na nogu se pomalo vraćamo, pogledavamo u maslinike, napravim još jedan đir okolo.











Pogled na dva grada.





Zalazeće sunčeve zrake obasjavaju kameni grad.








prekida me zvuk mobitela.
Eto nas za dvadeset minuti.
Još jedan škljocaj i ulazak u auto.
- 14:29 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

utorak, 22.01.2013.

ZDRAVSTVENI ODGOJ




Evo i danas nam se ukazalo sunce. Zablještija je grad onako lipo opran. Na brzinu sam prominila odluku i odlučila ispeč ribu.
I tako, ložin ja vatru, sve oko mene dimi, susidi vjerovatno ronjaju jerbo da će ih usmrdit dimina. A štaš, sve ti je ovo vino, kolturno.
Tičice pivaju, grajaši se gurkaju oko korice kruva, Đina maše repićen sa balkona, jorgovan samo šta nije procvita i treći put.
Stavljan ciple na gradele i smijuljin se. Palo mi je napamet kako je kod mene za stolon uvik neki cirkus kad je riba za ručak.
Nema tome dugo bilo je otprilike ovako.








Za ručak grdobina na brujet. Valjda svi znate šta je grdobina. To van je ona gruba riba velikih usta, ali je zato njaminjami.
I tako, miriše cila kuća, doduše još bi bolje bilo da je skuvano u crnu teču, na komin.





S: Opet riba! Koja je sad ovo?
Ja: Grdobina.
S: Kako sa osmijehom možete jist ribu? lud

Svi se smijemo.





S: Kako van nije žal?
I nije to za smijat se. To je za plakat.
Ja: Nemoj ti oplakat.
S: Ko je ovo bija na peškariju?
Pape: Niko. Ja i mater ti, smo bili noćas isprovat skosavice.
S: E i?
Pape: Na veću smo ulovili grdobinu a na manju čevapćiće.
S: Veću skosavicu baci, a s ovon manjon moš i večeras poć vatat. cerek





Ovo ubacujem u temu: zdravstveni odgoj, zdrava hrana, prehrana, humor itd

P.S Upravo pada krupa i kiša.

- 13:42 - Ostavi trag (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.01.2013.

PORTRETI

Dosadila bome ova južina, oblaci, kiša i bogu i vragu. Uvukla se u sve kantuniće. Već pomalo imam osjećaj da mi se kišne kapljice cide niz vrat, da mi kolaju kroz žile. Umrtvilo se sve. Mislin, tako i tako je sve u nikoj stvari a sa južinon još i gore.
Nema mrdanja iz kuće, virimo kroz ponistru, ronjamo, grintamo. Vrime se prikračuje popravcima po kući, mjenjanjem dotrajalaih i pokvarenih aparata novima. I tako, skakućem između praznih škatula, slažem i dodajem alat. U glavi mi zuji: vida, kacavida, cvicange, papagajke. Pari ka neka đungla. cerek
Vrime između koristim za slaganje i bacanje slika. Povremeno bacim đir po internetu, ubacim poneki komentar tu i tamo. Ponekad je to čak i bolje od pisanja postova. thumbup
Ma krenem ja, ali.....nikako završit.

Skoro pa smo i zaboravili kako sunce izgleda. Pa kad proviri sunce bude....
- Jupiiii..... sunce na prozorčiću!
- A ha... tako nan se zvala čitanka.
- Amo ća.
- Di?
- Portetirat.
- Neš valjda i ti počet pinelavat?
- A e. Ja i pinel dva pojma.





I krenemo cestom na istok. Samo malo za napravit đir.





Dočekalo nas je veselo društvo.











Namištalo se.














Sramežljivo gledalo.





Začuđeno.





Mrgudno.





Sakrivalo.





Osmjehivalo.





Dotjerivalo.





Poziralo.





Iznenada u bijeg dalo.





Zaronilo.





Nas razveselilo.
- 16:23 - Ostavi trag (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.01.2013.

KROZ UDARE JUGA




Prošli su Božićni blagdani, novogodišnje slavlje, rođendanski šušur, pretjerivanje u svemu i svačemu. Vraćamo se pomalo u normalan ritam. Ako ne ništa, bar pokušavamo. Vrime bi bilo i maknit čestitke.
E, da. Vrime je. Ali.... eh, da je bilo izbrojit sve moje ali. Sve mi se čini da bi to bila poprilična brojčica.
Bi ja, i krenem, pa stanem. Pa ništa, bijelo ostane bijelo.
Posložene slije stoje i stoje. Pa se od juga prominilo još sto vrimena. Puhnila tremuntana, bura, zbonacalo, zakišilo.
Ali, nema veze. Idemo po redu.





- Ajmo protegnit noge.
- Di ćemo?
- Negdi blizu, vrime nije baš nešto.
Učinim mot.
- Ajmo, nismo bili odavno.
I uputimo se. Putićem u brdo.








Usput nam mahne lila cvitić.





I bocavo nešto.





Otvaram vrata.








Crkvica Svetog Ilije.








Još se malo spuštam. Jugo me tuče i gura.
Moj Grad.





I znamenitosti.











Susidno misto.





Jugo me uporno gura i trese aparat.
Ma dajjjj.... pusti me. Još samo ovo. Pa ovo. I ovo.
Ne zna se ko je tvrdoglaviji.
Dobro, dobro.... već mi i oči suze pa popuštam.








Još jedan pogled nasuprot i pomalo krečemo doma.
- 17:55 - Ostavi trag (13) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

    mojeciovo@net.hr

Moja lista

Sličice

  • "Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
    U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
    Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
    Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."







  • ŽELJA

    Želio sam te danima, želio godinama
    i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
    i umirao sam pomalo od želje i beznađa
    i umro sam sasvim i više me nema,
    a želja je moja uvijek živa ostala
    i bez mene živi, u zraku izgubljena.

    Nikola Milićević



    LJUBAV

    Zgasnuli smo žutu lampu,

    Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
    Vani šume oblaci i stabla,
    vani lete teska bijela krila.

    Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

    Moje ruke svijaju se, žude, mole.

    Draga, neka tvoje teške kose
    Kroz noć zavijore, zavijore

    kroz noć
    Kose moje drage duboko šumore
    kao more.

    A. B. Šimić



    ZVIJEZDE U VISINI

    Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
    on mnogo traži, i on mnogo sluti,
    i svoju ljubav (kao parče kruva
    za gladne zube) on brižljivo čuva
    za zvijezde u visini
    za srca u daljini.

    Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
    ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
    i o pitaru povrh trošne grede,
    i o ljepoti naše svijetle bijede,
    i u zar dana i u plavet noći
    snim: ja ću doći, ja ću doći.

    Tin Ujević