Pripadan tebi

ponedjeljak, 29.10.2012.

PRIČA SE PO....




Prolazim tako kaletama ovog mog gradića, pa priko rive, đir gori doli i srce mi je na mistu. Ulazim u ulicu, nasmijem se konobaru i mahnem curi u butigi skroz na kraju ulice. Žurim, imam još samo pet minuti do podizanja krakuna.





Nakon nekoliko dana prođem obrnuti đir, stanem kraj cure.
- Znate ono nekidan kad ste mi mahnili?
- A ha.
- Bija je ovde kraj mene onaj jedan..... ma znate, uvik nosi.....
- Aaaa.... znan.
Ei?
- Pita me jel vas znan i da jeste li vi novinarka?
- ?? Ma e, da novinarka?
- E, to san mu i ja rekla. A on će uporno... je, je a ti nećeš kažeš za koje novine ili portal radi. Pa stalno joj je aparat u ruci.
- Pa šta, žena voli fotografirat.
- l ima još njih koji se isto pitaju.
A majko moja, s čim se ljudi bave.
A šta bi tek bilo da.... Ma bolje mučat.





Vjerovatno bi ova crtica ostala neispisana i služila bi samo za našu zafrkanciju da se nije dogodilo još nešto.





Nakon nekoliko dana ujutro se dižem i sasvim uobičajeni ritam, pali komp, kava, bacit oko na blog i otvaranje pošte. Čisto onako reda radi. Da vidin jesam li opet sretna dobitnica na nekoj lutriji lil opet netko traži broj mog računa.
Jedna nepročitana poruka, u naslovu, pa recimo Šime.
Tko je taj mislim se?
Otvaram mail i čitam.
Majketimile, šta je ovo? Konferencija, govornici, promjene, prilagodbe, EU, okrugli stol, prava potrošača.
Ajajaj.....
- Molim da nam javite tko od vaših novinara i ekipa dolazi?
Ok. Najprije sam promislila da me netko zajebaje, a onda da je mail vjerovatno zaluta. Samo nije mi jasno kako. Ali dobro.





I onda nakon nekog vrimena eto ti Šime opet.
U pitanju je energetika i detaljan plan i program konferencije.
Uz pozdrav: Radujem se vašem dolasku.
Dakle, sad sam se potrudila malo detaljnije pročitat mail, pročitam ime pošiljaoca, ostavljena je adresa, broj moba. I zvuči mi tako poznato, ali naravno, ne ide mi baš povezivanje imena sa facom. Ali zato je tu sveznajući Gugalo.





Nakon toga sam dobila press release. ( Ovo bi kao tribalo bit priopćenje za tisak. )
Jbt, ja to nisam ni otvorila do maloprije. Dobila sam fotografije sa konferencije a nisam ih upotrijebila. Doduše, nemam pojma bi li to i smila napravit.
Ali uglavnom, nikad od mene novinarke. Dobijem sve nacrtano a ja ništa.




- 14:22 - Ostavi trag (8) - Isprintaj - #

subota, 27.10.2012.

S NOGE NA NOGU

Kad sam se uputila u šetnju cilj mi je bila crkvica Svetog Jere. A kad sam već došla do ovde mislim se, pa idem još malo. Tamo, iza okuke.
A tamo je samostan Svetog Križa.
Kad smo bili dica često smo tamo odlazili na kupanje. Bila je tu velika livada, igralo se na balun, rekete, skakalo se sa mula. Sad je tu nekakva građevina, kafić, restoran, pitaj ti boga šta.





Samostanski sklop izgrađen je uz samo more. Crkva ima jednostavno pročelje sa portalom i središnjom rozetom, reljefnim kamenim križem nad zabatom okvira portala i još jednim kamenim križem na vrhu.




















Nad glavnim ulazom u crkvu je polukružna luneta sa dvostruko tordiranom vrpcom i listićima po sredini. S vanjske strane ukrašena je motivom izmjeničnih zubaca a na nadvoju se nalazi natpis.





Zvonik je podignut uz jugozapadni ugao crkve. Na zapadnoj strani je sunčani sat. Tek je treći kat rastvoren sa tri strane biforama, a na vrhu je plitki četverostrešni krov.





Nad prizemljem je dijelom sačuvan drveni tabulat s oslikom na gredama. Na letvicama je motiv bijelih rombova na tamnoj podlozi ukrašenih crvenim točkama.





Prema moru pročelje samostana imalo je ugaone istake, poput kula u kojima je na zapadu bilo predvorje kuhinje, kuhinja i spremište.
Taj je dio s jedne strane bio povezan sa vrtom i povrtnjakom a s druge s manjim dvorištem uz more gdje su pristajali brodovi.








I kad sam sve ovo lipo poslikala i pogledala bilo je vrime za povratak. Sve onako, s noge na nogu, polako.
- 13:14 - Ostavi trag (8) - Isprintaj - #

utorak, 23.10.2012.

PJEŠAČENJE

Toplo jesenje vrime znak je da triba obuć patike, uzest mali ruksak i put pod noge. Kad već ne znam sa volanom i točkićima. Na putu do grada spuštam se kanalom do mora, prolazim kroz polje koromača


.










U svakom grmiću šuškaju gušterice, u smokvi i šipku skrivaju se ptičice.





Na moru me dočekuju mace.








A na muliću se sunčaju galebovi. Čuvaju brodiće.








Zaobilazim grad i prolazim kroz park pa laganini šetnjom priko Velikoga mosta pa livo.
S noge na nogu i evo me kraj crkvice Gospe kraj mora.











Malo ćemo ponovit gradivo za one koji su zaboravili. Crkvica je današnji izgled dobila u 13. St. kada je nadograđena u spomen velike pobjede trogirana nad splićanima. U ovoj crkvici je prvu misu držao ban Petar Berislavić.
Usput bacam pogled na masline. Baš su lipo rodile.
Krećem pomalo dalje.
Zastajem i bacam pogled na crne, izgorene borove, zelenu travu i ciklame.
Spuštam se na more, gledam i skupljam sunčane zrake.











U daljini vjetrenjače.





Uputim se dalje i evo me kraj crkvice Svetog Jere. I ona je okružena maslinama. I kućama.
Crkvicu je dovršio povjesničar Ivan Lucius ispunivši zavjet svoje tete, koludrice Jakobine.














I pješačenju ovde nije kraj.
Nastavak slijedi.
- 14:36 - Ostavi trag (11) - Isprintaj - #

petak, 19.10.2012.

ZAPISANO U GLAVI




Imam jedan poludovršen post, dva, tri zapisana u glavi. Za blokadu pisanja uvik nađem i imam neko opravdanje. Ovaj polunapisani je recimo jako osoban i čini mi se da mu ovde nije misto. Aliii.... nikad se ne zna. Pa recimo, vani je lipo vrime, sunce, ma ko će sad sidit i bockat po tastaturi. To ćemo ostavit za jesenske noći ili možda za zimske dane. Naravno, onda će mi bit prehladno i još sto čuda.











Pa više nemam volje za ljutnjom. Baš jutros mi kažu, ma ostavi fratrove šipke, slikaj kalete uništene karetima. Čak sam dobila i jako zanimljiv prijedlog za naziv. Ma daj, na jidi se, koja nam korist. Rekla sam.
Da, zašto bi se ljutila.








Ne brine mene to nepisanje. Malo više me muči to šta se bliži prvi a ja nemam pripremljeno ništa lipo, ništa posebno. Sve mi je nekako uobičajeno, sve već viđeno, čak zamućeno.
Namam pojma šta je to samnom, kartica mi je pepuna, slika ko u priči a ja do jednoj pronađem manu. Ni sa jednom nisam baš, ali ono baš zadovoljna. Ima ih nekoliko ali one ne odgovaraju tematici. A još me i ćer boca da će mi bit konkurencija.





Pregledavam ponovno pravila, pretražujem, nejasnoće nikako da rješim. Fejs stranicu tražim, nema je. A dobro.... bit će valjda jednog dana.
A možda prije ja ispišem one postove zapisane u glavi.
- 14:26 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.10.2012.

VELIČINA

Prije nekoliko dana zaustavim se na jednom štandu, pročakulam malo sa slikarom. Pokazuje mi jednu sliku i pita da li znam di je to.
Gledam sliku.
- Naravno da znam, ali... odakle ovde ova crkvica?
- To je Sveti Vid.
Evo, priznajem, znala sam za crkvicu, ali pojma nisam imala di je.
Pridružuje nam se još jedan gospodin.
- Eto, sutra vam je nedilja, neradite, pa možete u điradu.
Inače, ja sam ovo fotografira sa mosta.
- A pokušat ću i ja.
- Ma neee.... ne možete to sa tako malim!
- A ha.... znači veličina i dužina je ipak bitna!
- Cccc....
- A e! ( Jbg, dikod mi je jezik brži od pameti. )
Naravno da je ovo bija izazov za mene i moj malecki fotić pa je tvrdoglavo zamantano žensko krenilo u ponovno proučavanje uputa za korištenje. Na engleskom. rolleyes Kako mi neke stvari pinkicu štekaju tražim upute na internetu i nadam se da su u međuvremenu postavljene.
Jesss..... i tako čitam, čitam, ponovno vrtim kotačiće. One u glavi i one po fotiću.
A ha.
On će meni da je 30 mali.
X5
150
Doduše tribalo bi nosit sa sobom stativ.
Uglavnom, evo nekoliko slika obližnjih brda.






































Nisu baš skroz dobre ali ovo je čisto jedan mali eksperiment o dužini.
I naravno da ovo pretraživanje nije samo radi te dužine. Mota se meni još svašta po glavi. A štaš, žensko ka žensko. nut
Ali to je već neka druga priča.


Oznake: izmišljotine
- 10:39 - Ostavi trag (7) - Isprintaj - #

srijeda, 17.10.2012.

NJEŽNE RIJEČI

Sve nježne riječi svijeta
sačuvala sam za te
u slikama svojim











Na radiju svira Magdalena a meni su se u glavi posložile slike. sretan
Tribalo bi konačno štogod i napisat, jel da?
Nije da nemam ideja. Ooo... imam. Samo sam se malo ulinila. pjeva
- 11:42 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.10.2012.

NERADNI ĐIR

Pomalo lovim neradni ritam.
Prolazim kroz rosne kapi.





Uživam u jutarnjem miru i prvim sunčanim zrakama.
Sanjarim otvorenih očiju.








Odmaram oči sa zalaskom sunca, na brodu i zlatnom valu.











Skakućem kroz kišne kapi.








Ponovno hvatam sunce.
I pozdravljam grad.
- 08:12 - Ostavi trag (9) - Isprintaj - #

subota, 06.10.2012.

LJEPLJIVICE

Kapljice
suzice
ljepljivice














smijalice
pričalice
plakalice














šutilice
ljubilice
sramilice
- 15:06 - Ostavi trag (10) - Isprintaj - #

petak, 05.10.2012.

JESENJI GUŠTI
















U vrime kad sam bila malo mlađa, nećemo sad baš u detalje jel, ovaj park je bija dosta mračan, neosvjetljen, zapušten. Pa ga je za jedan Dan Grada poharalo nevrime i oborilo borove.
Sad sasvim pristojno izgleda, šta znači da može i bolje. Uvik može bolje. Čisti se nakon noćnog tulumarenja, kupi smeće, kosi se trava, zalije.
Ugodno je sist u hladovinu, pročakulat. Stranci imaju običaj prostrit deku, sakrit se u hladovinu ispod bora, sunčat, čitat, igrat na karte. Dičica trčkaraju, igraju se.
Još bi lipše bilo kad bi vlasnici pasa čistili za svojim kućnim ljubimcima. Ovako, često se čuju mame: Pazi, ugazit ćeš u ....
A nadam se da će se i sa gradnjom zidića požurit, možda posadit još poneko stabalce.
- 14:11 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2012 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

    mojeciovo@net.hr

Moja lista

Sličice

  • "Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
    U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
    Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
    Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."







  • ŽELJA

    Želio sam te danima, želio godinama
    i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
    i umirao sam pomalo od želje i beznađa
    i umro sam sasvim i više me nema,
    a želja je moja uvijek živa ostala
    i bez mene živi, u zraku izgubljena.

    Nikola Milićević



    LJUBAV

    Zgasnuli smo žutu lampu,

    Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
    Vani šume oblaci i stabla,
    vani lete teska bijela krila.

    Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

    Moje ruke svijaju se, žude, mole.

    Draga, neka tvoje teške kose
    Kroz noć zavijore, zavijore

    kroz noć
    Kose moje drage duboko šumore
    kao more.

    A. B. Šimić



    ZVIJEZDE U VISINI

    Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
    on mnogo traži, i on mnogo sluti,
    i svoju ljubav (kao parče kruva
    za gladne zube) on brižljivo čuva
    za zvijezde u visini
    za srca u daljini.

    Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
    ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
    i o pitaru povrh trošne grede,
    i o ljepoti naše svijetle bijede,
    i u zar dana i u plavet noći
    snim: ja ću doći, ja ću doći.

    Tin Ujević