PJEŠAČENJE
Toplo jesenje vrime znak je da triba obuć patike, uzest mali ruksak i put pod noge. Kad već ne znam sa volanom i točkićima. Na putu do grada spuštam se kanalom do mora, prolazim kroz polje koromača
.
U svakom grmiću šuškaju gušterice, u smokvi i šipku skrivaju se ptičice.
Na moru me dočekuju mace.
A na muliću se sunčaju galebovi. Čuvaju brodiće.
Zaobilazim grad i prolazim kroz park pa laganini šetnjom priko Velikoga mosta pa livo.
S noge na nogu i evo me kraj crkvice Gospe kraj mora.
Malo ćemo ponovit gradivo za one koji su zaboravili. Crkvica je današnji izgled dobila u 13. St. kada je nadograđena u spomen velike pobjede trogirana nad splićanima. U ovoj crkvici je prvu misu držao ban Petar Berislavić.
Usput bacam pogled na masline. Baš su lipo rodile.
Krećem pomalo dalje.
Zastajem i bacam pogled na crne, izgorene borove, zelenu travu i ciklame.
Spuštam se na more, gledam i skupljam sunčane zrake.
U daljini vjetrenjače.
Uputim se dalje i evo me kraj crkvice Svetog Jere. I ona je okružena maslinama. I kućama.
Crkvicu je dovršio povjesničar Ivan Lucius ispunivši zavjet svoje tete, koludrice Jakobine.
I pješačenju ovde nije kraj.
Nastavak slijedi.
|