Pripadan tebi

utorak, 09.11.2010.

OBLAČNI ĐIR PO........

Budimo se ujutro malo ranije. Kuha s ranojutarnja kava, ubacim u boršu takujin, aparatiće, mobitel i očale za sunce. Nema veze šta je bezvezno oblačno. S ovim vrimenom nikad se ne zna.
S malim divom koji nas je u zadnje vrime počeja globit po takujinu, uputimo se malom cestom priko Zagore.
Na radiju nešto svira, nebo je prijeteče oblačno. Pogled mi luta livo, desno. Sa strane, uz ograde, kao da je prostrta koltrina u žutim, narančastim i crvenim kolurama.
U Prgometu skretanje na autoput i pomalo put Zadra.
Nebo je i dalje oblačno. Pa kišno, pa se izlije ka iz kabla.
Spuštamo se Kalmetinom i vrlo brzo smo u Zadru. Parkiramo na Bedemu i ja se uputim u šetnju.
Pogled s Bedema.





Laganom šetnjom kraj Arsenala i Tri bunara do Rive.
Sunce se naoblačilo.





Prekrile su ga sjene.





Kraj Sunca privezan Marko Polo.





Orgulje sviraju tužnu pismu.





Bez obzira na vrime, ribarit se mora.





I stranaca još uvik ima.





Opet me gleda jedan galeb.
Ovaj se baš lipo maskira.





Još jedan oblačan pogled na Donata.





I Stup srama.
I usput slušam objašnjenje. Priča tako jedan čovik svome prijatelju: Kad bi uvatili lupeža onda bi ga obisili za ovaj stup da ga svi vide.
- E moj šjor…. Koliko bi danas ovakvi stupi tribalo? - dodam ja.
- Odavde do Zagreba bilo bi malo!- dobijem odgovor.








U šetnji me omela jako bolna noga, pa puževim korakom prolazim priko Kalelarge do Pet bunara.





Kroz park povirim na Fošu.





Prolazim kroz Vrata i priko rive dolazim do Foruma.





Još jedan pogled.





I pomalo put Trogira.

- 10:21 - Ostavi trag (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

    mojeciovo@net.hr

Moja lista

Sličice

  • "Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
    U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
    Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
    Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."







  • ŽELJA

    Želio sam te danima, želio godinama
    i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
    i umirao sam pomalo od želje i beznađa
    i umro sam sasvim i više me nema,
    a želja je moja uvijek živa ostala
    i bez mene živi, u zraku izgubljena.

    Nikola Milićević



    LJUBAV

    Zgasnuli smo žutu lampu,

    Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
    Vani šume oblaci i stabla,
    vani lete teska bijela krila.

    Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

    Moje ruke svijaju se, žude, mole.

    Draga, neka tvoje teške kose
    Kroz noć zavijore, zavijore

    kroz noć
    Kose moje drage duboko šumore
    kao more.

    A. B. Šimić



    ZVIJEZDE U VISINI

    Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
    on mnogo traži, i on mnogo sluti,
    i svoju ljubav (kao parče kruva
    za gladne zube) on brižljivo čuva
    za zvijezde u visini
    za srca u daljini.

    Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
    ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
    i o pitaru povrh trošne grede,
    i o ljepoti naše svijetle bijede,
    i u zar dana i u plavet noći
    snim: ja ću doći, ja ću doći.

    Tin Ujević