Pripadan tebi

petak, 31.12.2010.

ČESTITKA





Na samom smo kraju godine. Još samo malo i okrenut ćemo zadnji list na kalendaru.

Želim vam Novu Godinu punu osmijeha.
More zagrljaja, poljubaca i ljubavi.
Puno, puno nježnosti i topline, lipih riči i iskrenog prijateljstva.

Od srca vam Sretna Nova Godina!




- 10:34 - Ostavi trag (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 30.12.2010.

JOŠ SAMO MALO










Spušta se noć. Tiha, hladna. Oblačim se i polako cupkam put grada.
Hladnoća štipka za obraze. Tek tu i tamo ponekog sretnem.
Prstićima je hladno, ne slušaju me.
Trese se aparatić cerek a stativ ne nosim. Botunići se izmišaju.
Bliži se najluđa noć. Još samo malo.....










- 10:52 - Ostavi trag (10) - Isprintaj - #

utorak, 28.12.2010.

NEKOLIKO CRTICA




Predblagdansko ludilo je u punom zamahu. U dućanima gužva, kupuje se, pune se kolica kao da će cilu sedmicu bit zatvoreno ili ka da će božemiprosti rat.
U redu isprid mene čovik vadi dvi, tri kantice zvijezda francuske salate i nekoliko paketića pršuta.
- Šinjorina, znate, ja sam vam ateist ali poštujem vjernike. Znate, ovo je samo radi matere, da meter bude zadovoljna.
Sve vam najbolje za blagdane.





Badnji je dan, kupujem posljednje sitnice. Kuća miriše na bakalar, na friško okićeni bor.
Razvlačim lisnato tijesto, Starija je uzela nutellu i mota kifliće.
Mirišu kolači.
Malo kasnije žbatijen jaja sa cukaron. Na televiziji:
Bepina pravi fritule.
Dotur Luiđi daje don Karmelu spasonosnu indeju.
Roko piva: Kad si kupin mali motorinnnn….
Jednom rukom držim mikser, slušam i pogledavam legendarnu Borbenu ponoćku i mislim…..moran napravit još……
Ma neću više ništa radit!
Ubacim kolač u špaher i gotovo.
Nakon toga ušuškam se i gledam Vlak u snijegu. Usput malo listam po portalima, otvaram mail. Smiješim se jednom snjegoviću.
Ljuban i zadrugari razgledavaju pisaću mašinu. A vidi mene, sidim s laptopom u krilu i šaljem čestitke.





Božićno jutro, nekako sjetno. Kiša lagano sipi. U crkvi odzvanja božićna pisma. Na Božić mi je uvik nekako posebno u crkvi.
Kući idem s noge na nogu, sama sa svojim mislima i kišnim kapima, priko Fortina.
Ispod čizmica škripi. Ne snig, ni led. Škripe ostaci zelene karlovačke, ostaci prošlonoćnog slavlja.
Skrećem u ulaz, kraj kanti za smeće stoji starac. Na njemu zakrpljene gaće od trliša, stara jaketa. U ruci drži glavicu kupusa. Nekome je vjerovatno bila premala za umotat sarme. Skida vanjske listove i stavlja u torbu.
Grop mi je u grlu.
Kući me čeka gotov ručak, topla kuća, bor i kolači.




- 11:14 - Ostavi trag (9) - Isprintaj - #

petak, 24.12.2010.

ČESTITKA





Od srca Vam želim sritan i blagoslovljen Božić!





- 17:18 - Ostavi trag (13) - Isprintaj - #

srijeda, 22.12.2010.

DODIRI

Posljednji dodir jeseni




i lipa, topla haljina





pretvara se u šuškav sag.





Klupe usamljeno čekaju.





Ni crvene zavjese više nema.
Tek pokoja kapljica suzica na goloj grani.





Teta zima hladnim je rukama dodirnula i zarobila travčice.





Nacrtala ledene šare.





Zbunila galeba i od njega napravila klizača.





- 10:53 - Ostavi trag (5) - Isprintaj - #

utorak, 21.12.2010.

ISPRED I IZA POZORNICE

Teško je opisat i dočarat sve ono šta ti se vrti po glavi, nekako lipo prenijet sve emocije koje ti se skupe. Kad oko zaiskri, kad se u prsima skupi nešto teško, nekakav grop kojem trenutno ne možeš nać kraj.
Uzbuđenje, trema, strah, nervoza. Kako će sve to bit, hoće li ikog bit u kinu?
Bilo je i suza i smija i svašta se tu izmišalo.
Jer, najteže je nastupat pred svojima. Želiš pokazat i otplesat najbolje šta znaš.
A sad neka slike pričaju, iz publike moje cure a iza pozornice ja.
Unaprid se ispričavam na svim točkicama , šumovima i svim ostalim nedostacima.

Pripreme




Kolači














Najstariji plesači





Korčulanski plesovi














Stari splitski plesovi





Brački plesovi





Vrličko kolo














Završno kolo iz opera Ero sa onoga svijeta














Završna scena.








A nakon svega pisma i ples u opuštenom izdanju do kasnih sati.










- 08:34 - Ostavi trag (13) - Isprintaj - #

subota, 18.12.2010.

POZIVNICA ZA PLES




U zadnje vrime u prostorijama Kulturno Umjetničkog Društva Kvadrilja vrlo je živo. Otvaram vrata i čujem lagano prebiranje po žicama mandoline. Iz druge prostorije čuje se žamor, čakula prije probi. Na katu odzvanjaju udarci defa i pod se trese pod udarcima dičjih nogu.
Poslije njih probe nas malo starijih.




















Okupljaju se generacije plesača od onih najstarijih do ovih najmlađih. Vježba se, pleše. Smije. Misec ipo nisam bila na probama i baš mi je nedostajalo sve ovo.
Noga još uvik nije u plesnom stanju, ali kako je ovih dana stvarno malo brrrr ipak sam malo protrčala okolo, za zagrijavanje.
Nakon probi opet pričanje, dogovori, posljednje pripreme. Kolači, košare, cviće, naranče, plakati, pozivnice.

U nedilju u 19.00, u Kino Sali održat će se svečani koncert KUDa Kvadrilja.
Ovo je ujedno pozivnica za sve koji žele doć i pogledat naš koncert.




- 08:39 - Ostavi trag (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.12.2010.

MALO IZ GRADA

Jutros sam svratila na službene stranice grada i čitam najnoviji objavljeni članak.
Odlukom Gradskog vijeća a po naputku Ministarstva unutarnjih poslova osnovalo se Vijeće za prevenciju Grada kojom bi se podigla razina sigurnosti svih građana, posebno osjetljivih skupina kao što su djeca, žrtve nasilja, ugrožene obitelji, osobe sa invaliditetom, starije i nemoćne osobe.
Između ostalog, Grad bi trebao donijeti odluku kojom će se regulirat zabrana konzumiranja alkoholnih pića za mladež na javnim površinama, a policijski službenici zajedno sa komunalnim redarima vršili bi ophodnju.
O problemu okupljanja dice i opijanju po parkovima sam pisala prije nekih godinu dana. Znam da s ovim pisanjem malo mogu postić, da će neki vjerovatno mahnit rukom..... evo je opet.... ali nema veze.

Ova inicijativa mi se čini skroz u redu, ali u svemu tome mene je začudilo ovo....
- Grad treba donijeti odluku......
Zar roditelji ne bi trebali vodit brigu o svojoj dici?
Šta je sa Obiteljskim zakonom?
Koliko znam po Obiteljskom zakonu djeca mlađa od 16 godina ne smiju biti vani poslije 23.00 bez pratnje starije, punoljetne osobe.
Znaju li roditelji di su im dica u 1,2,3 poslije ponoći?
Dragi roditelji, a da malo napravite đir posle ponoći po Gradu i priko Mosta?
Pa ne bi Grad triba donosit odluke kojima se zabranjuje lokanje!
Znam, zima je.... brrrr... i meni je. Ali, u pitanju su dica koju ste donili na ovi svit!

Šta je sa zabranom prodaje alkohola maloljetnim osobama?
Šta je sa zabranom točenja alkohola maloljetnim osobama?
I šta kad se takva osoba zatekne u kafiću, disku?
Neki se ponekad znaju pozivat na Ameriku.... Znate li da tamo nema ulaska u kafiće osobama mlađim od 21 godine i da je obavezno legitimiranje?

Sljedeća sjednica je tematska.
Tema – promet.
O tome bi se dalo nadugo i naširoko pisat. Počet ću od nogostupa.
Nogostup – nepoznat pojam! Nepoznanica, sajns fikšn!
Kad krenem u grad ovaj mali dio koji je označen za nas pješake jednostavno je nepristupačan. Na tom dijelu su isparkirani automobili. Znam da je svakome teška svaka kuna ali ponekad se može malo i prošetat, pa i parking platit.
Nedavno sam bila u Zadru, uredno sam platila parking. Kad mi je isteklo vrime nadoplatila sam SMSom.
Meni se čini da smo ipak postail malo prekomodni, da svugdi i u svaku rupu tribamo doć s autom.
Vozimo se tako nekidan ja i Starija, mislim, ona vozi. Isprid Tommiya auto parkiran na pola ceste. Zaobiđe ga.
- A di ti je žmigavac?
- A vidi ovo isprod DMa.... najbolje upalit žmigalo čin izađen na cestu i ne gasit ga.
A dobro je i rekla.
Vračamo se doma, auto zaustavljen nasrid ceste isprid PBZa, a drugi malo dalje isprid Splitske banke.
A štaš, ljudi išli na bankomat.
Ugibalište isprid bivše Prime puno je parkiranih auti.
Veliki pješački prijelaz na Vrata ograda najčešće je parking prostor.
O parkiranju i ostavljanju auta u Čiovu ne da mi se ni pisat. Kolnik je jednostavno parking traka. Ljudi ostavljaju aute nasrid ceste i idu.... kupit kruh, kolače, platit telefonski račun, popit kavu, kupit novine, duvan....
Noću, vikendom, čujem da se auti parkiraju u dva reda.
I da ne zaboravim zbunjene i munjene pješake. Ti ispadaju na cestu ka da ih je poplava ili plima izbacila. Pogotovo noću. Samo iskaču i to obučeni u tamnu odjeću, krivom stranom ceste.
I bilo bi baš lipo kad bi se ovo uspilo nekako dovest u red.

- 18:57 - Ostavi trag (4) - Isprintaj - #

utorak, 14.12.2010.

LEPTIRI




Vjerujete li u snove?
Kad god me ovo zapitaju ne znam šta bi odgovorila. Vjerujem, ne vjerujem. Najviše volim kad se ne sjećam sna, ali vjerovatno u svemu tome ima nečeg.
Nekoliko puta mi se dogodilo da sam imala loše predosjećaje, bila uznemirena. Ispostavilo se s razlogom.
Dogodilo se tako da sam sanjala drage osobe i da smo se bez dogovora sreli u gradu.





Neku večer sanjala sam leptire. Ovoga sam se sjetila kad sam pisala onaj sinošnji post. Prolazeći kroz Split prošla sam kraj jedne knjižare i da ne izgubim običaj svratila sam unutra. Samo malo bacit oko, vidit ima li šta novoga. Prolazim tako kroz police, gledam i zastanem.
Velikim slovima u mene gleda Sanjarica. Sjetim se sna, uzmem je i potražim leptire.
Kad sam došla kući malo sam provrtila po internetu.





Leptiri - lijepi i inspirativni.
Leptir - ženstvenost
- preobrazba
- predstavlja dušu
- bit ćete nenadano obradovani
Leptir u letu - čežnja za ljubavnom avanturom
- očekuju vas ljubavne zgode
Leptir - vaša podsvijest naglašava sve vaše pozitivne dijelove.

Vjerovat u snove ili ne?
Nemam pojma.




- 08:19 - Ostavi trag (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.12.2010.

KAD BURA PROPUŠE GLAVU




U lipim sam srednjim godinama. Godinama kad se ocrtavaju bore oko očiju. Bore smijalice, tješim se ja. O sijedima neću pisat jer nisu mjerodavne, ja ih imam od osamnaeste i zbog njih sam postala tamnokosa.
Vrime je to kad pomalo počme škodit jiće i piće, pogotovo kasno navečer. Pa se sve to liječi kasnom noćnom šetnjom po kući i kuhanjem kamilice. A nisam baš neki ljubitelj. Ili pisanjem zvizdarija po blogu.





Vrijeme je to kad počnu oni neki toplo hladni trenutci pa je meni na buri vruče, ispod klime hladno i svakako nekako uglavnom naopako.
Vrime je to i nekakvih, ponekad sasvim zbrčkanih misli. Pa da, zašto ja ponekad ne bi imala malu zbrčku u glavi?
I živim ja sasvim dobro sa mojim toplohladnim danima i satima, sasvim dobro se slažem sa cendranjem i grintanjem, samo se ovi oko mene tribaju na to priviknit. A šta ću, nisan ja kriva, jugo, kiša, lagana pisma, Gustirnin post i Prva ljubav…. pa se odluta daleko, daleko.
I skroz sam u dobro sa onom malom zbrčkom. Leptirić se ponekad uznemiri, zaleprša, mahne mi krilcima, pospremim ga u poseban kutić i to je to.
I sve je to OK.





Vrime je ovo malo zrelije kad više ne kažem….. ne bi ja to napravila, ne čudim se nekim stvarima, postupcima, ne diram se ni u koga, ne osuđujem, pokušavam uvik razumit. I malo toga me više može iznenadit.





Jedino šta me još uvik uspijeva iznenadit je ljudska prefriganost, zloća. I to kako mi netko može pružit ruku i samnom čakulat, pogledat me u oči nakon šta me pokušao na neki način prevarit.
I ne, nisam ljuta, samo ne volim kad me netko drži za blesu žensku.
Uopće nije važno šta me potaklo na pisanje ovakvog posta. Ništa novog ni spektakularnog nisam napisala, doduše, mogla sam bit malo konkretnija.
Još bolje..... provokativnija.
Pa da neki šta čitaju imaju materijala za slaganje, povezivanje, zaključivanje.
I maštanje.




Odo ja pisat novi post. cerek nut




- 22:22 - Ostavi trag (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.12.2010.

DALMACIJA, FOTO, BLOG, DRUŽENJE

Trogir me isprača tihim, sitnim kapljicama, Split dočekuje malo većim.
Uz pratnju kišobrana prođem priko rive, Marmontove, Pijace, pa polako, s noge na nogu uz brig do Kotara Gripe.
Malo sam uranila i zato se udobno smistila kod Dalmate u kancelariju. Malo pomalo počeli su pristizat gosti, blogeri, pa je bija red izač i pridružit se ekipi.
Dosta nas se već poznaje ali je zato bilo zanimljivo upoznavanje ovih novih, spajanje njihovih riči i lica.





Izložbu je službeno otvorio @gregor sa prigodnom recitacijom nakon čega smo nastavili sa čakulom.





























A ovaj ljutiti pogled je samo finta! sretan








E,da, posebno je bilo zanimljivo da su se konačno upoznala dva blogera koji se povremeno ajmo reč, malo porječkaju u komentarima.





A kad su se gosti razišli pričalo se o svemu i svačemu, škveru, zeki, maci, hrčku, kolačima, narančama, školi, strahu, avionu.
Prigledala se jedna rupa i u tren se došlo do raznoraznih ideja.
Došlo je i vrime odlaska, oblačila se jaketa, pa svlačila. Nastavljalo se sa pričom. Izlazilo se nekako na pecibokune.
Pa se opet malo stalo isprid ulaza. Stislo ispod kišobrana.
Jedna lipo provedena večer je brzo prošla.




Povirite kod Carle, Dalmate, Primakke.

- 14:11 - Ostavi trag (27) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.12.2010.

POGLED NA CRKVU

Danas je Sveti Nikola. Dičica traže čizmice, vade čokoladice, slatkiše, naranče.
Vjernici idu na misu, pale svijeće.
Sv. Nikola, zaštitnik djece, pomoraca, putnika.

Svaki dan prolazim pored crkve Sv. Nikole. Prošla sam tu bezbroj puta. I svatko od nas šta živi u Trogiru.
Vjerovatno vrlo rijetko tko podigne pogled, obično se baci oko tko to sidi na katride, ko je na vrata o trafike.
A kad se samo malo podigne pogled, na zidu se nalazi prozor.





Iznad prozora je ugrađen reljef na kamenoj gredi sa likovima jaganjca sa križem





I sa Sv. Benediktom i Sv. Skolastikom sa strane.








Ispod se nalazi reljef sa likom Sv. Nikole, rad majstora Nikole Firentinca.
Potrebno je samo malo podignit pogled i bez plačanja skupih ulaznica za muzeje vidit nešto lipo.





Malo sa strane nalazi se prekrasna rozeta.








Inače, na mjestu današnje crkve nalazila se mala kuća u kojoj su Sv. Dujam sakrivao od svojih progonitelja. Ostaci te starije crkve nalaze se pored postojeće, uz zapadni zid, s unutrašnje strane glavnih gradskih vrata.
Zvonik crkve podignut je 1598. god. Gradili su ga članovi obitelji Trifuna Bokanića. Kamene, čipkaste rešetke skrivaju redovnice od pogleda.











A ovo je pogled sa rive.





I za danas bi bilo dosta povijesti.
Jeste li šta dobili u čizmici? fino


- 10:39 - Ostavi trag (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.12.2010.

ULJE, SPIZA I JOŠ PONEŠTO

U petak i subotu u kino dvorani u Trogiru održana je manifestacija Dani maslinovog ulja, u organizaciji Grada, udruge maslinara i suorganizaciju SSŠ Blaž Jurjev Trogiranin sa Trogirskim Gastronomom.
Predstavilo se puno maslinara i dalo svoje ulje na kušanje.





Uz obavezne slane srdele u maslinovom ulju.





Pulenta sa slanim srdelama.





Mali zalogajčići





Restoran Pašike predstavio se sa svojim jelima sa maslinama.





SSŠ Blaž Jurjev Trogiranin





Učeničke zadruge











Trogirska Kvadrilja.








Osim maslinovog ulja predstavljeni su i drugi dalmatinski proizvodi.
Udruga Trogirski pčelari








Dalmatinske rakije








I nešto kraj čega sam zastala i radi čega uopće pišem ovaj post.





Kad sam ovo vidila jednostavno sam stala. Ja sam mislila da više nitko ne zna za ovo, da nitko ne zna kako izgleda, da to više nigdi ne postoji.
Ne znam kako se ovo u drugim mistima zove. Na mom otoku se to zvalo spara.
Mislim da ne triba ponovo objašnjavat da neki naši otoci ni danas nemaju tekuču vodu a prije 35, 40 godina da ne pričam. Svaka kuća imala je malu gustirnu iz koje se grabila voda za jiće, piće, umit se. Ako bi bilo jako sušno i ako bi tribalo štogod zalit po vodu se išlo na Lokvu, veliku, zajedničku gustirnu.
Mater i tete bi nosile vodu u ona velika maštila na dva uva, na glavu. Sićon bi se ugrabila voda i livala u maštila, na glavu bi se stavila spara i onda maštil na glavu. Sve one su nosile maštila bez pridržat ga rukom i to me uvik fasciniralo.
Jedan put san probala nosit jedno manje maštilo ali bez držanja jednostavno nije išlo.
Kad sam vidila ove spare jednostavno sam se sitila da i ja doma imam jednu takvu. Ušila mi je moja baba, sve naruke, bez makinje. Unutra je napunjena češljanom vunom. I stoji mi spremljena u ormaru, da ne kupi prašinu.





I ćutila san babine hrapave ruke i činilo mi se kao da je čujem.

- 08:26 - Ostavi trag (7) - Isprintaj - #

petak, 03.12.2010.

ZLATNE NITI

Kroz guste, crne oblake provlače se posljednje sunčeve zrake.





Treperavo dodiruju rivu.





Miluju more.





Grle brod.





Skalinama se spuštaju u more.





Pale se svijetla.





Čuje se tišina.





Pssssttttt..... moj grad spava.

- 08:17 - Ostavi trag (9) - Isprintaj - #

srijeda, 01.12.2010.

KAD SAM SAMA

Zakoračili smo pomalo u ovaj blagdanski misec. Gradovi su okičeni, šoping centri već odavno, odmah poslije Svi Svetih.
Prva svijeća na vijenčiću je upaljena.
Ne volim one kupljene vjenčiće sa plastičnim granama bora, umjetnim šiškama, plastičnim kuglicama. Vjenčić uvik pravim sama, pa nek je i lošiji ali je barem moj. Kažu da sam spretna u pravljenju takvih stvarčica. Rekli bi kod nas da iman mota! A šta ja znan…. valjda imam.
Kišno i nikakvo vrime jednostavno mi nije dozvolilo da pripremim ono šta sam zamislila pa se tako tribalo snač sa onim šta sam imala u kući, pospremljeno po škatulicama, čašicama, po raznim zakutcima jednog stana.
A osnovni preduvjet da bi ja uopće nešto napravila je da budem sama. Jednostavno ne mogu radit kad se netko mota okolo mene, kad me se zapitkuje, kad me netko gleda. Ista stvar je i sa fotografiranjem, uvijek sam negdje sa strane, u kantuniću, nastojim bit neprimjetna.
I tako, nekidan popodne konačno prazna kuća i zauzmem veliki stol. Našlo se tu svega i svačega, ukrasnih vrpci, traka, školjki, svijeća, salveta, kamenčića, stakla.





Pa sam onda izvadila naoružanje.





I počela sa poslaganjem. Obično koristim one male, debeljuškaste svijeće. Ovaj put sam se odlučila za ove duge, elegantne. Školjkice su poslužile za držak a na svijeće sam zavezale fijoke, dva crvena i dva zlatna.





I onda nisam znala šta dalje. Kiša i dalje pada, vani je sve mokro, bor, palma, levanda, ružmarin.
I najedanput mi se upali lampica. Skoknem do auta i iz portapaka izvadim nekoliko maslinovih grančica. Otkinila sam ih i tamo ubacila ni sama ne znam zašto. Na grančice sam objesila ove male, male figurice, praznine popunila školjkama, fetama mandarinke i to je to!

















Dalmatinski vjenčić je gotov!
Mlaja kaže: Ooooo…. Baš je cool!








A našle su mi se pri ruci i dvi male bočice i jedna lampa.








Večeras ću sve pogasit, upalit svičicu u malom anđelu, kapnit nekoliko mirisnih kapljica, zašuškat se. Upalit nešto lagano. I slušat kišu.

- 08:21 - Ostavi trag (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

    mojeciovo@net.hr

Moja lista

Sličice

  • "Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
    U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
    Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
    Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."







  • ŽELJA

    Želio sam te danima, želio godinama
    i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
    i umirao sam pomalo od želje i beznađa
    i umro sam sasvim i više me nema,
    a želja je moja uvijek živa ostala
    i bez mene živi, u zraku izgubljena.

    Nikola Milićević



    LJUBAV

    Zgasnuli smo žutu lampu,

    Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
    Vani šume oblaci i stabla,
    vani lete teska bijela krila.

    Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

    Moje ruke svijaju se, žude, mole.

    Draga, neka tvoje teške kose
    Kroz noć zavijore, zavijore

    kroz noć
    Kose moje drage duboko šumore
    kao more.

    A. B. Šimić



    ZVIJEZDE U VISINI

    Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
    on mnogo traži, i on mnogo sluti,
    i svoju ljubav (kao parče kruva
    za gladne zube) on brižljivo čuva
    za zvijezde u visini
    za srca u daljini.

    Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
    ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
    i o pitaru povrh trošne grede,
    i o ljepoti naše svijetle bijede,
    i u zar dana i u plavet noći
    snim: ja ću doći, ja ću doći.

    Tin Ujević