< srpanj, 2020  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Listopad 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud

Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com

Čuka

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
“Xportal.hr“/


javascript:%20void(0);

annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora

alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja


Zanimljivo

Na rubu znanosti



Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.

Flag Counter

pri_Mladenu
05.07.2020., nedjelja
Energija

Sve postoji u slijedu, u vremenu, u prostoru. Postojanje obilježavaju i potvrđuju promjene. Bilo je stanje prije, jest promjena, i biti će stanje poslije. To je utisak iz prostora postojanja; iz prostora vremena. U tom je prostoru sve dinamično, a time i promjenjivo; prolazno.
Postoje objekti, ali i subjekti. Od subjekta se kreće, a objekt je ono prema ćemu se određuje odnos. Pored toga dvojstva jest i ono što određuje promjenu. Njeno djelovanje je sada, a sada je trenutak Istine van vremena. Pa kako je moguće da promjena djeluje van vremena?
Značajno je vidjeti, da uočavamo, mislimo i zaključujemo sa izvjesnim kašnjenjem. Vidimo posredne posljedice promjena; ne i promjenu samu. Pa što onda je promjena?
Približimo se trenutku. Sa sobom, kao živi, nosimo svoj svijet imaginacija. ,Važno je biti svijestan toga. Bez te svijesti bi brzo odimaginirali. Što u trenutku može biti? U njemu nema postojanja, ali jesu naznake promjena. Čak i materija u trenu biva naznačena promjenama svojih činbenika. A koji su činbenici materije?
Evo nas opet u 'svijetu čudesa'!. Da, ali, zanimljivo je kako se apsurdi podudaraju, kao osnova materije i vanvremenost promjene.
Nauka se već podulje bavi istraživanjima elementarnih čestica materije. Vidimo relativno stabilne atome, ali i more čestica, ili čak i energetskih valova, što jure svemirom. Atomi imaju svoje strukture i pravila njihove gradnje. Stvaranjem nestabilnih struktura potičemo njihov raspad. Pri tome se oslobađa energija. Netko bi rekao da nastaje energija, ali ne, ona se oslobađa. Ona je bila u prethodnoj strukruri. U novonastalim strukturama je vidljiv gubitak mase, ali i oslobođena energija. Pa zar je materija što i energija?
Striček Albert je čak postavio odnos u tom pogledu izrazom E=mc2 . Slobodan sam vidjeti da je sve energija. Materija je stanje energije. Slično je led stanje vode.
A što energija je?
Ona je u našem svijetu činbenik promjena; nositeljica vremena. A što je ona u trenutku Istine? Ništa. Nema se čime iskazati, jer vreme ne postoji ili bolje rečeno, da tamo vrijeme nije. Ali, ipak nešto je.
U Istini su naznake djelovanja. Mi, koji vidimo kroz vrijeme tragove djelovanja, zamišljamo djelovanja. Jest namjera, smjer i intenzitet. Vidim to kao eho koji u vremenu određuje naše živote. U trenutku svakoga 'sada' je zbir energija jednak. Energetsko savršenstvo; vanvremenost; mir.
Svatko od nas ima svoj put, svoj doživljaj, svoje viđenje, ali nam je ishodište Isto. Istina.
Prethodi li svakom trenutku prethodni trenutak? Do trenutka smo došli eliminacijom onoga prije i onoga poslije. I do čega smo ustvari došli? Do ništa; do bezvremenosti i bezprostornosti. Sada želim dati kvalitetu tome ništa. Tako cijelo vrijeme imaginiram. I ... dolazim do apsurda; kvaliteta ničega. A možda to 'Ništa' nije ništa. Možda to ne mogu dokučiti. Misao ulazi u pretpostavke koje provjeravam.
Zamišljam da postoji najmanji mogući racionalni komplet, koji predstavlja 'sada', kao limes u matematici. Pri tome vidim dvije mogućnosti.
Prva je niz takvih kvantova, koji tvore vrijeme i prostor Svemira.
U drugoj postoji kvant koji se kreće neizmjernim poljem kvaliteta. Tako dobijemo i slijed promjena. Tada doživljavamo vrijeme kretanjem toga kvanta. To ne mora ni biti naše vrijeme. Naše vrijeme je naš doživljaj.
Pokušao sam zaskočiti imginiranjem, ali bez rezultata. Nema čvrstoga viđenja. Naime, može, ali ne mora biti tako; čista imaginacija.
Sve što vidim i doživljavam sačinjeno je promjenama. Njih su stvorile energije raznog djelovanja: svijetlo, zvuk, elektrika, gravitacija, kretanje ... a i fine bio-energije. One nas čak i čine. U tom svijetu energija možemo govoriti o uzrocima i posljedicama. Kao nositelji promjena energije su osnova vremena, a time i života. Stalni slijed im je pravilo.
Kako ih vidimo po njihovu djelovanju kroz posljedice ili tragove, možemo pretpostaviti da svoje ishodiše imaju u već spominjanom čarobnom trenutku. Čitav život i Istina su u nevidljivom trenurku 'sada'.
Vidljive posljedice potiču naša djelovanja u našem 'eho sustavu'. Tim se poticajima pokreću nove energije. One također, kao i sve energije, djeluju 'sada'. Koje li sprege Istine i imaginacije!? Imamo veliku moć, zar ne?
Takovo viđenje naše moći je površno, a kako se radi o energijama, može biti opasno. Vidimo li uzrok i posljedice? Svaki uzrok stvara posljedice zajedno sa svim uzrocima. Energije djeluju u zajedničkom prostoru i vremenu. Zbrajaju se i poništavaju uglavnom djelomično. Posljedica također ima puno. Uzroci se sažimaju, a posljedice šire. Da bi se nešto dogodilo mnogi se uzroci trebaju poklopiti, a kada se dogodi posljedice su mnoge. Sve to naša svijest ne može nadzirati. Uronjeni u život u iskušenju smo odlučivanja i djelovanja. Djelujući smo odgovorni za posljedice. Naša pojedinačna i kolektivna svijest nas amnestira pred nama samima, mada posljedice postoje. Jesmo li odgovorni što ne znamo ili nismo svijesni?
Energije djeluju, a mi smo jedni od moderatora. Posljedice mogu biti dobre, ali i loše. U slijedu djelovanja može ono što je izgledalo dobro postati loše. To je čest slučaj kod kratkoročnih zadovoljstava. Primjer su nam staklenički plinovi.
Kako činiti dobro.?
Svemir i život su stvarani od davna u raznim djelovima i vremenu. Evo i nas ovdje ovakovih. Uz promjene sa prilagodbana opstajimo. Činimo mnoge pogreške i učimo. Veći dio nauka sjeda dublje od svijesti. To je čak i dobro, jer bi svijest ishitrenim odlukama, o brzim i prolaznim zadovoljstvima, to obezvrijedila. Veliki su nam problem djelovanja sa zadrškom; zadrškom na nivou svijesti. Razmišljao sam često: 'Kako prepoznati dobro?'
Milioni godina su ostavili traga u našem opstanku. Kolike prepreke, a evo nas ipak sada ovdje. Opstala je prilagodba i njen odraz u našim genima. Kao pojedinke smo predavali štafetu života sljedbenicima. Bez reprodukcije to ovakovi ne bi uspjeli. Osnova je u prilagodbi. Nažalost, svijest nam u tome kasni. Kakovu nam promjenu naša nesvjsna svijest sprema. Situacija je ustvari vrlo jednostavna. Treba se prilagoditi onome što ili tko nas stvori. Poštujmo Stvoritelja i Njegova djela ma Tko On bio. Tim poštivanjem ćemo nalaziti dobrotu i biti u životu sukladni djelima Njegovima. Čuvajmo ovu lijepu našu planetu. Ona je naš dom. Čuvajmo život na Zemlji sa ljubavlju. Nismo ovdje da iskorištavamo nego da zajednički postojimo. Spoznajmo Istinu. Na putu dobrote energije čine čuda spoznajom Istine. Vjerujete li ili imate li iskustvo da energije prepoznaju dobrotu. Ta sa njima je stvarano sve ovo.
Volim svjedočiti Istinu na svoj način. I ja sam Njen svjedok kao i svi mi; sav Svemir.
Hvala.
Sve vas voli

Mladen ... wave
- 12:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #
30.06.2020., utorak
Traženjem Istine tražimo sebe

Svaki put počinje prvim korakom.
Puteva je mnogo, pa tako i njihovih početaka. Određenje puta je sastavni dio života, a time i naših svijesti po kojima ih prepoznajemo. Kako se put nalazi u širem okruženju postojanja, tako se i njegov početak nalazi u toj širini.
Zanimljiv je taj početak; početak ičega. On je tren; točka u vremenu. Praktično možemo govoriti o puno točaka sa kojima se put priprema. Možemo li te pripreme već smatrati putem koji se priprema? Smatrati možemo svašta, ali vrijedi vidjeti što se stvarno zbiva i što je. Tako put ima puno predpočetaka koji imaju svoje početke. U tom neizmjeru činbenika prvoga korakasadržan je predpočetak. U slijedu raznih stanja i situacija stvara se početak; početak koji svijesti određuje početak puta.
Početak postoji za svijesti koje imaju odnos prema promatranom putu. Ustvari postoji slijed po vremenu i prostoru, a početke određujemo mi. No, je li to baš tako? Usuđujem se to malo pobliže pogledati.
Ono što je bilo, prošlo je. Ono što će biti još nije. Čak i naša percepcija kasni. Pa što onda Je?
Tren! Da, ali tren je bezvremen i kao takav ne postoji. Pa kako onda Je ono što ne postoji?
Ne treba brkati kruške i jabuke. Ono što je je sada u trenu. Ono što percipiramo je posredna slika. Za nju nam treba prenos informacije našim osjetilima. Za to je vrijeme bitan činbwnik. Vidimo tako samo djelić onoga što upućuje na ono što je. Na taj način je naš doživljaj onoga što je uglavnom subjektivan. Veliki dio informacija ne primamo, jer nam evolucijom senzori za to nisu razvijani ili ih nismo svijesni, pa ih zanemarujemo.
Naša osjetila djeluju osnovom energija koje ukazuju na ono što je: svijetlo, zvuk, toplina, kretanje ...
Cijeli Svemir čine energije. One su stupovi naših percepcija. Stvaraju nam imaginaciju stvarnosti. Izgleda kao da je Istina ispred nas, a mi je gledamo. Nije to baš tako. I mi smo u Njoj. Vidimo li i sebe kada gledamo Nju? Pa baš i ne. I opet vrijedi ona izreka o kruškama i jabukama.
Istina nije slika, niti to može biti. Bilo što da u Njoj nedostaje, to nije Istina. Ako je sve u Njoj nema promatrača, a Ona je ionako u trenu bez vremena. Ova mentalna gimnastika pokazuje da imaginacija lako stvara apsurde. U području je misli, već i tumačenjem poruka dobivenih osjetilima.


Asocijacija ( Hvala za sliku )

Pokušati ću se sada približiti 'Istini'. Navodnici su ovdje da naglase 'ono što ja mislim da je Istina'. Svijestan sam da je taj osvrt iz područja imaginacije. Već i takova svijest je usmjerena. Ako je otpustim, nestat će verbalna komunikacija iz moga smjera; smjera Istine. Tako govorim imaginacijom o Istini. Taj apsurd je od imaginacije. Sjetimo se krušaka i jabuka. Znamo da je apsurd, ali ovdje je čak i logičan. Nastao je namjerom opisa neopisivoga.
.....
Smiren šećem. Pločnik ... drvored... travnjak... Misli se gube. Mijenja ih spoznaja. Viđenje onoga u čemu sve ovo postoji. Vanvremeni prostir; 'prazan'. Povremeni povjetarac drži prostor i vrijeme, a time i postojanje. Osjećam cjelovitost i povezanost svega. Sve me to ispunjava. Mir i radost. Radujem se svakom detalju koji mi se javi. Hodam, ali kao da lebdim.
Travnjak; mnoštvo u zajedništvu. Prekriva ih radost. Radujem se svakoj travki, svakom cvijetu. Nestaje imaginarna granica unutarnjeg i vanjskog.
Šećem lagano dalje sretan što nalazim oazu mira u sebi. Tim se mirom mogu pokloniti svakome i svemu, pa i kamenčiću na putu. Darujem ga i vama dragi moji.
Svi smo isto u tome trenu prema kojem se određujemo razlikom. Kada prevladamo te razlike.....
Radost i sreću svima. Blagoslovljeni Istinom.
Vli vas

Mladen ... wave
- 17:24 - Komentari (9) - Isprintaj - #
26.06.2020., petak
Moć misli

Nekoć davno, milenijima u prošlost, bilo je ljudi, kao i danas, u traženju istine života. Danas o njima svjedoče tragovi: materijalni, usmenom predajom, pisani, ali i oni mentalni i duhovni.
Tragovi su podložni vremenu i prostoru, a to znači da su promjenljivi. Time se mijenja njihova znakovitost, pa se čak i gube. Isčitavamo ih iz sadašnje takvosti. Činimo to osobnim iskustvom i naučenim znanjima. Ta iskustva i znanja nalaze se u našem pamćenju ( memoriji ). Tamo je nastojanje da se sačuva ono što je bilo. Ujedno to nastalja u našim životima traženja mogućnosti koje su mogle ili nisu mogle biti. To je imaginaran život, kojim vježbamo sistem predvidivosti u cilju stvaranja željenih opstojnih procesa i njihovih ciljeva. Intenzitet tih imaginarnih procesa može biti toliko jak, da zasjeni stvaran život.
U odnosu imaginarnog i stvarnoga su moguće mnoge svijesne intervencije. Ovdje počinju manipulacije sa pamćenjima. Moguća su i utiskivanja izmišljenih događanja u pamćenja pojedinaca i skupina. Još kada se u to upletu i interesi, nastaju intenzivni procesi na granici imaginarnog i stvarnog. Namjere mogu biti različite.
Da bi sačuvali svjedočenja o prošlosti od davna se zapisivalo. Natala je povjest. No, i tu nema neranjivosti. Zapisi se mogu mijenjati i uništavati. Često je upitna i vjerodostojnost prvih zapisa što stvara namjeru izmjene zapisa; izmjenu povjesti. Promjene povjesti su često rezultat suprostavljenosti., Time postoje i suprostavljena gledanja na proces povjesnih promjena. Takovi smo mi ljudi; u većini.
Pogledajmo što nam to misao nudi. Vrlo je jednostavno, ali najčešće nije u našim svijestima. Ako je, onda je to selektivno po potrebi interesa. Dovoljne su samo dvije osobe, da bi nam bila jasnija slika djelovanja. Svaka od te dvije osobe ima sliku o sebi i o onoj drugoj osobi. To ih je četri i svi su imaginacija. Svarko svoje slike, uobičajeno, smatra istinom, mada je istina tek da tako smatraju. Skoro potpuno su zanemarene one stvarne dvije osobe. Sa njima ih je šest. Misao je očito učinkovitija od Istine. Kvantitetom, ali ne i kvalitetom.
A što, konačno, djeluje? Istina! One jedine dvije stvarne osobe sa svojim zabludama. Zablude su u razlikama imaginacija od stvarnosti. A što onda je stvarnost, ako su u njoj i naše zablude?
Vidin da je stvarnost Život. Mnogi će na to reči: 'Pa ajmo onda biti blesavi i zloćesti, da budemo cool.'
No, postoji i nešto što se može nazvati 'odgovornost prema istini'. U konačnosti prema Istini. Neki kažu: 'Bog će te kazniti.'
Ne, Bog ne kažnjava. Istinom nam je darovana sloboda, a neodgovornim smo mislima stvarali greške koje nam spontano donose pokore. Istina jest jedna i Njom jesmo i Njoj se vraćamo. To možemo činiti Životom; dobrotom življenja.
A što je dobrota?Tražio sam viđenje dobrote i do sada vidim da je dobrota poštivanje Istine i Njenih djela.
A što je onda misao? Moćno je ona sredstvo. Vodi nas do mnogih pobjeda i zadovoljstva, ali su joj učinci prolazni. Naravno, kada je u prostoru i vremenu. Najčešće ne ostavlja naputak: 'A što poslije toga?'
Ima, ta naša misao, još jednu moć; moć da dokući smisao svoga djelovanja, pa i da djeluje na samu sebe. To vodi do susreta sa samim sobom; sa svojim egom.
Tu je i njena iskonsku moć; moć samoodržanja.
Od jednostavnih oblika života je stvaran nervni sisistem sa svrhom održavanja jedinki. Nastojanjem i reprodukcijama taj se sistem mijenjao i razvijao. Traženjem puta opstanka došlo se do današnjega oblika života. I nije to kraj. Mijenjamo se i dalje. Upućuje nas to na djelovanja unutar naših tijela.
Misao u toj sferi poprima drugačije 'oblike'. Unutar tijela nema svijetla ni slika kao vani. Naša tijela iznutra postoje i njihovi djelovi presudno utjeću na naš život; na naše zdravlje. Nešto što vam je tako blisko, vaše tjelo, u suštini ne vidite, a ovo oko vas vidite. Čudno, zar ne? Čudno, ali normalno. Kada nam sa tjelom nešto nije u redu zovemo u pomoć lječnike. Tek tada osjetimo koliko ovisimo o svome tjelu.
Jesmo li stvarno toliko bespomoćni?
Možemo li nekako dokučiti procese u tjelu? Možemo li djelovati na njih?
Djelujemo, ali većinom toga nismo svijesni. Djelovi tjela surađuju. Čak nam se i u svijest javljaju. Glad, žeđ, razne fiziološke potrebe ... to se tjelo javlja. Postoje i finije komunikacije koje do svijesti uobičajeno ne dopiru. One obično imaju svrhu zadovoljenja neke potrebe, a spora i nesigurna svijest bi u tome stvarala problem. Zamislite da svijest regulira šečer u krvi. Kako bi uopće odredila stanje, a potom i dozirala? U tome biološkim automatizmom sudjeluju organi našega tjela. Upliće se tu, nesvjesno i svijest. Nesvjesno u smislu ishoda djelovanja. Svojim psihičkim stanjem možemo dizati šečer u krvi. To je prirodna reakcija spremnosti na aktivnu obranu. Šečer je potreban mišićima za rad. U novije vrijeme je sve više slučajeva ljutnje i nervoze iza koje ne slijedi fizički rad. Tako šečer ostaje neiskorišten u krvi i to nije dobro. Misao tako čini problem i štetu tjelu. Agresivnost često nije dobra. Misao je ta koja je može spriječiti.
Potenciramo čitav niz raznih osjećaja i stanja koja djeluju na naše organe negativno u smislu raznih njihovih djelovanja. Nije bez veze ona uzrečica: 'Ideš mi na jetra.'
Ako ta negativa postoji, a postoji, ona ukazuje na mogući put pozitive. Kako?
Budimo dobre volje. Mislimo i vjerujmo u dobro. Volimo svoje tjelo. Voljeno tjelo, kao i čovjek, ima pred sobom put povjerenja.
Naša tjela su biogeneratori. Različita stanja usmjeruju i potiću naše energije. One mogu biti različitih frekvencija i intenziteta.
Ako u sve uključimo i genetiku, evo nas u svijetu čuda.
I materija je, tako uobličena, energija. Čitav svemir je energija. Naše misli su poticane i potiču energije. Nije moguće sve što zamislite, ali možete svojim djelom pridonijeti. Zato mislimo i činimo dobra djela. Ovaj Svijet, ovaj Svemir, naš je zajednički dom.
Mogao bi još puno o tome, ali nadam se da vidite, da je smisao Života u dobroti i ljubavi. Bez njih ne bi ni nas bilo.
Voli vas

Mladen ... wave
- 11:17 - Komentari (14) - Isprintaj - #
19.06.2020., petak
Neki čudni osjećaji

Neka čudna viđenja

Od kada znam za sebe suočavam se sa čudima. Iznenađenja i čuđenja česte su nam reakcije.
U početku je sve bilo čudo. Sa vremenom na puno tih 'čuda' se naučimo. Tako neka čuda postaju normalna i samim time više nisu čuda. Zaboravimo na prvotna čuda i govorimo o znanju.
Da bi 'čudo' prestalo biti čudo, potrebno ga je prihvatiti kao uobičajenost. Postoje velika nastojanja da se čuda razjasne i sve proglasi normalnim. Na taj način život postaje predvidljiviji, a time i sigurniji. Kada znamo što slijedi, možemo se pripremiti za nove situacije. U tom smislu mnogi istražuju područja 'čuda', da ih objasne i stave ih u područje objašnjivoga i normalnoga. Uz to je značajno ovladati time i to iskorištavati. Ljudsko društvo radi naukom.
Ipak, nije sa svim 'čudima' lako. Za objašnjenja su potrebne već poznate i objašnjene pojave i veze. Veliki je problem sa procesima u nevidljivom i za sada nemjerljivom području.
Čovjekova svijesna nastojanja grade sustav i sustave prihvaćanja. Izgrađene su metode i strukture prihvata ovisne o društbenoj svijesti. Često to budu tumačenja pojedinaca na položaju u spomenutoj strukturi sa ciljem zašrite interesa, te zaštitom tih metoda i struktura. Za čudo, istina uobičajeno tu nije bitna. 'Main stream.' Naučne stavove, konačno, amenuje čovjek putem institucija koje je sam stvorio. Taj smjer ovisi o ljudskoj moći i volji. Kako smo, ipak, ljudi, tu su i naši interesi. Ništa čudno, zar ne? Takvi smo, kakvi smo. Na sreču među nama ima i onih koji gledaju drugačie, pa i vide drugačije.


Hvala blog.hr-u za sliku.

Svatko od nas je čitav sustav. Imamo svoje kriterije i na neki način svoje 'Main stream'-ove. Prihvaćamo i odbacujemo. Imamo svoje 'istine' i svoja 'čuda'. Često se ne podudaramo sa zajedničkim, naučnim, deklariranim 'istinama'. Pa kako u toj raznolikosti nalaziti zajednički put i zajednički djelovati? Postoji li uopće zajednička 'istina'?
Istina nije stvar ljudskoga opredjeljivanja ili odlučivanja, mada se ljudi po tome većinom opredjeljuju. Čak Istinu i svojataju. Konačno, Istinom nam se dešava život i sve u njemu, pa čak i ishodi naših 'neispravnih' odluka. Pa kako prihvatiti Istinu i njeno djelovanje?
Kao prvo vidim priznanje Istine i svoje određenje po Njoj. Ja sam taj koji griješi. Živ sam, a time i promjenjljiv. Kako da smanjujem svoj grijeh; kako da živim život bez grijeha?
Kako prepoznati djela Istine? Kako odkloniti 'svoje' zablude, kada sam Istinom dat?
Put postoji!
Idem putem svojim svijesno odlučujući o koracima. Istinom mi je data sloboda odlučivanja o tim koracima. Krećem se Istinom osjećajem darovane slobode. Zahvalan Tebi koračam. Moja misao, moja svijest stapa se sa Tobom, mada je od uvijek tako. Ja jesam jedino po Tebi, Istino. Sva izdvojenost umišljajima nastade. E, misao, misao! Stvarala si pogled na Istinu stvarajući imaginaciju sebe.
Načini imaginacije usmjeravaju energije, usmjeravaju djelovanja. Imaginarni svijetovi se sučeljavaju u Svijetu Istine. Oni su generatori energija i promjena u svojoj sferi.
Suprotnost je ta koja potiče djelovanje energija. To j težnja izjednačavanju i nestanku razlike potencijala.Većega djela razlika nismo svijesni; ne vidimo ih. Uslijed toga nas mnogi događaji iznenade.
Razlike, i procesi po njima, mogu biti neprimjetni, ali i brzi u promjeni i djelovanju. U takvim slučajevima čovjek djeluje nespremno.
Misao, osnova imaginacije, nam djeluje u jednodimenzionalnom slijedu. Skreću je druge misli ili viđenja iz širih prostora, ali i one su, za nas, jednodimenzionalne; po sistemu 'ako, onda ..'. Tako je to u svijesnom dijelu. Podsvijest je, međutim, puno šira i dublja.
Posebno mi je zanimljiva kvaliteta misli; njena takvost. Razvoj kompjutorske tehnologije omogućuje nam i sagledavanje procesa u nama. Sitni bio-naboji po određenim ključevima, koje imaju, traže put do rješenja. Čudovita je ta bioslika kojom mozak percipira tijelo kojem i sam pripada, ali i okolinu. Postoje osjetila koja daju obavijesti o promjenama za pratnju zbivanja u tijelu i okolini.
Okoline smo svijesni, jer je 'gledamo'. Unutrašnji život tijela djeluje nam spontano, a svijest to percipira ugodama i neugodama. Rijetki tek komuniciraju sa svojim organima svijesno. Vjerojatno je tako i dobro, jer bi se nevješti pogubili.
Ipak, dobro je slati dobre vibre svim organima, pa i stanicama. Ojačati im tako vjeru u dobro. Pokušati ih shvatiti i zajedno raditi za zajedničko dobro. Naši organi nisu ovdje da ih iskorištavamo. Ovdje su, da zajedno u dobru postojimo. Tako je to sa cijelim Svijetom i Svemirom.
Svaka stanica tijela ima svoju genetsku strukturu;.u svih nas. Svijet ispunjavaju sitne bioenergetske mogućnosti. To je svijet čuda života.
Gledam smireno ovaj Svijet. Svi smo povezani i sve je povezano. Mir i dobro svakome: biljci, životinji, čovjeku, predmetu, Zemlji, Svemiru. Sve vas volim. Ta vi ste i moj život; od uvijek i za uvijek ... Mladen ... wave
- 00:22 - Komentari (17) - Isprintaj - #
14.06.2020., nedjelja
Istina i Život

Razgovarao sam sa dragom mi prijateljicom Pinklec o istini i Istini; o životu. Bilo je tu puno onoga što nije ni nauka, ni znanje, a otvara vrata gledanja na sve ovo što nam se dešava, a zovemo 'Život'. Prošećemo mislima, a ona će: 'Sad to što si govorio stavi tipkovnicom u post, pa na blog..'
I ranije sam tako znao započinjati, pa je ostalo nedovršeno. Gledao sam tada ono napisano i nije mi se svidjelo. Nekako sam zapetljao, a uvijek mislim o onome koji će to čitati. Pa smučiti će mu se.
Hvala ti za motivaciju. Pokušati ću. Neka to bude cjelina i šira od našega razgovora.
Toliko za uvod.


Hvala blog.hr-u za sliku.

Evo nas ovdje sada u nekom našem prostoru i vremenu; u našim životima; u životu što on jest.
Od malena sam pokušavao dokučiti što je sve ovo? Kroz život sam učio i učili me. Cijelo vrijeme nisam napustio one prve svijesne osjete i viđenja. Ona nose i određuju svijest. Svijest koja stvori svijest o meni; o sebi. I danas ona određuje mene i sažima 'moj' prostor i 'moje' vrijeme; 'moj' život. Takovo određenje mi omogućuje pristupiti osnovama čuda koje zovemo Život, pa čak i slobodu prihvaćanja da to tako vidim 'ja', ma tko da sam. Ta sloboda dozvoljava drugačija viđenja drugih i donosi mir i osjet promjena u sebi i drugima. Ono što jesam jest sažetak procesa u svemu što me okružuje. Ta slododa nevezivanja na sebe daje svijesti mir i širinu.
Čovjek kroz život stiče vještine, koje mu poput alata služe pri ostvarivanju željenih ciljeva. Mnoge vještine su naslijeđene, a neke naučene poput naredbi. Nerazumijevanjem česta su sučeljavanja. Sistem eliminacije je česta pojava. Neki čak govore da je to prirodna selekcija. Rade gluposti i onda gledaju tko će preživjeti. Suosjećanje pripisuju slabima. I sve tako dok i na njih ne dođe red. Dali im je i tada to prirodna selekcija?
Smirena svijest ima širinu; širinu prostornu i vremenom. Njome i za života prilazimo Istini. Živimo vremenom u prostoru. Procesi određuju naša stanja. Sve su promjene, a one su date vremenom u prostoru. Određuju ih energije. Gledamo svjetlost koja dolazi od objekta. Slušamo vibracije molekula zraka ili nečega drugoga. Da ne govorim i o drugim više ili manje znanim osjetilima, ili čak i nepoznatima. Tu su još i procesi u našim tjelima u prenosu informacija do nekoga centra koji tumači informaciju. Puno je tu posrednika, a potrebno je i vremena.U životu je potrebno vrijeme, da se 'dožive' promjene u prostoru. Pri tone je i upitno je li taj 'doživljaj' isinit. Tako je to u životu.
A što je onda Istina?
Istina je Život, ali ...
Osjetilima i osjetima stalno kasnimo za onim što je. Osim toga, ono što 'vidimo' nije ono što stvarno je, već posredna slika. Ta slika je odraz našom percepcijom i odstupa od onoga što je. To je ono što većina misli da je istina.
A što ustvari je?
Istina je, ma što ona bila! Najbliža nam je u nama. No, i tu je ne možemo osjetilima i mislima dokučiti. Na taj se način čak udaljavamo od nje. Misao nas stalno zavarava. Trebali bi ustvari biti Istina. Možemo pokušavati dokučiti je mislima, osjećajima, osjetima, umišljenim čarolijama... Sve su to alati vremena i prostora. Time potvrđujemo postojanje, a tada i vremenski i prostorni odmak od Istine.
Život je postojanje, a Istina Je.
Misao je pred Istinom nemoćna. Nema onih uobičajenih kašnjenja koja nose promjene, odnose, osobnosti. Nije vremenom data, a Je. Čak jedina istinski je. Je, a ne postoji!? Mogu je osjetiti kao vanvremeni i, nama ljudima, vječni iskon svega što postoji. Vječno prisutni iskon i utočište. U njoj su određenja, inicijatori energija koje stvaraju vrijeme i život.
Samo sam čovjek Istinom određen. Pitam se, što takav stvarno mogu? Mogu se obratiti tebi Istino. Osjećam da Jesi., ma što bila. Zahvala i molitva tebi je upučena. Hvala za život i molitva za prosvjetljenje sviju, kako bi vidjeli kako smo svi povezani; za put poštovanja i ljubavi prema svima i svemu. To je put Tobom dat, a time i jedini ispravan put naš. Da bi krenuli putem tim treba vidjeti tko smo i riješimo se isprazne pohlepe i prihvatimo svakoga kao sestru i brata; po Tebi Istino.
Znam da ne znam, ali osjećam i molim.
Sve vas voli Mladen ... wave

E, Pinklec, jel to to? Hvala za poticaj. Znaš; sve je to Istinom dato.

Mladen
- 00:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #
02.04.2020., četvrtak
Vidjeti

Nekada sve bijaše jednostavno. Jednostavno sve do onoga što jest; do Istine. I bijaše Istina jedina. U nekom trenu, a bijaše samo tren, nasta vrijeme. Sa njime nastade i prostor, jer ne može vrijeme u ništa. I ne samo prostor, jer ne mogu oni bez išta.
Gledam to i osjećam kako tu nešto nedostaje. Nešto bitno! Nešto što sve to pokrete; nešto što po Istini stvori vrijeme, prostor i ono nešto u tome. Smisleno, zarne!?
Da, ali što je to što smislenost tu pokrete?
Promatram i vidjeh sebe. Vidim sebe kako gledam i razmišljam. Ta nisam ja valjda stvoritelj vremena, prostora i svega u njemu?
Zar bi ja stvorio sama sebe? To nije logično, jer tada bi bio i prije svoga stvaranja; prije svoga vremena. I još nešto bitno; ovo su razmišljanja, a ona su posljedica postojanja. To je kao kada pas hvata vlastiti rep trčeći oko drva. Očito viđenje Istine nije u domeni misli. Misao, ipak, znatiželjno, kao psić, skakuće oko toga.
O da, ja to tako mislim. Pa i viđenje svijeta misao mi amenuje. Ima li, tamo u stvarnosti nešto? Pokušavam objediniti osjete. Osjet može, uz pomoć misli, zavarati. Ako mi misao ne propusti osjet onda za mene taj osjet ne postoji. Misao tako može potvrditi i izmišljeni osjet. Tu treba 'smiriti loptu', da se čovjek ne pogubi, a misao lako odluta. Tko koga vodi; misao mene ili ja nju? Misao bi na to 'ko iz topa': 'Tko sam ja, da bi vodio?' Vješto se ponaša kao da je ona ja. Ja sam taj koji je stvara, ili, ona nastaje u meni. Dobro, a tko sam onda ja? Pokušam se vidjeti. Misao mi odmah donosi viđenja. E misli moja, jesmo li rekli ovo si ti, a ovo ja.
Ja sam nitko i ništa što jest ispred svega. Nešto u čemu je sve 'zacrtano'; sva ova osjetilna stvarnost. Nitko i ništa van vremena i prostora u vječnom trenu.
Vidjecši sebe obratim se misli svojoj: 'Jesi li vidjela?'
I htjede ona po starom, ali je zaustavih na njen način: 'A pogledaj ti sebe. Tko i što si ti?' Slijedi kratki tajac, a onda osmjeh i zagrljaj, naravno, u mislima. Razumjeli smo se, osjetili, vidjeli.
Tu smo na Zemlji, maloj kugli sunčevog sustava, što ustrajno rotita oko Sunca. I sve to u beskrajnom Svemiru. Maleni smo do beskraja. Gledam zvjezdano nebo i bude mi jasno da gledam svjetlosnu sliku, a ne trenutnu stvarnost. Svietlu treba vrijeme da stigne od zvijezde do ovdje, a to je za svaku zvijezdu različito, ovisno o putu svijetla od nje. Gledam prošlost i to u svakoj točci različitu. Mnoge od tih zvijezda više ne postoje. Isto tako postoji i ono što još ne vidimo.
Što u tom beskraju vrijeme znači? Što znači ono 'sada'?
A čovjek, sitno biće u beskraju traži sebe; traži svoju sreću. Biti čovjek među ljudima, kao zvijezda u svemiru, osnova je postojanja. Osnova je to i puta sreći i ispunjenju postojanja. Svi smo povezani. Činite Svijet sretnim mjestom, jer to je put i vašoj sreći. Darujte osmjeh i radost. Pravom se daru raduju darovani i darovatelj. Mnogo je onih kojima je iskren osmjeh i ljubav vrijedniji od svih 'blaga'. Oni dižu volju i moral. Svi smo mi još uvijek, bez obzira na godine, djeca koja traže priznanje i ljubav. Pogledajte svijet oko sebe. Pomognite posrnulima. I oni su dio vašeg života. Zar nam ovo današnje vrijeme to ne svijedoći?
Pogledajmo i progledajmo.
Sve vas voli vaš Mladen ...wave

- 23:53 - Komentari (8) - Isprintaj - #
19.03.2020., četvrtak
Tko sam

Pogledam naprijed; pogledam otraga; pogledam lijevo; pogledam desno; pogledam gore; pogledam dole. Sada, kao znam, gdje sam. Tu sam, između svega pogledanoga. Kod mene to, na prvu, baš i nije tako.Vidim vrlo slabo. Da bi bolje doznao gdje sam, služim se sluhom, opipom, njuhom, razmišljanjem, osjetom strujanja zraka, osjetom topline ... Htio, ne htio, morao sam širiti kriterije procjenjivanja. Mogao sam to i ranije, kada sam dobro vidio, pa sam već tada povremeno o tome razmišljao.
Sve je to tako u zatećenom stanju; u stanju koje čine prethodni procesi i prethodna iskustva. Ukazuje mi to na ovisnost tih 'viđenja' o načinima i procesima prosuđivanja.
A zašto mi to treba?
Pa bez toga ne mogu svijesno učiniti ni jedan korak. Kuda i zašto ići? Što i kako raditi? Ipak, većinu toga ne činimo svijesno. Kuda bi došli da o svakom pokretu noge ili ruke svijesno odlučujemo?
Da bi nam se bilo što događalo, trebaju nam sredstva događanja, a i onaj koji sa njima radi, i što vidim kao važno, da sve to doživljava.
Tko sam? Tko si? Tko smo?
Gledajući kako sam navikao, i taj 'ja' je promjenjiv; ovisan o prethodnim stanjima i procesima koji traju.
Sbe je to promjenjivo i nestalno. I ne samo to, već i ovisno o načinu gledanja. Ima li bilo što, što je baš takovo; neka čvrsta točka? Ima!
Gledam svu tu promjenjljivost i pitam se što je to što stalno remeti stanje? Sve što pogledam, već se promjenilo za tren. I ne samo to, nego i ja, koji gledam, sam se promjenio. Vrijeme! Vidim kako je ta pojava vezana uz sve što postoji. Jest nešto, što kao palačinku razvlači sve što postoji; nešto šro 'sve' mijenja. Ne, nije to vrijeme. Ono je činbenik postojanja; života. Pa što je to onda?
Oslobodio sam vrijeme sumnji i gledam što ostaje.
Sve je stalo. Gledam u to i osjećam kako mi misao kao psić poigeava oko toga. Ne vidi on to, ali osjeća. Tren, van vremena. On jest, ali ne postoji! U njemu su sve namjere sa smjerovima djelovanja i potencijalima. U životnim dimenzijama tren je ishodište višedimenzionalnih sustava sa novim ishodištima u svakom trenu. Ruža bezbroja pupoljaka. Naše misli, u kojima je dom naše svijesti, stvorile su pojam vremena kao potrebu rada sa dijelovima životnog sustava.
Pa tko sam onda? Jesam. Ono sam što u trenu jest namjerama, usmjerenjima i potencijalima, te određuje moj život postojanjem u vremenu. To što jest je vanvremeno i određuje životne puteve. Ti putevi su u vremenu i određuju život. Ono što jesam, kao i svaki od nas, vječno je i nepromjenjivo i biva ishodištima životnih sustava u svim trenucima života. Naš odnos prema tome određuje naše živote.
Pa kako naći sebe? Ovdje si u svakom trenu ishodištem i nositeljstvom Istine i Života. Pronađi me u svakom djeliću što postojanjem ti se predstavlja. Svaki taj djelić radošću će ti uzvratiti. Tada češ prepoznati sebe Istinom kojom jesi, kao i svi što jesu na putu spoznaje Istine po kojoj i kojoj jesmo.
Neka te radost prati na putu spoznaje.
Volim Vas ... svi smo isti cvijet sa bezbroj pupoljaka .... Mladen ... J

- 16:41 - Komentari (7) - Isprintaj - #
09.02.2020., nedjelja
Dobar, glup, lud

U ovoj točci Svemira, u ovom trenu Vječnosti; jesam. Neizmjer u mjeri čini apsurd. Apsurd? Što je to apsurd?
Vidim, načinom svojim, da se sve oko misli vrti. Velika je vjerojatnost da apsurde one stvaraju, a i imenuju. Čak sam i siguran u to. Vidim.
I evo nas u tom lepršavom svijetu misli. Ustvari smo stalno u njemu, ali nismo svijesni toga. Tražimo čvrstu točku. Dokazujemo, uvjeravamo, zaključujemo.
Pa da pokušam nači neku čvrstu točku; nešto što je stvarno to.
Kao prvo, sve imenujemo i svatko to vidi na svoj način. No dobro, ali to što svatko vidi na svoj način je tu! Nešto valjda je. Okom registriramo svijetlost koja dolazi od toga. Dodirom ispitujemo oblik, pa i toplinu. Čujemo zvukove. I mnogo toga još.
Pa tu ipak nešto je. Ima još puno toga što ne percipiramo. Mnogo je raznih energetskih uobličenja koje ne 'vidimo'. Svijet je puno širi od naše percepcije njega. Čulima tek malen dio informacija primamo, a od toga tek dio prepoznajemo. Kada to gledam nameće mi se potreba skromnosti, potreba poniznosti, jer time sam nekako bliže Istini.
U Istini 'stvoren' život, 'istinom sebe' sebe traži; sebe spoznaje. U tome stanju sretan se podajem Istini po kojoj jesam. I čitav svemir, vidljiv i nevidljiv me stvarao, kao i sve vas dreagi moji. Svaki dio svemira je takav. Svi smo jedno; svi smo isto; ista Istina.
Promatram svijet; ljude, životinje, biljke, zemlju, vodu, zrak ... Vidim radosti i tuge. Ljubav i gubitke. Tok stvaranja i nestajanja. Mnoga polja posjećene mladosti; mnoge majčine suze. U svijetu radosti i ljubavi, tuga i smrt.
Još od ranog djetinjstva svjedočim mnoge suze za otetim dragima, za otetim ljubavima. Rat, svijetski. Mašina koja melje ljude.
Ljudi često rade bez svijesti o posljedicama. Gledajući unazad možemo donekle vidjeti razloge. Pri tome je važno biti objektivan. Da bi došli do valjanih uzroka često treba gledati poprilično unazad, jer i razlozi imaju svoje razloge. Tako bi se moglo i u nedogled. Pa što onda činiti, da ne činimo jednake pogreške. Tako sam za rana tražio razloge majčinih i bakinih suza za nestalim ujacima. Jednoga je raznijela avionska granata. Pokopano je tijelo njegovo i zna se gdje počiva. Drugi je mobiliziran kao student i odveden sa postrojbom negdje na Kozaru. Nikada se vratio nije, a nikada se ni doznati nije moglo gdje počivaju kosti njegove. Baka je tražila, ali je dolazila do barijere preko koje se nije moglo. Ostale su samo mamine i bakine suze i nada koja je vremenom kopnila, da je možda negdje živ.
Sjećam se i tatine tuge za tetom koju su početkom rata odveli u logor u Gradiškoj, a tetka u Lepoglavu. I njima se izgubio svaki trag. Kao mali sam mislio da postoji nešto mračno što jede ljude. O tome se nije pričalo, pogotovo ne djeci. Nije, ali suze sam vidio. Mama je po tiho znala pjevati 'Na Kordunu grob do groba'. Kraj te pjesme uvijek su bile suze.
Odrastao sam u zanosu obnove i izgradnje. Govorilo se da gradimo budućnost; za sretan svijet noih pokoljenja. Ali ostao je trag maminih i bakinih suza i tatine tihe tuge i sjećanje na neka opasna vremena.
Kao i o svemu i o tome sam razmišljao i na svoj način tražio.
Često sam čuo kako je nešto dobro, a nešto nije. Razmišljao sam što znači to dobro?
Uočio sam da je dobro relativno, bar što se tiče svakoga po na osob. Ovisi o cilju ili namjeri, ali i o osobnoj svijesti. Nije rijedak slučaj, da onaj koji ostvaruje namjeru shvati da to nije to. Znači li to da ono što mislimo da je dobro ne mora i stvarno biti dobro. Treba vremena da bi se vidjelo.
Puno je primjera zabluda vezanih uz zdrav život. Ono što nam je trenutno ugodno i lijepo ( 'fino' ), ne mora biti i dobro. Primjer toga je: alkohol, pušenje, droga ... Kada se to uoči, obično bude prekasno. Tako učimo. Naučimo uz cijenu zdravlja.
Postoje i puno složeniji i dugotrajniji procesi koji nadmašuju ljudski život, pa i nekoliko generacija. Primjeri su: ratovi, klimatske promjene, genetske deformacije..... Kako u tim uvjetima učiti?
Svijet i životu njemu su neraskidivo vezani. Da bi proniknuli u tu vezu izmišljavamo pravila i zakonitosti te veze. Sve to činimo unutar svojih ograničenosti. Cjelina i Istina su nemjerljivo šire. Što takovi možemo?
Čovjek sam, sviješću ograničen. Molim za moć činjenja dobra. Zašto dobra i što dobro je?
Meni dostupni Svijet, Istina i Život, ukazuju mi na vrijednosti po kojima opstoje i po kojima i ja jesam, a i svi mi dragi moji. Poštivanjem vrijednosti, po kojima jesmo, poštujem i priznajem i sebe. To je moj temelj, osnova i izvor. To je ono po čemu i čemu jesam. To je Dobrota i Ljubav.
Nije to rezultat samo moga razmišljanja. U tome su i moji osjećaji i dubina postojanja.
Ljudi često mislima traže put. Traže što će sada. Misao na tome radi sa elementima koji su joj za to dati, a oni najčešće dolaze od čovjekove svijesti; od njegovih želja. A što će biti posljedica, o tome se često ne misli. Mnogi 'plaćaju cijenu' ishitrenih odluka. Da ne govorim o globalnom učinku. Ljudski vid i misao imaju ograničen doseg, a djelovanje činjenja dosiže puno dalje. Od pamtivjeka čovjek gradi prilagođen sustav opstojnosti, ali misao i ego u pravilu to ne poštuju. Oni nas često dovedu u neželjene situacije ili u procese urušavanja. Ti procesi u globalu nastoje vratiti prirodnost i predstavljaju uravnotežen put u ravnotežu. Neuravnoteženost ega i misli priroda vraća ravnoteži. Ego i misao to nazivaju bolešću, jer nisu vješti okriviti sebe. Koja li je to odgovornost kada radiš greške, a za njih optužuješ druge. Nedostaju molitva, zahvala i poniznost. Njih treba živjeti, a ne pusto izgovarati.
A što je sa onima koji misle da je svijet stvoren za njih, da mogu što požele, pa uveliko za to upotrebljavaju druge? Kako kod njih djelovati dobrotom i poniznošću?
Ponizan čovjek u tišini svojim putem ide i svojim prisustvom daruje blagoslov i ljubav.
Život je velika škola puna dobrote, gluposti i ludila za nas ljude.
Sve vs voli Mladen ...wave
- 14:36 - Komentari (13) - Isprintaj - #
30.01.2020., četvrtak
Mislima gledam

Sjećam se dana rane mladosti; dana kada još nisam ni u školu išao. Sjedim tati na koljenu i ispitujem ga. I zunem ko iz topa: 'Tata, a kak sam ja postal?'
I krene tata po malo uvijeno, da ću o tome u školi učiti. Naravno da to nisam smatrao odgovorom i bio sam spreman pitati dalje. Bila je tu i mama. Odlučila je prekinuti tu neizvjesnost i rekla tati: 'Kaj to pripovedaš detetu. Roda ga je donesla!'
Eto i tako sam još nešto naučio.
Odgovor sam dobio. Tata se ustručavao, ali kao da nešto zna, ali ne smije reči, a mama zna da se to tak mora djeci reči, ako pitaju.
Ostao sam zbunjen, jer ne misle jednako. Nešto skrivaju ili možda ne znaju.


Bilo je inače još mojih raznih pitanja razne vrste, pa mi je tata jednom rekao: 'Braco, nije dobro puno razmišljati. Može štetiti za zdravlje.' Ni to nije bilo konačno izrečeno mišljenje.
A ja, kako nisam dobio zadovoljavajuć3 odgovore, tražim sam. Tražim sam i nastojim vidjeti odgovore. Mislima gledam.
Htio sam proniknuti u ta neka nedozvoljena područja, ali kako? Odustao sam od pitanja, jer sam znao kakav će odgovor biti. Već sam uočio da se sve događa sa nekim razlogom. Razlozi su prije događanja, pa ih treba nekako vidjeti. Mogu do nečega doći razmišljanjem, ali sam uvidio, da je tako moguće pogriješiti. Počeo sam razdvajati misao od viđenja.
Dosta kasnije sam shvatio, da i ono što vidim bude servirano nadzorom misli. I tako mi je 'misao' zaokupila pažnju. Ušao sam u 'sklisko područje' razmišljanja o mislima. U tome se lako uđe u petlju. Naučio sam se prepoznavati i preskakivati takove petlje. Za to je značajno prepoznavati misao i razlikovati je od stvarnosti. Posebno je zanimljivo spomenuto nadziranje viđenoga mislima. Važno je znati što je što, a ako se životno gleda, 'tko je tko'. Životnim pristupom to se svodi na unutarnju komunikaciju. Nevješti se u tome mogu posvaditi unutar sebe, a to nije dobro. Valjda je na to mislio, danas već pokojni, tata. 'Ne brini čale, kužim i pazim'.
A ono, kqko sam postao, još mi zaokuplja pažnju.
Nisam sklon krajnjim zaključivanjima, pa tako ni prihvaćanju 'zdravo za gotovo'. Za mene aksiomi ne postoje. Oni su iskazi ljudske nemoći. Isto tako ono što je nekima 'čudo', meni je moguće.
Da bi dokučio svoj postanak, trebam vidjeti 'tko sam'. Hvala na dokumentima, imenima, brojevima. To mi ovdje ne treba.
U životu je sve povezano. Zanimljivo gledanje. Ako tom pogledu dodam vrijeme, a ono je uvjet postojanja, dobiva se promjena. Tu su razlike iz kojih dolaze odnosi. Na prvi pogled je to statično. Enigma vremena unosi promjene; unosi energije. Kako naći poveznicu vremena i statičnih različitosti? Gledao, tražio i sinulo mi. Bljesal! Što je to materija? Može li ona biti u statičnosti? Enigma trenutka i vanvremenosti.
Kao da sam doša do stvaranja Svemira.
Zamislimo gitaru; gitaru van vremena. Ona ustvari ne postoji, jer nema vremena. Iz nekih 'drugih prostora' dolazi prst i zatitra žicu. I krene vrijeme i zvuk koji rađa novi svemir. A bilo je tu još nešto, oku nevidljivo. Moć i volja. Energija!
Ustvari sam tako nekako to i doživio. Doduše nije bilo gitare. No, bili su kao neki zvukovi, ugodna toplina. Tek kasnije je došlo svijetlo, poput lampe koja mi je blještila, a nisam se je mogao riješiti. Tek glasnim izražavanjem nezadovoljstva znalo je doći do promjene. Stvarao se moj svemir. Kada sam porastao, drugi su mi pričali kako je bilo takovih sličnih stvari i prije dok 'mene nije bilo'. Dosta kasnije sam shvatio da je to
kazivanje bilo iz njihova svemira. Tako oni vide, misle, razumiju i govore. Čak nije ni nužno da baš takav svemir postoji.
Pa dobro, tko sam, tko smo, što je sve ovo?
Kada pokušavam dokučiti energetsku osnovu postojanja, a energija i moć postojanja ( vrijeme ) su usko vezani i ovisni. Materija je tek oblik energije. Svijetlo je tek njen djelić, na kojem smo izgradili gledanja okom. Tu vizuelnost čak zovemo 'stvarnost'. Kolikog li zanemarivanja!
Promatramo li energiju u njenim raznim pojavnostima, krenuti ćemo putem čuda; čuda za one koje je zarobila vizuelnost, ili bolje rečeno 'one koji su joj se predali'. Nauka, i svijet baziran na njoj, danas se dokazuju samo vidljivim rezultatima. Možda je tako i bolje, jer da ovladamo i nevidljivim dijelom svijeta, mogli bi činiti veću štetu životu. Djelomična znanja mogu biti opasna. Imamo puno aktuelnih takovih procesa.
Procesi koji su na Zemlji uobličili život i čovjeka povezani su iz vječnosti u vječnost. Tim su vezama uvjetovani. Ljudska je svijest stvorila početke i krajeve. Tako se omogućuje određivanje, imenovanje, posjedovanje ... Istina to nadilazi. Ona je vječna. A ja? Gdje sam tu ja?
U slijedu vječne Istine jest i ova svijest mene. Jest kao limes nuli, ali realna u našem svijetu. Stvoren sam i nošen Istinom. Moja duboka zahvalnost i Ljubav Istini.
Nekako mi stran način života posjedovanjem. Ta sve je Istinom dato. Radujem se svakom od vas i molim za vašu sreću, razum i radost, jer jedino Istinom tako biti može.
Još jednom hvala Istino tebi, a vas voli ... Mladen ... wave
- 00:26 - Komentari (7) - Isprintaj - #
06.01.2020., ponedjeljak
O posetami

Gda sem ovoga bloga otpiral, tam još 18.09.2005., sam uredil ovi tu desni stupec. Nekaj je same po sebi se v njem zrihtalo ( veliju da je to po difoltu ). Okej, al sem dost toga i ja tam del, a z vremenom i dodal.
Tam pri dnu, sem videl, kak drugi mečeju nekakve brojače. Tak vidiju kolko im gostih dolazi.
Dalo mi to gruntati, zakaj.
Videl sem kak se deca utrkivaju gdo bu imel većega broja posetih. Čak su si sami načukavali vekše cifre. To pa nis štel.
Onda sam si mislil da je dobre videti jal te gdo gledi. Mam sem pomislil: 'A zakaj?'
Naj gledi gdo hoće, če hoće. Ni mi ni zabranit, ni natirat. I tak sem se tega pustel.
Tak su i leta minula. Sem pisal kak mi je došlo. Po komentarih bi videl da se, tu i tam, negdo javi. Ipak je nečemu to kaj pišem. Ni baš lepi osećaj gda vidiš, da delaš vu veter. No, ak treba, bu i tak.Če tak je se zabavlamo veter i ja. Poštivam. Smo valda obadva po voli Božjoj. Ne zaboravlam one kaj su mi komentara deli. Fala puce i dečki.
Zapraf vas morti ima još dosti, kaj čkomite. Morti nemate kaj za komentirati, a morti si mislite da nekak ni red. Fala i vami. Zakaj bi ja moral znati da ste tu?
A kaj ak nigdo ni? Samo ak veter piha.
Del sem dol mali brojač sa malim zastavicami.
Gledim ga. Je lepi. Već nekolko vur na njem naša lepa trobojka i lepi broj 1.
Dragi moji ja vas i dalše volim, ma gde bili ... Mladen ... wave

- 15:12 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>