| < | rujan, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Dvije priče kao jedna
- 22:03 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
|
Nekako u odnosima raznolikosti nastade sve ovo. I ne bi to bilo ništa posebno, da nije svijesti o sebi; o sebi kao nekim suverenim. To što tako je, a činjeno je svime što nije, je u cjelini postojanja. I tako sve ono što nije to djeluje na takvost toga. I kao da vremenom svaki dio svijeta slijedi uvjete svoga postojanja; i kao da nije cjelinom; i kao da je nasuprot svega što on nije; svijest o sebi nasuprot svijeta. Zaigran igrom tom i takovom nastajao sam slijedom po uzrocima što me takovim stvoriše. Jesam sviješću takovom, što poput misli takvost ima. Misao kao ništa stvarno, odnosima je stvorena. Kao da sama postati ne bi mogla. Svijest; kvaliteta odnosa. Odnosa dijelova koji tek CJELINOM postoje. Misli i osjećaji, što svijest ih moja dotiće, put mi obilježavahu. Odgovaralo mi je društvo onih, koji, lao i ja, nisu sljedili puteve što su im ih drugi utirali. Riječ 'moraš' značila mi je 'ne moraš', a 'to je tako', 'e da vidim kako je'. Bio sam 'svoj' i razumio sam one drugačije od drugih. I doveo me život na prag sljepoče očiju. I to je posebno i svoje; izazovno i novo. Neke zasade u sebi osjećam za put taj. Susrećem prijatelje nove. I eto priče jednoga od njih što mu od vida ostade samo tračak svijetla ili mraka u kojem nema predmeta ni bića; ne vidom. Nije rođen takav. U zreloj dobi nesretnim slućajem zadesila ga 'trajnost mraka'. Zanima ga, kao i mene, osnova života i stvarmost stvarnija od stvarmosti o kojoj se priča. Mnoge je knjige odslušao; vježbao; slušao svoje dubine ... Razgovaramo, a jaki trag ostavilo mi jedno njegovo iskustvo. Znao je, još u doba kada su ga oči služile, šetati šumom. Osjećao je život svuda oko sebe. Slušao je šumove i priču šume. Tiho i spontano razgovarao je sa drvećem. Sve je bilo kao melodija, puno osjećaja i ljepote. On i šuma postajali su isto. Ponavljalo se to često i punilo ga radošću i nekom divnom energijom. I trajalo je sve dok znatiželjan čovjek u njemu nije poželio više. Htio je znati kako to drvo zna i može znati sve tako nepogrešivo. I upitao je drveće ... ali od tada nastade muk. Nestali su razgovori. Trudio se doznati u čemu je pogriješio, ali i to ostade bez odgovora. Shvatio je da je povrijedio taj divan odnos svojom željom da sazna i zna. Htio je više i od Istine same. Bilo mu je žao i odlučio je ispričati se drveću i zatražiti oprost. I učinio je tako, iskreno i po srcu. Osjetio je drveće i skromno, dušom tiho, zatražio viđenje pogreške svoje. Otišao je pitanjem griješnim ranije van života šume. Osjetio je odgovor: 'Mi samo rastemo', i osjetio je kako sva šuma živi jedinstvom. Često se sjetim toga prijateljeva iskustva. Osjetim drvo, biljku, pa i travku. Obraduje me njeno postojanje. I kao da mi se počnu javljati. Postanu kao neka aura istaknuti u okruženju, a kuće, ceste i ostalo, tek među njima nalaze mjesto. Biljke su divna stvorenja. Hvala im za puno toga, kao i tebi prijatelju za povjereno svoje iskustvo. A Vama, dragi moji, htio bi reči: 'Pogledajte biljke uokolo. Osjećajuvas i mogu vam podariti mir, dobro i radost, jer i mi smo u zajedničkom jedinstvu života.' A sada priča druga. Povremeno sudjelujem na konstelacijama. To su putovanja svijesti osjećajima u prostore života. Teme su razni problemi ili potrebe razjašnjenja. Većinu toga u životu zasjenjujemo ili zatrpavamo, misleći da smo se toga riješili. Naš racionalan um ne nalazi načina ni puta da razriješi probleme, a oni se povremeno javljaju iz dubina sjećanja. Osjećajima putujemo reljefom fuša. Tražimo odnose osjećaja i dajemo im mogućnost iskazivanja stanjima u nama. Razlikujemo misao i djelovanje ega. Rade isključivo osjećaji. I tako sam krenuo u sebe tražeći razloge neke. Prati me vješti voditelj. Meni je on posebno potreban, jer misao mi luta, a ego je vješto upotrebljava. Ne mora ego biti loš, ali vješto upotrebljava stanja, da u vremenskom odmaku, često i malom, izrađuje konstrukcije, a one su otklon od stvarnosti. Osjećaji su tu i sada, mada ih misao i ego objašnjavaju. Time ego odvlaći zbivanja u nekom svom smjeru. Približavamo se riješenju moga problema novim viđenjem. Zapeo sam u petlju misli, logike i odgovornosti. Kaže mi voditelj: 'Pitaj srce što bi ono uradilo'. Mičem se od misli, logika mi nije bitna, a odgovornost ću kasnije konzultirati. Važno mi je čuti srce. Osjećam, srce bi krenulo snažnije u ostvarenje vizije koja meni čini radost. Osjetio sam i iznenađenje srca. Nije naviklo da ga preferiram. . Smirio sam stanje i slijedi moj osvrt na zbivanje u meni riječima popraćemo. Pitao sam srce zašto tako snažan odgovor? Odgovor srca je sada mene iznenadio: 'Jer te volim!' I sada nastupa moj racio riječima: 'Pa srce samo voli. U njega nema misli. Zaista, da je po njegovom ratova ne bi bilo. Ratove stvara netko drugi. Nažalost, zato često iskorištava i srce.' Sjetio sam se sada šume, drveća i biljaka. Slično je kao i ovo. One samo rastu, a srce samo voli. Zaista, ovo je jedna ista priča. Zar nije bliža Istini od misli, računanja, sukoba i tko zna čega još? Dragi moji gledajmo srcem. Mnoga ranjena srca traže da ih netko vidi i pruži im vjeru u život vrijedan života... Radost i sreča neka vas prate ... :) |
Još uvijek se pitam
- 12:52 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
|
Što je sve ovo što mi se dogodi? Meni. Meni? Pitanje svako nebrojeno pitanja čini. Od njih je sačinjeno i nova čini. Kao da sve postoji u nizovima pitanja naših. I kao što rijeke teku i pitanja se sljevaju smjerovima svojim. Teku li to pitanja ili i to ja stvaram? Zastanem i motrim. I dok ih vidim mislima ih prepoznajem. Jest neko mjesto osjećaja da jesam. Mjesto je to drugačije od mjesta što ih svijetom vidimo. Mjestu tome takav prostor nije potreban, ili tek odrazom u njemu biva. Gledajući očima, što mjesto sebe vide, mjesto neprostorno, vidjeti mogu kako se osjećaj širi i sažima prostorima svojeta. Da, ali odrazom svojim dajući takovost svoju. Tako se osjećajem može gdje tijelom se nije. A kako uopće odrediti mjesto svijetovno onome što prostorno nije, a njime se odražava? Tražeći Istinu sebe tako sam često vještio sebe viđenjima novim. Činilo mi se kao da su samo moja. Nisam čitao, ni čitanjem učio. Ni danas tako ne činim. Pomalo se sramim pišući, a ne čitajući druge. Radujem se viđenjima novim, a me viđam što drugi su vidjeli i pisanjem svijedočili. Ne bi bilo nepošteno da ni drugi moje ne čitaju. Izgleda da tako i biva. Pa, zašto onda pišem? Kao uzdah ili usklik radosti to činim, da to i drugi vide, jer je lijepo. Konačno i sve to, što mi se dešava, dato mi je takvošću svega što me čini, a čini me sve što nisam odrazom svojim. Tako sve ide upravo tako. Tražim i nalazim nešto. Osjećam i mislim, a sve je određeno Takvošću. Da, pa i ja osjećajem takvosti sebe. Istino, takova kakova jesi, tobom sam određen. I moje viđenje takovosti Tebe Tobom mi je dato. Tako mi ljudi u svijetu odnosa vidimo. Nama vrijeme odnose nosi, a po Tebi jest tako. Sve, oduvijek i zauvijek, sada. Mi tako vidimo, jer uvijek neki ostatak i odnos postoje. Nama u svijetu odnosa kojima je Istina sebe van vremena: U TEBI ISTINO. Napisah sebi i Tebi po Istini kojom smo svi dati takovi kakovi jesmo. Darom radosti života Vama, dragi moji ... :) |