Koliko mi memorija dosiže, a posebno onaj njen dio koji predstavlja skup elemenata gradnje svijesti, nalazim težnju nalaženja puta koji predstavlja smislenost života. Pri tome, u toj smislenosti, tražim mjesto čovjeka; čovjeka kao misaonoga bića. Da bi nas, a time i seve, vidio, dolazim do potrebe da dokučim istinu nas; sebe.
Misaona smo bića. Naše nas misli vode i predstavljaju. One pokreću naša djelovanja. Kako god bilo, naša misao nam sve amenuje. U tome je i ono što vidimo, dokučimo osjetilima, pa i izmislimo. Izgleda kao da smo mi naša misao; kao da nas bez nje nema.
Nekako se spontano i grčevito držimo nje.
Znači li to da smo misao, ili od nje sačinjeni? Pa, baš i nismo. Na to nas upućuju stalni utjecaji nečega što nismo mi stvorili, a često niti željeli. Nismo sami na svijetu.
Sve na svijetu je rezultat mnogih procesa; mnogih promjena. Kada bi išta bilo samo po sebi, bilo bi nepromjenjivo. Ustvari nebi ni postojalo. Postojanje uključuje vrijeme. Vrijeme znači osnovu promjene. Promjena nastaje interakcijom. Interakcija nastaje između više činbenika. Znači da za postojane mora biti više činbenika. Za nas ljude to izgleda bar dva ili više. Tako radimo, jer nas vodi ograničena misao u nama dokučivim dimenzijama. Činbenika i dimenzija je neizmjerno. Ustvari i ne neizmjerno, već upravo toliko koliko ih je. Djelimo i brojimo mi, misaona bića.
Jest samo cjelina. No, ona ne postoji, jer je sama. Da bi postojala treba joj vrijeme, a njemu trebaju činbenici. Razlikujem 'biti' i 'postojati'.
Prikazao sam način razmišljanja i 'gledanja' koji će mi pomoći pri viđenju puta u temi 'dobra i zla'. Bitna mi je razlika između 'biti' i 'postojati'. Ako to ne vidimo često 'brkamo lončiće', a tako i griješimo. Upravo u tome prepoznavanju vidim put dobrote i opasnost od zla.
Živimo, a time imamo moć razlikovanja 'ponuđenoga'.
Tema dobra i zla je sveprisutna u životu. Dobro i zlo često brkamo. U misaonom svijetu sve je relativno, pa u mislima možemo brkati dobro i zlo. To može biti plodno tlo 'misaonim mešetarima'. Moguće je pod krinkom dobra okrenuti mnoge u svrhu svoje zamišljene koristi. Takova se namjera uglavnom prikriva. Nažalost, puno je takovih primjera. Mnogi su ratovi tako pokretani, a stradavali su često zavedeni narodi, pa i mnogi drugi kao kolateralne ili čak i namjerne žrtve.
Postaviti ću nekoliko upečatljivih suprotnosti. Bogatstvo i siromaštvo; bol i ugoda; rat i mir; bolest i zdravlje; bahatost i skromnost; nesreća i sreća; zlo i dobro..... Te suprotnosti potiću misaone sudove, potom i sile koje energijama nastoje pokretati procese promjena. Mnogo je tu mogućnosti. Mnogo je mogućih žrtava.
Ima tu i mnogo zamki i pogrešnih sudova. Da se, kao misaono biće, ne izgubim u 'izobilju' usredotočiti ću se na danqšnju temu dobra i zla. Doživljavam taj odnos kao osnovu ispunjenja života; njegove smislenosti i svrhe.
Život jest cjelina u kojoj postojimo kao njen sitni dio. Postoje mnogi poput nas. Naveo sam relativnost kao osnovu mogućih djelovanja. Što se nekome čini kao dobro, nekome može činiti zlo. Kaže se čak: 'Svako zla za neko dobro.' Liči mi to na neko opravdanje zla. Ono 'dobro' koje nekome nanosi zlo, nije dobro. Mnogi bi se trebali zateći na mjestu onih kojima se zlo nanosi, da to shvate. Postoje svjedočenja kako su neki kao katarzu tako doživjeli prosvjetljenje. Oni postaju duhovni učitelji. Učitelji dobrote i mira.
Kako je moguće činiti dobro bez zla?
Je, moguće je.
Rođenjem smo došli na ovaj svijet prolaznosti. Doživljavamo ga sviješću o sebi u njemu. Postojimo mi i ono što mi nismo. Često nismo svijesni da nas čini ono što mi nismo. To djeluje na nas, oblikuje nas, uči nas, prosvjetljava nas. Pa tko smo onda mi; ja; ti; on; ona, ono, pa i sve živo, pa i 'neživo'? Zastanimo malo. Pogledajmo ovaj svijet. Da to ste Vi. To sam Ja, koji zaista jesam. Eto, tu je početak dobrote. Dobrote koja priznaje svako dijete, svakog izgubljenog u izobilju zabluda, svako biće, predmet i pojavu. Ta zar nam Bog to nije podario?
Darovano nam je sve što nam treba, da budemo to što zaista jesmo. Nemojmo tražiti više od toga. Darujmo Svijetu radost. Time 'obogaćujemo' Svijet po kojem jesmo . Za to nisu neophodne riječi. Vaša radost i srce će širiti energije dobra.
U procesima koji pokreću Svemir, u njihovj cjelovitoj povezanosti, je i proces po kojem i mi postojimo. Po njima smo takovi. Gledajući tako čini se kao da je sve određeno van naše volje. Da, tako to izgleda, nama, misaonim bićima. Nama koji mislima gledamo. Zanimljivo mi je tu, kada već mislim, vidjeti što je to što je stvorilo misao. Koji su to pokqretaći naše misli? Ujedno se i pitam: 'Zašto me to zanima?'. Zašto, kada i misli nastaju slijedom procesa svemira? Vidim nešto, ali ne želim bubnuti na prečac. Tko zna što bi vi u tome vidjeli? U verbalnim, a i drugim komunikacijama, postoji kazivatelj, a i onaj koji to prima. To je kao i kod svih procesa. Obje strane nisu na istom stanju. Zato govorimo o razumijevanju. Što su veće razlike, potiču se burniji procesi.
Razvijamo se kao misaona bića. Pokreće nas grčevita potreba održanja. To mi izgleda kao evolucijski proces.
Osnovom ovdje iskazanoga moguće je primjetiti dva nivoa. Jedan je izravno operativan. On nas vodi racionalnom djelovanju. Kada osjetimo ugroženost, nastojimo se obraniti. Ujedno nastojimo iskoristiti prilike da nam bude 'bolje'. No, racio nije nepogriješiv. Radeći u vremenskim okvirima polučuje se procese koji su vremenski određeni. Često tako nismo svijesni posljedica po završetku takovih procesa. Često se pravda onim: 'Tja, pa nismo savršeni.'. Da, ali posljedice budu stvarne. Racio je ipak ograničen. Moglo bi se reči da je to ograničenje na nivou naših svijesti.
Pogledom na našu svijest dolazimo do mogućnosti spoznaje o njenoj promjeni; o njenoj evoluciji.
Drugi pristup je širi. Njime prihvaćamo seve kao sastavnicu širih procesa, procesa koji pokreću i svemir. Racio ne uništavamo, ali ga stavljamo u širi kontekst. To izgleda dobar odabir. Ali, kako vidjeti šire? Kako vidjeti te šire procese?
Stvoreni smo procesima svemirske cjeline na ovome mjestu i vremenu. Kroz nas i Svemir živi. Kroz nas i u nama djeluje. Prepoznajemo li ga? Osvješćivanjem toga stvaramo temelje širega svijesnoga postojanja, a postepeno i djelovanja.
Pitanje dobra i zla time također evoluira. Evoluira promjenm naše svijesti. Pretvara se u dobro i nedobro. Nedobro je odlučivanje o nesagledivim posljedicama, pogotovo u ime drugih i na njihov račun. To obično čine racionalni karijeristi. Čine to već i time što neskromno grabe ne poštujući djela Onoga po kojem i naš Svemir jest. Učinio sam malu svijesnu pogrešku sa onim 'naš Svemir'. On jest, a mi puninom sebe po Njemu jesmo. Svemirom se predstavlja Stvoritelj neizmjerom procesa koji nas čine. Hvala Njemu .
Put dobra je u razvoju svijesti. Svi smo ista cjelina.
Kada uzimamo više od onoga što nam je dato, narušavamo ravnotežu i pokrećemo procese koji teže prirodnom balansu. Mnogi globalni procesi svjedoče o tome. Dobro je osvjestiti našu istinu. Skromnost i zahvalnost su vrline koje pomažu na putu širenja svijesti.
S ljubavlju ... Mladen ... :-)
---------
Objavljeno u glasilu Udruge slijepih Zagreba 'Vidici' za ožujak 2022.