Marketing
Gledajmo budućnost
Ne, nisam pogriješio u naslovu 'Gledajmo budućnost'. Ne, nedostaje 'u'.
Znamo što nam budućnost znaći. Kažemo da je to ono što će biti. Već time smo eliminirali njeno postojanje; jest sada. Uvijek sada. Većina misli da se budućnost može, ali ne mora, dogoditi. Zanimljivo!
Meni ta konstatacija 'ne drži vodu'. Zašto?
Što budućnost znači u odnosu na ono što ona je? Dva su to pojma zasnovana, za nas, na sličnim uvjetima. Nasjedamo na mentalnu ( uglavnom misaonu ) zamku. Skloni smo misliti da je ono što mislimo stvarnost. Da, misao jest, ali ne i ono o čemu razmišljamo. Misao je dio života u vremenu njegova trajanja. Možemo je i zabilježiti. Stvarna budućnost je u 'svom' trenu. Baš kao i 'sve' što doživljavamo vremenom.
Pa, možemo li onda gledati budućnost?
Gledamo li uopće sadašnjost? Vidimo li je?
Svatko je vidi na svoj način, mada je ona, takova kakova je, jedna. Nije li isto i sa budućnošću?
Gledamo u budućnost iz nekog ranijega vremena; prošlosti. Sa sadašnjošću je malo drugačije. Razlog je u tome što sada jesmo. Tu, sada, takovi jesmo. Uvijek! Da bi to bilo jasnije vrijedilo bi razbistriti 'tko i što' smo. Viđenje istine nas samih preduvjet je za viđenje stvarnosti. Na taj smo način bliže stvarnosti; bliže Istini. Umanjujemo djelovanja imaginacije koja nosi jake biljege subjektivnosti, a time, u smislu stvarnosti, biva necjelovita.
Pa, tko i što stvarno jesmo? Pogledajmo sebe.
Misliti možemo svašta, a svaka je misao necjelovita. Gledanje sebe mislima je tako hrpa misaonih djelića koji se lako raspadnu, koji nikako ne mogu biti opstojna cjelina. Ustvari mislima kao da se otklanjamo od Istine. Tako to izgleda; izgleda nama. Srećom, to izgledanje nije Istina, već njen odraz u nama. Na taj način istinski ne vidimo sebe. Ipak ta naša gledanja jesu u Istini kao njen djelić; baš kao i mi sami.
To možemo zamisliti usporedbom djelova i većih cjelina kojima pripadaju. No međutim, Istina je cjelovita, uključujući sve što postoji. Takova jest jedina i nema odnos prema ničemu; pa kada jest jedina.
Tako smo mi djelići Istine što vremenom postojimo. To nam naša misao, naša predstavljačica stvarnosti, može predstaviri.
Pokušajmo pogledati šro stvarno je.
Postojimo. Živimo. Vrijeme, to ljepilo što nas veže po doživljenim trenucima, nas vodi. Na taj način se krećemo Istinom. Naravno, to viđenje nije savršeno. Istina jest, cjelovita i jedina, u svakom trenu koji tako čine privid beskonačnosti. Ono što se mijenja, to smo mi, ŽIVI DJELIĆI Istine.
Istina jest sada, a u našim mislima i sada, i u prošlosti, a i u budućnosti. Nama dodjeljena moć odnosa nas stavlja u poziciju djelovanja na odnose. Čak i u toliko da 'pilimo granu na kojoj sjedimo'. Promjene odnosa djeluju 'domino efektom' u neizmjernu širinu. Zbog te neizmjenosti nije moguće sagledavanje efekata djelovanja naših. Još kada uzmemo u obzir i neizmjerna ishodišta koja djeluju, vidimo našu nemoć. No, većina ne gleda tu nemoć, već traži svoje moći. Pri tome, u tom neizmjerju, zanemaruje većinu efekata svoga djelovanja. Bez tog zanemarivanja, teško da bi što činili. Pogledajmo, na primjer, lake profite na štetu zdravoga života. Domino efekt ne zaboravlja i često se mnogo toga kao neželjeno vrati.
Kako činiti dobro?
Očito sama misao ne može dati valjani rezultat. Ta nije misao valjda jedina što djeluje i pokreće aktivnost. Imamo, osjećaje, reflekse, intuiciju i još nešto.
Kada bi osjećali Istinu bili bi bliže dobrim djelima. Postoji li taj put?
Dijelove koji čine Cjelinu vidimo, ali tek mali dio njih. Svi oni čine, viđeni i neviđeni, Istinu.
Djelovanja se prenose prostorom domino efektom. Tko i kako to prenosi? I taj, ili ti, prenositelji također čine cjelovitost Istine. Ima netko tko sve ovo drži i pokreće. Tu je, a ne vidimo ga. Pokreće li i vas milionima sitnih energija. Taj nevidljivi dio svijeta i života je upravo ono što našem gledanju nedostaje, da se približimo Istini, a Ona je i u 'budućnosti'. U budućnosti za koju mislimo, da je ne možemo vidjeti. Ako uključimo nevidljive energije, ni sadašnjost ne vidimo kao ni budućnost.
Možemo li se obratiti onome koga ne vidimo, a slutimo da je ovdje, ili čak i znamo. Nama slijepima i slabovidnima to nije nepoznato. Učinimo to u sebi, da ne ometamo druge. Naša će stanja iznjedriti energije. Čuti će vas oni što gledaju u nevidljivu svijetu, ma tko oni bili. Činite to ljubavlju i dobrotom. Tako potvrđujete Istinu. A Istina jest sada.
Dragi moji, svi smo mi jedna Istina bili toga svijesni ili ne. Neka ovaj svijet bude lijep i dobar dom onima što dolaze. Osjećate li ih? Možda već i vidite budućnost.
S ljubavlju ... Mladen ... 
----------
Objavljeno u glasilu slijepih Zagreba 'Vidici' rujna 2021.
Post je objavljen 19.09.2021. u 15:45 sati.