| < | travanj, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Oprosti mi ...
- 13:36 -
Komentari (36) -
Isprintaj -
#
|
... Bože. Stvorio sam svijet mislima svojim, osjećajima svojim, sudovima svojim... Sve ove slike svijeta, i osjećaji, dio su toga mog 'izmišljenoga svijeta'. Nalazio sam slabosti, nemoći, neispunjenja, nezadovoljstava. Drznuo sam se čak i osuđivati Tebe za iluzije moje. Oprosti mi. Oprosti mi što time nastojim svojatati i Istinu po kojoj jesam. Vidim da i to su misli moje. Ovakav, mislima nošen i samoživ, odnekuda osjećam zaziv. Ta ja to samo tako mislim. Odakle ta potreba gledanja i van sustava tih mojih misli? Često zamišljenost i ostvarivost ne idu zajedno i stvaraju nezadovoljstva i nevjeru u svoje prosudbe. Mnogi za to optužuiju one druge u njihovim životima. Optužuju, a dalje rade na isti način. Izgleda kao da su slijepi vidjeti sebe i djelovanje svoje; djelovanje u svojim životima. Odavno vidjeh takovu pogrešnost svoju. Znam da sam glavni krivac, mada se pitam:'Sudim li ja to ispravno?' Sakupljao sam tako grijehove na dušu svoju, priznanjima u želji da ispravim i popravim djelovanje svoje. Još u pubertetu sam si sam dao nadimak Loši. Nije taj nadimak zaživio. Pa i tu sam pogriješio. Navikao sam se, a i nisam, na tu svoju griješnost. Tražio sam, bar ono malo, što bi mi svijedočilo smislenost. Ta smislenost također osnovu ima u mislenosti i mislima. I opet se sve okreće u taj moj svijet mislima izmišljen. I sve bi to samo sebi dovoljno bilo, da nije stalnih upozorenja, udaraca, obezvrijeđivanja. Postoji onaj svijet koji nije sačinjen mislima mojim. Dolaze mi ta upozorenja iz svijeta koji nije u mislima mojim, a niti činjen njima. Da, interakcija postoji. Promatram taj 'svoj svijet', kojega sam uglavnom obezvrijedio i nastojim dokućiti to nešto drugo. Idem li ja to iz krajnosti u krajnost? Suočen sa povredama, često duhovnima, nastojim slično ne činiti to drugima. Čudno je kako ni to nije bilo dobro mnogima. Smatrali su da trebam uzvratiti. Samo sam jedan i ne mogu jednostavno činiti dobro suprostavljenima. Ne činiti ništa, ako vidim put zla, isto je grijeh. Pa što činiti onda? Eto i skoro svakodnevno se uvjeravam u nemoć svoju; u imaginarnost 'svijeta svoga'. I sve češće dobivam, u 'svijetu svome', 'udarce' nove. I ako tu smislenost svega još štitim, pitam se:: 'Je li to put otvaranja očiju mojih?' Često se sjetim priče iz djetinjstva. Bilo je to prije više od 60 godina. Nisam bio prisutan, ali sam čuo od druge djece tu priču. U susjednom naselju, do moga, živjele su romske obitelji. Dječurlije na pretek. Dječica zaigrana, vesela; svagdje ih je bilo. Na prašnjavoj cesti, prljavi, goli, zaigrani. Sklepana kuća od dasaka, kartona i ostataka limenih bačvi za smolu, livada i prašnjava ceasta su im mjesto igre. Tu je i neka kartonska ambalaža; poveće kutije. Djeci toj odlične igračke su to. Zavuče se tako maleno, upišano, balavo u kutiju na cesti prašnjavoj. Bilo je sigurno radosti i iskre u tim dječjim očima. Naišao je kamion ... Gledam ovaj svijet. 'Razvila se' ljudska civilizacija. Rađaju se dječica željna igre i radosti. Prašnjavih je cesta ovdje sve manje, a i livada skoro da i nema, a one koje još postoje pripadaju nekone. Dječja igra, ona nekadašnja, nestaje. Malene se gura na kompjutore, televizije, mobitele... Brzi auti, semafori, brojanje novaca, pravo, ekonomija ...; to je ono za što ih se priprema. Neke čak i uče vještinama ubijanja. Naravno, prvo treba nekoga proglasiti neprijateljem, a tada će im pravo dati pravo za ekonomski procvat. U tome procvatu ne cvate cvijeće, već novac na poljima natapanim krvlju. O Bože je li to svijet Tvoj, ili svijet izopačenih zamišljaja i 'zamišljenih svijetova'? Pitam se, ovakav, već star, griješan i 'neuspješan', što da kažem malenima? Kako da ih učim životu? Znam, ali to svijet oko mene optužuje. Ljudi nastoje ostvarivati svoje snove. Ne vide, ili ne žele vidjeti, da su im snovi različiti ili suprostavljeni. Grade moći i sigurnosti da se zaštite jedni od drugih i da tako saćuvaju privid ostvarivosti svojih snova. A ja polako odustajem od svojih snova. Oni vode u svoju negaciju, jer se na kraju rasplinjuju. Ništa na svijetu moje nije, osim iluzija. Zar da kažem da se i one rasplinjuju? Pa, imam li onda išta? Nemam, ali jest Istina. Istina? Da ono nešto, što ne vidite, a što vas životom vodi. Njome ne možete vladati i ne možete je imati. Ona ima vas. Vidite li onda gdje je put vaš? Vidjeli ili ne, on će biti. Da, i meni isto. Blagoslov svima, mada se mnogi za prijem blagoslova u trajnijoj vrijednosti trebaju osloboditi zabluda. Neka svijet bude mjesto radosti i ljubavi. Nisam tradicionalni vjernik. Ne pripadam nikakvoj skupini. Takav se ne ispovijedam osim Bogu izravno. Povremeno tako ponešto napišem, da otklonim onu stegu u sebi; stegu koja me čuva, mada prividno, da budem siguran od suprotnih misli i viđenja u svijetu svom. Nije lako proživljavati 'uperene prste'. Treba i zaurlat! Ta kuda ideš ludi svijete!!! Gospodine Tobom i Tebi jest ovo ovdje pisano, a ja znam... griješan sam... Molim za blagoslov spoznajom svijetu ... :) |
Uhvaćen u zamku vremena i misli
- 12:31 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
|
Nastade i ono čega nema; nastade privid. Uvijek jest Istina. Ostade trag i riječju 'Isto'. Nalazim je, tako, u kamenu, cvijetu, pčeli, potoku ... Uvijek je ovdje, ista, kao osnova postojanja. Kada bih mogao sakupiti sve u jedno, bila bi Istina to, jer svaki tren upravo To čini. Da, uvijek jest sve što jest. To čovjeku nemjerljivo bogatstvo; ta toliko jednostavna Istina. Kao da se odrekoh jedinstva koje me čini i krenuh putem spoznaje da jesam. Život! Nemjerljivost svoj neizmjer ima. Ta zar i smisao riječi tih nije isti, bila to daljina, broj ili sitno. Mjere ljudi, jer mjera jest usporedba. Koliki je 'metar', ne znam, ali je li više ili manje od nečega, mogao bi doznati. Tako sve mjerimo uspoređujući sa onim što mislimo da znamo. Metar nam je kao korak, dio visine ili nešto što je nama takovo. Osnova mjere kao da ne postoji, osim kao nešto što smo dogovorili... mi istinski neizmjerni i neizmjerljivi. I tako životom sve uspoređujemo. Usporedba čudnu moć ima. Daje moć raznolikosti, a raznolikost priznaje dijelu cjeline da bude, mada tek cjelinom jest Istina njegova. E, jesam li se zaigrao. Pa, evo, i ja sada uspoređujem. Misli šeću i premeću. Sve je to zamisao. Ta zar i sve što vidim, doživljavam, mislim nije odraz svijeta u meni. U mislima mojim. I kao niska niski nebrojivih, život životima je privid usporedljivošću održavan. Imamo neku mjeru životnu kojom uspoređujemo. Što sa čime? Dobro pitanje. Vidite li dragi ptijatelji Vi to? Ovako, mislima uspoređujući, stvaram svoju viziju nečega što stvarnošću nazivam. U njoj i sebe zamislima stvaram. Vidim što radim, a vidim kako i svi mi živi time život zamišljamo. Pa, što onda Istina jest? Svašta misliti možemo, ali Istina je. Onda, da stanem sa tim uvjerenjima sebe da je ta iluzija stvarnost. To su misli i kao takove pripadaju cjelovitosti Istine, ali one nisu ta cjelovita Istina. Što stvarno mogu? Priznajem Istinu. Onu jedinu i stvarnu. Poštujem svaki njen dio, koji je meni čovjeku, takovu, tako predstavljen. Kada mislim, znam da to mislim. Kada vidim, znam da tako to vidim. Ja, takav kakav Istinom jesam. Radujem se Tebi. Sve te naše vizije i iluzije su tek zamišljaji. Stvarnost je takova kakova jest. Ona je Istina, a ona mjerljiva i usporedljiva nije. Ona nije dio našega svijeta, nego mi Njena. Nema mjere ni granica. Čovjek uporno nastoji dokučiti i ovladati Istinom. To je čak i logički nemoguće. Priznanje i poštovanje je put naš. Po Noj postojimo. Ona jest vječni tren mira. Naš odnos prema Njoj određuje nas u svijetu našem, u svijetu relacija i odnosa. Ni teško, ni lako; ni veliko ni malo; ni daleko, ni blizu; upravo samo tako. I tako, dragi moji, svi mi, i sve što postoji Istina smo po kojoj postojimo. Da, sve što postoji. Pogledajte oko sebe. Sve to vas čini. Tamo ste u cvijetu, povjetarcu, potoku, leptiru. Uzvratite im priznanjem i ljubavlju. Tada i vaša svijest priznaju Istinu; istinu Vašu po kojoj jeste. Vidite li da granice Istinom ne postoje? Neka Vas radost spoznaje prati s ljubavlju ... :) |