| < | veljača, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | ||
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Moć viđenja
- 13:35 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
|
Često sam čuo: 'To si ti samo misliš.', ili 'Mo''š mislit'', 'Čini ti se.', kao i mnoge slične izreke. One obično izazovu otpor kod onoga kojem su upućene. Znači mu, da ono što je govorio, ne odgovara istini ili stanju stvari. U sličnim situacijama uobičajeno bih zastao i nastojao vidjeti o čemu se radi. Sklon sam prihvatiti svoju pogrešku, ali ne paušalno. Moram je vidjeti, jer kako bi je inače mogao ubuduće prevenirati? Obično mi mije cilj da budem 'u pravu'. Nastojim ispravno prezentirati što vidim i mislim. Svijestan sam mogućnosti da u tome i pogriješim. Baš zbog toga nastojim sagledati stanje. I što tako uobičajeno vidim? Našlo se dvoje, ili više, razgovarajući. Često razgovor preraste u nadmetanje riječima. Zanimljivo mi je razložiti stanje. Idu riječi koje oslikavaju neke misli. Oslikavanje je stvaranje slike. Slika je ionako podložna sudu onoga koji je gleda, a u ovom slučaju sluša. Već u tom ranom koraku je upitno što slušatelj prima? Onaj koji govori rijetko o tome misli. Obično misli da svi prate njegov govor. Ako ne, onda ih osuđuje da ne raszumiju, da nemaju znanja, pa svašta čime da svoj neuspijeh govora pripisuju slušatelju. Kada tako sa raznih strana krenu nadmudrivanja govorom, ispremješaju se slike. Tada se pitam: 'što se tu želi?' Vidim ono što vidim, a tako i svi ostali. Svatko vidi na svoj način, mada se radilo o istoj stvari ili slici. Viđenje ima kvalitete misli. A misao? Misao je kao fluid. To je zato što je u svijetu unutarnjem. Tako vidim. Prema van ih se odašilje riječima. Ta pretvorba u riječi puno osakati sliku. Često je potrebna vještina da se vidi što je autor htio reči ili prikazati. Problem je kada svatko stoji na svojoj strani i inzistira na tome da ga drugi razumiju. Hvata se za neka pravila, znanja, moći... Radi kao da je sam na svijetu, ili kao da je određen za nekog vođu riječima. Ne vidi da su tu, na korak do njega, oni kojima govori. Oni su najvažniji činbenik namjere njegova govora. Njima on sliku stvara. Zanimljive su i te slike. One nisu stvarnost koju riječima žele predstavljati, tj. ni onaj koji je riječi osmislio. Već kod toga stvaranja odstupa se od stvarnosti. Time se već ušlo u područje potrebe razumijevanja stvarnosti koju stvarana slika tumači. Tako je već prvi korak nerazumijevanja kod onoga koji govori. Umjesto da okrivljuje druge za nerazumijevanje, treba se upitati o svom razumijevanju. Vidim da svi sudjelujemo, ali često nema poštovanja toga. Trude se sve strane, mada neka viša, a neka manje. Neki uporno stoje na svojoj strani, a neki doživljavaju i sugovornika. Konačno, slika koju se nastoji prenijeti je tamo kod onoga koji govori. Možemo li do nje i između riječi? Možda možemo razlučiti i namjeru koja se nastoji prikriti baš tim izgovorenim riječima. Koje zanimljivo područje! E, riječi, riječi... Ima nešto iznad njih. To smo mi, oni istinski nosioci energije života. Ta energija je svuda oko nas, ali je najčešće svijesno ne vidimo. Ona nosi praviju sliku. Ona je naš prezentant. Sada ulazim u novo područje komunikacije. Ono, jednostavno, nije verbalno. Pa, kuda sve to vodi? Istini po kojoj stvarno jesmo. Vidite li? Ogromna je moć viđenja! Po njemu smo to što jesmo! A ja sam, eto, opet pričao. Da, jer ja sam takav. I Vi ste takovi kakovi jeste. Poštujem i volim Vas. Kao i ja ste; Svijet u Svijetu. Radost spoznajom Istine svima Vama ... :) |
Mala šetnja
- 16:58 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
|
U trenucima, koje sadašnjošću nazivamo, jest odnos u meni kojim se promjenama postojanje dokazuje. Dokazuje meni. U slijedu činbenika nebrojenih slijed je upravo takav. A nešto poput ogledala zrcali sliku takvosti, a i ogledalo takvost svoju ima. Svoju, a ipak po činbenicima nebrojenim. I ja jesam poput ogledala. Čak i ne 'poput'.A osjet da jesam? Sve to u točci nekoj u kojoj sve uvire u neku dimenziju novu; kao da se neki drugi svijet otvara; svijet u kojem jesam po svijesti svojoj. Materijalno nepostojeći, a ipak ovdje kao sažimatelj i pokretač, vezan i ovisan o svemu što cjelovitost čini. U slici svijeta, u sebi, nebrojivo točaka zamisliti mogu. Zamišljam točku kao neštu, a ona ni dimenzije nema; nema u ovom nama razumljivom svijetu. To je kao da se igram apsurdom. Pa i ne čudi me, jer djelujem iz svijeta svoga, koji je tek zrcaljenjem stvarnosti dat. Stvarnost jest u onom što zrcaljenje stvara. Od 'početaka' svijesti moje jest apsurd. Pa kako da jest ono što nije? Upravo to mi pitanje ukazuje na neistost Istine i njenog zrcaljenja. Igra mislima zaigrava maštu. Stanice mozga u energetskim dolascima i odlascima stvaraju stanja slike. Ona, tako gledano, nije apsurdna. Reklo bi se da nije dobro brkati kruške i jabuke, jer stvarnost u slici nije prava stvarnost, ali slika je kao slika stvarna. Vidim kako stanje u ogledalu nastaje energetskim poticajima izvan slike i mijenja je, ali i stanje slike djeluje energetski u svijet van nje. A gdje sam tu 'ja'; taj 'osjećaj da jesam'? Radeći razumom, ili onim što bi razum trebao biti, znam da po njemu jest slijed. Tu je sve kao po špagi, mada se brzo mijenja. Stvarnost je više dimenzionalna. To je gledanje razuma. Priznaje puno dimenzija, ali je izravno nemoćan pred njima u jednom trenu, jer slijedovima misli slaže sliku njenu. Da, ali sve jest ipak sada. To je Istina. I tako se ustrajno dovijam, mijenjam, pokušavam, trudim.. Ustvari, upoznajem sebe. Malo po malo, kako to razum radi. Osjećam kako je to dobro, jer kako da vidim što jest, ako odustajem od nemoći koju putem susrećem? Ta ja jesam tek čovjek loji istinu sebe nalazim u sebi apsurdnoj točci, imajući osjećaj da jesam. I eto, bilo je i vrijeme ovih misli i osjećaja. Bijaše osjećaj da time bijah, a i trag ostade. Da, i pred vama je trag taj. Da, riječi ove, post .... jesmo! I nisu ovo neki dosezi moji. Prošetao sam mislima. Ta ništa ionako nije moje. Ne želim prisvajati darove. Tek im se radujem. Radost postojanjem svima ... :) |