| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
..., a što smo uopće?
- 11:09 -
Komentari (21) -
Isprintaj -
#
Nakupilo se godina, danima što su protkane. Sjećanja mislima odrađuju proteklost. Bilo je, a i sada kao da postoji. U meni, u sjećanjima mojim, život još postoji. Prebirem tako i vidim sebe u prebiranju tome. Kao da nastojim odrediti valjanost djelovanju svome. Kao da nastojim shvatiti zbivanja ta. Kao da nastojim shvatiti tko sam i kako se sve to zbilo. Kao da nastojim shvatiti od kuda i kamo ode sve to, a slike još su u meni žive. Neko je vrijeme novo stiglo. Odraslo se. Voljeni moji u život su krenuli. Tek ostade u meni briga neka. Oni će sve to sami. Stvarati će svijet svoj voljom svojom. To već i rade. Sjećam se dječačkih dana svojih; vesele igre na prašnjavoj cesti; prvih krpenih lopti; zrelih paradajza, tek ubranih; rotkvica; kolerabe ... Nije se pralo. Obrisano u košulju ili što drugo od odjenutoga, a potom zubima otrgnuto i ispljunuto ono što nije bilo za pojesti, a potom slasni zalogaji. Sjećam se potoka i kupanja u njemu. Busenima smo gradili brane, da bi stvarali bazne za kupanje. Često sam zaigran znao odlutati daleko, da nebi čuo mamino dozivanje. Igra je bila najvažnija, a nje bez prijatelja nije bilo. Krenulo se u školu. Račun i krasopis su bili glavna školska briga. U drugom razredu dolazi nam novi učenik. Vrlo brzo postajemo najbolji prijatelji. Obojicu nas ostali prozvali filozofima. Već tako malene. On je bio broj jedan, a ja broj dva. U računanju nam nitko ni do pete nije bio. Zanimljivo je da sa najboljim prijateljem i razilaženja budu nekako ozbiljnija. Dva puta nismo razgovarali po godinu dana, ali uvijek se nastavljalo s druženjem. Poznavali smo se u srž. Srednju smo išli u istu školu, ali ne i odjel. On je otišao na strojarstvo, a ja na elektrotehniku. U tom uzrastu nam je jedna od najglavnijih zanimacija bila igranje šaha. Znali smo dan za danom igrati skoro bez prestanka. Krajem srednje on je našao pravila jedne nove igre sa dalekog istoka. Sam je izradio prvu garnituru od hamera. I krenuli smo s goom. I tako smo imali dvije igre. Krenuli smo na studije. On na strojarstvo, a ja na elektrotehniku. Nije nam bilo teško na studijima, ali ni jedan nismo završili. On se nije makao od prve, a ja dalje od druge godine studija. Čuo sam da se on volio nadmetati s profesorima. Meni je pak sve to brzo postalo dosadno. Nekako u to vriejme, i opet njegovom inicijativom, dolazimo do novije zanimacije. Budizam!. Pojma nisam imao o čemu se tu radilo, ali kada on kaže da je to prava stvar, vrijedi vidjeti. Sa tim budizmom bilo je rasprava, razmišljanja, čitanja. Nisam od onih što vole čitati, ali Radakrišnanovu komparativnu sam naprosto provario. Nakon njenog apsolviranja, s moje strane, sva je bila izšarana mojim komentarima. Kao da sam komunicirao s knjigom. Bilo je čestih naših sučeljavanja razmišljanjima. On je bio izrazito uporan u svojim pretpostavkama, a ja sam pokušao shvatiti što ga to tako nosi. Imao je viziju i nije se je mogao odreći. Ja sam pak tražio njegova uporišta i nastojao ga, kao borac, savladati. Tako smo zajedno putovali mislima, ali često jedan šumom, a drugi drumom, mada zajedno. I opet njegovim prijedlogom, odlučilo se ići pješice za Indiju, da tamo, na izvorima filozofije, upoznamo njen dublji smisao i razlog postanka. U međuvremenu sam ja otišao u JNA u Makedoniju. Dvojka za Indiju se povećala na trojku. Priključio se i moj bratić. Pred kraj služenja vojnoga roka intenzivno sam radio na kondiciji, jer put je bio blizu. Po povratku smo se opet razišli. U diskusijama ja sam odustao od puta. Obrazložio sam, da sve vrijedno ja mogu imati bilo gdje na svijetu, i ne vidim potrebu putovanja u Indiju. Njega je to jako pogodilo i otišao je s mojim bratićem. Stigli su do Bagdada. Bio je krhka zdravlja i dalje nije mogao. Ostao je na kraju sam, jer su se i njih dvojica razišli. Nalazili smo se često uz igranje goa. Većih rasprava više nije bilo. Suviše smo se poznavali. Kada bi on krenuo kazivanjem meni što mi ne vrijedi, ja bi se obično na to nasmijao. Pokušavao sam shvatiti osnovu i razloge takovih kazivanja. Došla su vremena osnivanja brakova. On nije imao tu sretan put. U prvome braku imao je djevojčicu. Žena ga je napustila i sa malenom otišla na drugi kraj svijeta. On je ostao sam sa svojim mislima. Nakon nekoliko godina ušao je i u drugi brak gdje je imao sina. I druga ga je žena napustila. I ostade sam. Smetala ga je ljudska glupost i sljepilo. Počeo se baviti inovatorstvom. Pričao mi je o idejama. E, starino moja, divnih razmišljanja sam od tebe čuo. Nije mogao nači investitore. Svi su ga smatrali čudakom. Ama gdje češ, strarino moja, lovašima dati ideje za dobrobit čovječanstva. Oni vide samo sebe i lovu. Iznenadio ga je moždani udar. Oporavio se. Već prije toga sakupio je građu stare turopoljske kuće i sklepao kuću na obroncima Medvednice. Ispalo je da nije bilo ulaznih vrata. Ulazilo se kroz prozor. Skoro sam je, malo po malo, radio i gradio. Sve je bilo od drveta. Želio je, pored ostaloga, da bi tamo dolazili igrači goa igrati go u prirodi. Pedesete su mu pristizale. Ostao je sam. Odlazio je još povremeno kod majke i sestre u Zagrebu, ali se narušenoga zdravlja odlučio otići u svoju kuću pod Sljemenom. Nije se pojavljivao nekoliko dana. Našli su ga kako spava. Pred njim sličica njemu svetog mislioca iz Indije. Bilo je to poslijednje što je očima ispratio. Sjećam se kako mi je ne dugo prije toga rekao: 'Ja mogu već i sada proći kroz zid.' E, Đo, a što smo uopće? Sjetim te se prijatelju. Tijelo je pepelom završilo, ali je puno tvojih misli našlo tlo i u meni. One žive i dalje, kao i sjećanje na tebe. Prijatelji dragi, eto sjetih se, a vas sve voli i pozdravlja vaš Mladen |
Misli v kmici
- 15:36 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
Sam se nekak v zadnje vreme v nekakva razmišljanja hitil. Mi nekak došlo da sam sve počel videti na neki posebni način. Sam već ranejše skužil, da sve je nekak posebno. Onak kak se čoveku hoče il kak drugi bi z njim šteli da bu. Gledim tak na taj svet oko sebe i sve nekak vidim, kak se pripoveda i gledi, kaj da je sve to priča. Mi tak čovek pripoveda, a ja vidim kak pripoveda i kak si on misli, da to kaj pripoveda, je tak kak pripoveda. Čak si misli, da je to tak i da i ja tak mislim, kak on pripoveda. To je kak da vu kinu vidim glumce kak glumiju. I vidim tak ljude kak delaju sve nekak kak treba. Nigdo nekaj svojega ne napravi, a zaprav misliju svi kak to oni nekaj delaju. Si tak sedim v kmici na rubu kreveta. Sâm sam v sobi. Mi nekak misli navaljivaju, a ja kaj da se nedam. Dajte nemojte. Kaj vam je sad? Kaj ste mene našle da bi bile. Pa, kaj bi vam to nekaj bilo, da sad kroz mene takvoga, vu toj običnoj hladnoj kmici, na svet dojdete. Morti je vami to nekaj čist drugoga nek kaj meni zgledi. I tak sam po malo prešel vu neke čudne vode. Kaj da se opiram i kaj da nebi štel da bu to kaj se hoće. Sedi jedan brkati stari čovek v kmici. Gledi tu kmicu, i kaj da si misli, kaj sve to skup je. Još jen dan je prešel v kmicu. Nekak je zima. Se pod poplun zavlaći. Dolaze slike neke. Kaj su to misli? Događaju se čuda. Sve je to kak normalno. Gdo sem? Kaj to delam? Di sem? I kaj da me neka ruka pobere v kmicu još veću. Se ne opiram, kaj mi ni to prvi put. Navek sam se od tam vrnul. Kak? Najte me to pitati. Me vrnul taj kaj me tam i odpelal. Oči zaprtih v kmičnoj i hladnoj sobi, već mokrih brkih, kaj mašina neka v leru, polahko dišeći, kak da čeka svoje vreme. Još v jutarnjoj kmici, gda mu zasvira svirka z mobitela, se rastegel bu. Pa, kaj je već prešlo? Se zvleče ispod popluna v kmicu. Sve ide ko po žnorici, pa se beži da bus pobegel nebi. Posel.... Dragi moji vas sve voli i pozdravlja vaš Mladen zapraf ... :) |
I tako to bijaše
- 15:56 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
|
... i prošla nam je subota u podrumu, da ni ne primjetismo. Podrum stambene zgrade u Novom Beogradu, nedaleko fontane i Mc Donaldsa, ispunjen je sa nešto više od pedesetak duša. Igra se Otvoreno prvenstvo Beograda. Ambijent niskoga stropa, bez i trunka dnevne svijetlosti odiše pravom podrumskom atmosferom. Stolovi uredno poredani, mada malo zbijeni, a na njima ploče s linijnama i kutije sa crnim i bijelim kamenčićima. Pristiglo je igrača goa iz Bosne, Srbije i Hrvatske. Naša mala ekipa brojila je šestoricu. Tu smo: - Matej 1. dan iz Velike Gorice, naš daleko najmlađi majstor goa svih vremena, - Vedran 2. kyu iz Rijeke, donedavno vrlo perspektivan mladi igrač, a izgleda da je još uvijek, ali ne više toliko mlad, - Robi 6. kyu iz Zagreba, mladić u izrazitom usponu kvalitete igre i s ogromnom motivacijom za igranje goa, - Marko 9. kyu iz Velike Gorice, pred vratima punoljetstva, već u tom uzrastu izraziti rutiner, - Nikola 10. kyu iz Zagreba, koji nikako da shvati da igra prebrzo, - I na kraju moja malenkost, Mladen 3. dan, tek nešto mlađi od zbroja njihovih godina. Društvo s kojim ovdje igramo nam je već većinom poznato. Sretali smo se na turnirima u Šamcu, Bratislavi, Zelemkovcu ... Prijateljstvo smo posebice razvili sa Krletom, Milošem, Baretom, Gagom i Ivanom. S njima se dobro znamo, posebno za go-pločom. I kao u nekom mlinu neumorno premećemo kamenčiće, bilježimo rezultate. Bude radosnih trenutaka, a i onih nakon kojih slijedi duboko razmišljanje. Kada se izgubi nema mira. Traže se uzroci poraza. Uvijek se ponešto novo nauči. Krenuli smo u prvom kolu žestoko sa pet pobjeda u šest partija. Bravo škvadro, odlično, ali sada 'smiriti loptu'. Znate da po Mcmahon-sistemu sada dolaze jači protivnici. Pobjedeama ulazimo u izbor jačih protivnika. U drugom kolu i pored nešto jačih protivnika, tek jedan poraz više. Gube u majstorskoj grupi Mladen i Matej. Miloš je pobjedio Mladena, a Guta iz Niša Mateja. Ništa to čudno nije, jer oni su i po titulama vidno jači igrači. Ostali nižu pobjede. Bravo dečki: samo tako; ali sada će još jači protivnici. U trećem kolu, da se kaže večernjem, a nama je sve isto ovdje u podrumu, osjeća se već umor. U vlaku se, tokom puta, nismo baš odmarali, pa je to došlo na naplatu. No, dobro, i protivnici su bili jaki. Nekako nije časno, da se sada vadimo na to. Četiri smo partije izgubili, a pobjede su ostvarili Matej i Robi. Matej se izvukao protiv Čedomira iz Beograda, koji je 2. dan. Bio je Čedo na kraju ljut, ali ne poznaje on još Mateja, koji je najopasniji kada je u slabijoj poziciji. Robi je u formi. Dere sve redom. Odlučio se za ovu igru i koristi svaki trenutak da baci koju partiju. Ovdje je pored turnirskih partija odigrao i puno slobodnih. Od njega i Matej ćete najčešće čuti ono: 'Jeste za koju partiju?'. Mene je, nakon Miloša u drugom, sredio i Guta u trećem kolu. Pravo da kažem, više mi je stalo do dobrih rezultata mladosti moje ekipe. Prvi dan igre završavamo sa 11 pobjeda u 18 partija. Dobar je to rezultat. Izlazimo iz zgrade. Vani mrak. Treba sada otići do željezničke stanice gdje je hotel u kojem ćemo noćiti. Vodi nas Luka, koji stanuje tamo u blizini. Sjedamo u bus s kojim stižemo u blizinu hotela. Pokazuje nam ga Luka. Po trojica smo u po jednoj sobi. Brzo se utonulo u san, jer umor se već vidno osjećao. Ujutro doručak, spremanje, plaćanje hotelskog računa i na bus put Novoga Beograda. Znamo gdje idemo, ali ipak pitamo za bus i broj stanica. Ljudi nam sa zadovoljstvom pomažu. U busu smo se i zapričali sa jednim starijim čovjekom. Bez greške smo od prve stigli na mjesto igre. I opet smo stigli prvi. Ja ispijam prvu jutarnju kavicu uz čavrljanje na šanku. U veseloj priči nalazimo se 'fosili' iz onih dana početaka ove igre na ovim prostorima: Bare, Kosto, Željko, Keks, Guta i moja malenkost. Nekako sam ovdje od sviju najstariji. Gledam ih i nekako su mi ostarili. Kakav sam tek onda ja? U četvrtom kolu ostvaeujemo polovičan uspjeh, tri pobjede i tri poraza. Bare je još uvijek nešto jači od Mateja. Kosto i ja smo se prisjetili davnih dana uz partiju u kojoj sam ja pobjedio. Robi je doživio prvi poraz. Pobjedila ga Nataša. Izgleda da su mu ženske slaba strana. Nikola ovdje igra odlično za razliku od nekoliko poslijednjih turnira. Pao mu je kyu po ratingu-EGF-e, pa sada nastoji pokazati da nije puno oslabio. Vedran je doživio drugi poraz. Pobjedio ga Luka, koji odvje igra uz sve same pobjede kao 3. kyu. Izgleda da je Luka jači od te kategorije. Marku nešto ne ide. Gubi i od slabijih. Poslijednje je kolo. Završavamo pozitivom od četiri pobjede i dva poraza. Matej je pobjedio Kostu. To je za Mateja dobar rezultat, jer je on 1. dan, a Kosto 2. dan. Ja gubim od Gage. Zahvatio je Gaga ogromnu sredinu, pa sam se krenuo 'teliti' i 'riknuo', a što drugo. Ama, nije Gaga bez veze. Robi je proživljavao dramu. Igrao je protiv Ivane. Opet djevojka. Imala ga je, ali se nekako izkobeljao. Izgleda da se ona njega više uplašila, nego što je on izgubio glavu. Na kraju Vedran i Nikola dodaju po bod i na kraju imamo 18 pobjeda iz 30 partija. Vrlo lijep rezultat, a biti će i napredovanja u rating-bodovima. Sada već znamo put. Čak sjedamo u bis za Zeleni Venac, pa odlazimo pješice na Terazije. Nedaleko Trga Republike nalazimo restauraciju gdje večeramo. Tražimo nešto originalno beogradsko. Bilo je to mješano meso i mučkalica. Maleni navalili na meso, a ja se uglavnom osladio povrćem. Cijelo vrijeme na zvučnicima muzika i čujemo kako puštaju nešto iz naših krajeva. Čuju od kuda smo, pa nam žele ugoditi. Dolazi konobar, pa pričamo malo. Kažem mu da puste original domaće svoje, da maleni čuju što se tu pušta. Priča nam konobar kako i on ima rodbinu pored Bjelovara. Prolazi večera i krećemo na šetnju Beogradom, jer nam je ostalo još podosta vremena do polaska vlaka. Vodim ih na šetnicu Knjaz Miloševom, pa na Kalemegdan. Htio sam im pokazati ušće Save u Dunav noću odozgo, ali tamo su radovi pa nismo mogli pristupiti dobrom vidiku. Šteta. Dopješačili smo na kolodvor. Dolaze nam na ispraćaj Gaga, Nataša i Ivan. Našli su nas. Svi smo mi već stari prijatelji, a prijateljevati ćemo još dugo. Sa malim zakašnjenjem kreće vlak put Zagreba. Prolazimo, Pazovu, Sremsku Mitrovicu, Šid, Tovarnik, Vinkovce ... i meni ne može to proći bez sjećanja na neka luda vremena, za koja sam nekada mislio, da nisu moguća. Dočekao nas je Zagreb. Maleni dijelom dočekani od roditelja, a oni iz Zagreba kreću, kao i često, sami kući. Nisu više tako maleni. Ja produžavam na posao. Eto tako to bijaše. Sve vas pozdravlja i voli vaš Mladen ... :) |
Priču ti pričam ...
- 15:41 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
Jednom kada priča krene, kao i čovjek na putu, svojim tijekom ide. Neke priče namjeru imaju, cilj neki, kazivanje neko, prijenos neki. Vještina je prilčatelja da pričom izrazi željeno i cilj željeni postigne. Najčešće se cilj nezna od strane onoga koji sluša, a često se cilj najavi, a završi se tko zna gdje. Dešava se često da tijek kazivanja ponudi neke vrlo zanimljive momente za neka neplanirana kazivanja. To bude po viđenju onoga koji priča, a često i onoga koji sluša. Često tako onaj koji sluša, ometa izlaganje. Meni se tako zna desiti, čak i često, kada nešto želim reči, posebice ako je važno, da mi oni kojima pričam, skreću s teme prekidajući moje kazivanje. Oni kao da znaju sve što želim reči i nastoje unaprijed nadograditi moju namjeru. Tada obično odustajem od pričanja i slušam. Meni je vrlo važno, da onaj kojem kazujem, želi čuti ono što govorim. U protivnom moje kazivanje baš i nema nekoga smisla, do mog osobnog narcisoizma pričanjem. Posebno mi je zanimljivo, da kada pričam, i sam otkrivam novo i spoznajem mislima nova gledanja. Kada izlažem ja nisam stroj za govorenje, već aktivno razmišljam i nastojim da mi onaj kojemu pričam, uđe u priču. Ta, govor je životna radnja. Upravo ta moja nova otkrivenja dodaju mi neku energiju kojom žele izaći u svijet upravo sada. Tada u čudu zastajem u priči i iskazujem divljenje trenutku. Priznajem tada svima, da sam upravo vidio neku novu mogućnost. Kao da smo svi mi zajedno na istome putu i primjetih neku ljepotu, koju želim podjeliti s ostalima. Da, priča je kao život. Da, a život je kao priča. Čuo sam često, od onih koji su mi ukazivali na ispravnost života, da život nije priča. 'E, nije život priča. Tu se ne može kititi i izmišljati. Život ne pita. Vidjeti češ kako je to u životu.' Sjetim se često autoritatvnih kazivanja, što kao neke prijetnje čekahu svoje vrijeme. Koje li su to priče, koje se izmisle? Zar lažima da se priča. Postoje priče zavaravanja s namjerom da se nekoga navede na krivi put. Postoje priče u namjeri koristoljublja. Postoje, nažalost, priče koje su ispričane da bi se preživjelo. Postoje priče koje se prodaju i kupuju. Postoje proče koje nekome pripadaju. Postoje samo tvoje priče, neizrečene. Postoje priče neispričane, jer ih se nije smijelo ili ih se nije moglo. Postoje priče za koje ne postoje riječi. Priče su to u dubinama nekim. Tek o smjeru puta do njih pričati se može. O pričama koje znanje i spoznaje potiču, da i ne pričam. Priče su to što oslanjaju se na neke priče ranije. Kao neki sustav priča postoje. Te priče često međusobno u zavadi budu, a primjera ima gdje međusobno se hvale. Pričao sam sada o pričama tako. Što ustvari htijedoh ono reči? E, Franc, da, zapričah se. Kako smo ono prošli na turniru? Pa, dobro je bilo. Bum i o tomu napisal nekaj, al sada već toga ima dost za jedan post. Nekak se spremam spripovedati o malenima i njihovoj volji za uspjesima. Imamo divnih klinaca, ali malo onih koji bi srcem pomogli njima, da pokažu što mogu. Puno ih je kaj bi rado pljeskali i divili se, ali treba malene usmjeriti prema rezultatu i načinu življenja. Neki veliju da nema novca. Ti kaj tak pripovedaju pojma nemaju. Ja bi rekel, da srca nema. Zapraf ima, al malo ga se koristi. Kolko je 'pametnih' po birtijama, a kolko ih je kaj se s decom zanimaju? Pojma nemaju kak je lepo voditi ekipu na natjecanje i znati kak oni moteju pokazati kak se nekaj igra. A maleni, sve bi dali da budeju čim bolji. Bum Franc o tome pisal i fala kaj si me podsetil. Prijatelji dragi srdaćno vas pozdravlja i voli vaš Mladen ... :) |
... bijahu slike ...
- 14:24 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
... i kao da bijahu slike; ... i kao da bijaše nešto, slikama što je;... i kao da tragovi ostajahu, promjenama što su;... slike stvarnosti neke u prostorima nekim i vremenom nekim. I sve to negdje u svemiru nekom. Tragovi, što ostajahu točkom i trenom što me krase, promjenama stvarali su osobnost moju. Vjetrovi vremena u točci jednoj. Je li to ta točka čvrsta? Je li to nešto stvarno? Postoji li? I pitam se od kuda misli ove; od kuda osjećaji ovi; od kuda djelovanje ovo...? Zar to tek vjetrovima tu je? ...a sve kao da izmiče. Stvarnost kao nestvarna da je. Slike što kao tragovi u sjećanjima ostaju. Može li stvarnom biti osnova kojom sve ove promjene jesu, ma kao i privid spram stanju u točci ranijih promjena što je. Kao ja i stvarnost moja. Kada bi svo vrijeme prošlo u svim prostorima, bila bi to čvrsta cjelina. Upravo takova, sobom ista. Kao da mislima želim dokučiti stvarnost; stvarnost čvrstu; takovu!!! Ja, vjetrovima vremena što sam, u točci jednoj svemira beskrajnoga, u trenu. Nestaju slike, što vjetrovi vremena ih odnose. One su tek odraz njihov. Vjetrovi ovi, što svemirom su takovi u trenu svakom, zrcale se u točci ovoj. Ja! I mene stvoriše! Takova, sada! I vjetrove ove tragovi mijenjaju. Doživljaj je to obostran. I vjetrovi će ovi, izmjenjeni tako, makar i malo, svemirom raznositi svjedočanstvo promjenom takovom. Jesu li onda tragovi stvarni? Jesam li? Svemir je svijedok vjetrovima vremena svoga! Kao ruka ispružena u beskraj u cjelovitosti svega postoji ... istina postojanja ... čovjeku u točci jednoj tek slika ... tek glas ... dodir ... osjet ... Po Tebi jesam i Tebi jesam! Meni tek slikom, glasom, dodirom, osjetom ... Spoznajom takovom, u vjeri ispravnosti njene, radošću te primam. Ta u vijeke si ovdje i za vijeke češ biti. Tragovima izmjenjnim svijdočiti češ stvarnost. I poneka iskra, u točci po nekoj, sviješću će odraz Tebe dati. Tebe, čovjeku što si slikom, glasom, dodirom, osjetiom, a možda još i nećim. Jedino tako postojati mogu. Postoji se vremenom. Promjenom prilazim i spoznajem. Odrediše me vjetrovi Tvoji, što oduvijek su upravo takovi. I prolaze slike. Znam. Istinom jesu. Istinom takove. Istinom vječnom. Prijatelji dragi, braćo i sestre po istini vječnoj, istim smo dijelom ovdje. Živimo po osjetilima svojim. I ona nastadoše istim dijelom. Po njima je vrijeme, udaljenost, raznost ... Kao da postoji trenutak odluke. Biti ću! Da, od uvijek je tako bilo određeno vjetrovima vremena, baš takovim, a čovjeku to odluka bude ... Čovjek sam, stvoren takovim. Putem svojim idem. I često se pitam: 'Zašto baš tako gledam?' Ne mogu, a ne biti zahvalan na postojanju. Ne mogu, a ne biti svijestan vrijednosti života. Ne mogu, a ne vidjeti po Kome i Kome jesam. Neka živim hvalom Tebi. Neka ne činim do potvrdom vrijednosti života po Tebi. Poštujem dijelo Tvoje. S ljubavlju vas sve pozdravlja vaš Mladen ... :) |