| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
I tako to bijaše
- 15:56 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
|
... i prošla nam je subota u podrumu, da ni ne primjetismo. Podrum stambene zgrade u Novom Beogradu, nedaleko fontane i Mc Donaldsa, ispunjen je sa nešto više od pedesetak duša. Igra se Otvoreno prvenstvo Beograda. Ambijent niskoga stropa, bez i trunka dnevne svijetlosti odiše pravom podrumskom atmosferom. Stolovi uredno poredani, mada malo zbijeni, a na njima ploče s linijnama i kutije sa crnim i bijelim kamenčićima. Pristiglo je igrača goa iz Bosne, Srbije i Hrvatske. Naša mala ekipa brojila je šestoricu. Tu smo: - Matej 1. dan iz Velike Gorice, naš daleko najmlađi majstor goa svih vremena, - Vedran 2. kyu iz Rijeke, donedavno vrlo perspektivan mladi igrač, a izgleda da je još uvijek, ali ne više toliko mlad, - Robi 6. kyu iz Zagreba, mladić u izrazitom usponu kvalitete igre i s ogromnom motivacijom za igranje goa, - Marko 9. kyu iz Velike Gorice, pred vratima punoljetstva, već u tom uzrastu izraziti rutiner, - Nikola 10. kyu iz Zagreba, koji nikako da shvati da igra prebrzo, - I na kraju moja malenkost, Mladen 3. dan, tek nešto mlađi od zbroja njihovih godina. Društvo s kojim ovdje igramo nam je već većinom poznato. Sretali smo se na turnirima u Šamcu, Bratislavi, Zelemkovcu ... Prijateljstvo smo posebice razvili sa Krletom, Milošem, Baretom, Gagom i Ivanom. S njima se dobro znamo, posebno za go-pločom. I kao u nekom mlinu neumorno premećemo kamenčiće, bilježimo rezultate. Bude radosnih trenutaka, a i onih nakon kojih slijedi duboko razmišljanje. Kada se izgubi nema mira. Traže se uzroci poraza. Uvijek se ponešto novo nauči. Krenuli smo u prvom kolu žestoko sa pet pobjeda u šest partija. Bravo škvadro, odlično, ali sada 'smiriti loptu'. Znate da po Mcmahon-sistemu sada dolaze jači protivnici. Pobjedeama ulazimo u izbor jačih protivnika. U drugom kolu i pored nešto jačih protivnika, tek jedan poraz više. Gube u majstorskoj grupi Mladen i Matej. Miloš je pobjedio Mladena, a Guta iz Niša Mateja. Ništa to čudno nije, jer oni su i po titulama vidno jači igrači. Ostali nižu pobjede. Bravo dečki: samo tako; ali sada će još jači protivnici. U trećem kolu, da se kaže večernjem, a nama je sve isto ovdje u podrumu, osjeća se već umor. U vlaku se, tokom puta, nismo baš odmarali, pa je to došlo na naplatu. No, dobro, i protivnici su bili jaki. Nekako nije časno, da se sada vadimo na to. Četiri smo partije izgubili, a pobjede su ostvarili Matej i Robi. Matej se izvukao protiv Čedomira iz Beograda, koji je 2. dan. Bio je Čedo na kraju ljut, ali ne poznaje on još Mateja, koji je najopasniji kada je u slabijoj poziciji. Robi je u formi. Dere sve redom. Odlučio se za ovu igru i koristi svaki trenutak da baci koju partiju. Ovdje je pored turnirskih partija odigrao i puno slobodnih. Od njega i Matej ćete najčešće čuti ono: 'Jeste za koju partiju?'. Mene je, nakon Miloša u drugom, sredio i Guta u trećem kolu. Pravo da kažem, više mi je stalo do dobrih rezultata mladosti moje ekipe. Prvi dan igre završavamo sa 11 pobjeda u 18 partija. Dobar je to rezultat. Izlazimo iz zgrade. Vani mrak. Treba sada otići do željezničke stanice gdje je hotel u kojem ćemo noćiti. Vodi nas Luka, koji stanuje tamo u blizini. Sjedamo u bus s kojim stižemo u blizinu hotela. Pokazuje nam ga Luka. Po trojica smo u po jednoj sobi. Brzo se utonulo u san, jer umor se već vidno osjećao. Ujutro doručak, spremanje, plaćanje hotelskog računa i na bus put Novoga Beograda. Znamo gdje idemo, ali ipak pitamo za bus i broj stanica. Ljudi nam sa zadovoljstvom pomažu. U busu smo se i zapričali sa jednim starijim čovjekom. Bez greške smo od prve stigli na mjesto igre. I opet smo stigli prvi. Ja ispijam prvu jutarnju kavicu uz čavrljanje na šanku. U veseloj priči nalazimo se 'fosili' iz onih dana početaka ove igre na ovim prostorima: Bare, Kosto, Željko, Keks, Guta i moja malenkost. Nekako sam ovdje od sviju najstariji. Gledam ih i nekako su mi ostarili. Kakav sam tek onda ja? U četvrtom kolu ostvaeujemo polovičan uspjeh, tri pobjede i tri poraza. Bare je još uvijek nešto jači od Mateja. Kosto i ja smo se prisjetili davnih dana uz partiju u kojoj sam ja pobjedio. Robi je doživio prvi poraz. Pobjedila ga Nataša. Izgleda da su mu ženske slaba strana. Nikola ovdje igra odlično za razliku od nekoliko poslijednjih turnira. Pao mu je kyu po ratingu-EGF-e, pa sada nastoji pokazati da nije puno oslabio. Vedran je doživio drugi poraz. Pobjedio ga Luka, koji odvje igra uz sve same pobjede kao 3. kyu. Izgleda da je Luka jači od te kategorije. Marku nešto ne ide. Gubi i od slabijih. Poslijednje je kolo. Završavamo pozitivom od četiri pobjede i dva poraza. Matej je pobjedio Kostu. To je za Mateja dobar rezultat, jer je on 1. dan, a Kosto 2. dan. Ja gubim od Gage. Zahvatio je Gaga ogromnu sredinu, pa sam se krenuo 'teliti' i 'riknuo', a što drugo. Ama, nije Gaga bez veze. Robi je proživljavao dramu. Igrao je protiv Ivane. Opet djevojka. Imala ga je, ali se nekako izkobeljao. Izgleda da se ona njega više uplašila, nego što je on izgubio glavu. Na kraju Vedran i Nikola dodaju po bod i na kraju imamo 18 pobjeda iz 30 partija. Vrlo lijep rezultat, a biti će i napredovanja u rating-bodovima. Sada već znamo put. Čak sjedamo u bis za Zeleni Venac, pa odlazimo pješice na Terazije. Nedaleko Trga Republike nalazimo restauraciju gdje večeramo. Tražimo nešto originalno beogradsko. Bilo je to mješano meso i mučkalica. Maleni navalili na meso, a ja se uglavnom osladio povrćem. Cijelo vrijeme na zvučnicima muzika i čujemo kako puštaju nešto iz naših krajeva. Čuju od kuda smo, pa nam žele ugoditi. Dolazi konobar, pa pričamo malo. Kažem mu da puste original domaće svoje, da maleni čuju što se tu pušta. Priča nam konobar kako i on ima rodbinu pored Bjelovara. Prolazi večera i krećemo na šetnju Beogradom, jer nam je ostalo još podosta vremena do polaska vlaka. Vodim ih na šetnicu Knjaz Miloševom, pa na Kalemegdan. Htio sam im pokazati ušće Save u Dunav noću odozgo, ali tamo su radovi pa nismo mogli pristupiti dobrom vidiku. Šteta. Dopješačili smo na kolodvor. Dolaze nam na ispraćaj Gaga, Nataša i Ivan. Našli su nas. Svi smo mi već stari prijatelji, a prijateljevati ćemo još dugo. Sa malim zakašnjenjem kreće vlak put Zagreba. Prolazimo, Pazovu, Sremsku Mitrovicu, Šid, Tovarnik, Vinkovce ... i meni ne može to proći bez sjećanja na neka luda vremena, za koja sam nekada mislio, da nisu moguća. Dočekao nas je Zagreb. Maleni dijelom dočekani od roditelja, a oni iz Zagreba kreću, kao i često, sami kući. Nisu više tako maleni. Ja produžavam na posao. Eto tako to bijaše. Sve vas pozdravlja i voli vaš Mladen ... :) |