| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
..., a što smo uopće?
- 11:09 -
Komentari (21) -
Isprintaj -
#
Nakupilo se godina, danima što su protkane. Sjećanja mislima odrađuju proteklost. Bilo je, a i sada kao da postoji. U meni, u sjećanjima mojim, život još postoji. Prebirem tako i vidim sebe u prebiranju tome. Kao da nastojim odrediti valjanost djelovanju svome. Kao da nastojim shvatiti zbivanja ta. Kao da nastojim shvatiti tko sam i kako se sve to zbilo. Kao da nastojim shvatiti od kuda i kamo ode sve to, a slike još su u meni žive. Neko je vrijeme novo stiglo. Odraslo se. Voljeni moji u život su krenuli. Tek ostade u meni briga neka. Oni će sve to sami. Stvarati će svijet svoj voljom svojom. To već i rade. Sjećam se dječačkih dana svojih; vesele igre na prašnjavoj cesti; prvih krpenih lopti; zrelih paradajza, tek ubranih; rotkvica; kolerabe ... Nije se pralo. Obrisano u košulju ili što drugo od odjenutoga, a potom zubima otrgnuto i ispljunuto ono što nije bilo za pojesti, a potom slasni zalogaji. Sjećam se potoka i kupanja u njemu. Busenima smo gradili brane, da bi stvarali bazne za kupanje. Često sam zaigran znao odlutati daleko, da nebi čuo mamino dozivanje. Igra je bila najvažnija, a nje bez prijatelja nije bilo. Krenulo se u školu. Račun i krasopis su bili glavna školska briga. U drugom razredu dolazi nam novi učenik. Vrlo brzo postajemo najbolji prijatelji. Obojicu nas ostali prozvali filozofima. Već tako malene. On je bio broj jedan, a ja broj dva. U računanju nam nitko ni do pete nije bio. Zanimljivo je da sa najboljim prijateljem i razilaženja budu nekako ozbiljnija. Dva puta nismo razgovarali po godinu dana, ali uvijek se nastavljalo s druženjem. Poznavali smo se u srž. Srednju smo išli u istu školu, ali ne i odjel. On je otišao na strojarstvo, a ja na elektrotehniku. U tom uzrastu nam je jedna od najglavnijih zanimacija bila igranje šaha. Znali smo dan za danom igrati skoro bez prestanka. Krajem srednje on je našao pravila jedne nove igre sa dalekog istoka. Sam je izradio prvu garnituru od hamera. I krenuli smo s goom. I tako smo imali dvije igre. Krenuli smo na studije. On na strojarstvo, a ja na elektrotehniku. Nije nam bilo teško na studijima, ali ni jedan nismo završili. On se nije makao od prve, a ja dalje od druge godine studija. Čuo sam da se on volio nadmetati s profesorima. Meni je pak sve to brzo postalo dosadno. Nekako u to vriejme, i opet njegovom inicijativom, dolazimo do novije zanimacije. Budizam!. Pojma nisam imao o čemu se tu radilo, ali kada on kaže da je to prava stvar, vrijedi vidjeti. Sa tim budizmom bilo je rasprava, razmišljanja, čitanja. Nisam od onih što vole čitati, ali Radakrišnanovu komparativnu sam naprosto provario. Nakon njenog apsolviranja, s moje strane, sva je bila izšarana mojim komentarima. Kao da sam komunicirao s knjigom. Bilo je čestih naših sučeljavanja razmišljanjima. On je bio izrazito uporan u svojim pretpostavkama, a ja sam pokušao shvatiti što ga to tako nosi. Imao je viziju i nije se je mogao odreći. Ja sam pak tražio njegova uporišta i nastojao ga, kao borac, savladati. Tako smo zajedno putovali mislima, ali često jedan šumom, a drugi drumom, mada zajedno. I opet njegovim prijedlogom, odlučilo se ići pješice za Indiju, da tamo, na izvorima filozofije, upoznamo njen dublji smisao i razlog postanka. U međuvremenu sam ja otišao u JNA u Makedoniju. Dvojka za Indiju se povećala na trojku. Priključio se i moj bratić. Pred kraj služenja vojnoga roka intenzivno sam radio na kondiciji, jer put je bio blizu. Po povratku smo se opet razišli. U diskusijama ja sam odustao od puta. Obrazložio sam, da sve vrijedno ja mogu imati bilo gdje na svijetu, i ne vidim potrebu putovanja u Indiju. Njega je to jako pogodilo i otišao je s mojim bratićem. Stigli su do Bagdada. Bio je krhka zdravlja i dalje nije mogao. Ostao je na kraju sam, jer su se i njih dvojica razišli. Nalazili smo se često uz igranje goa. Većih rasprava više nije bilo. Suviše smo se poznavali. Kada bi on krenuo kazivanjem meni što mi ne vrijedi, ja bi se obično na to nasmijao. Pokušavao sam shvatiti osnovu i razloge takovih kazivanja. Došla su vremena osnivanja brakova. On nije imao tu sretan put. U prvome braku imao je djevojčicu. Žena ga je napustila i sa malenom otišla na drugi kraj svijeta. On je ostao sam sa svojim mislima. Nakon nekoliko godina ušao je i u drugi brak gdje je imao sina. I druga ga je žena napustila. I ostade sam. Smetala ga je ljudska glupost i sljepilo. Počeo se baviti inovatorstvom. Pričao mi je o idejama. E, starino moja, divnih razmišljanja sam od tebe čuo. Nije mogao nači investitore. Svi su ga smatrali čudakom. Ama gdje češ, strarino moja, lovašima dati ideje za dobrobit čovječanstva. Oni vide samo sebe i lovu. Iznenadio ga je moždani udar. Oporavio se. Već prije toga sakupio je građu stare turopoljske kuće i sklepao kuću na obroncima Medvednice. Ispalo je da nije bilo ulaznih vrata. Ulazilo se kroz prozor. Skoro sam je, malo po malo, radio i gradio. Sve je bilo od drveta. Želio je, pored ostaloga, da bi tamo dolazili igrači goa igrati go u prirodi. Pedesete su mu pristizale. Ostao je sam. Odlazio je još povremeno kod majke i sestre u Zagrebu, ali se narušenoga zdravlja odlučio otići u svoju kuću pod Sljemenom. Nije se pojavljivao nekoliko dana. Našli su ga kako spava. Pred njim sličica njemu svetog mislioca iz Indije. Bilo je to poslijednje što je očima ispratio. Sjećam se kako mi je ne dugo prije toga rekao: 'Ja mogu već i sada proći kroz zid.' E, Đo, a što smo uopće? Sjetim te se prijatelju. Tijelo je pepelom završilo, ali je puno tvojih misli našlo tlo i u meni. One žive i dalje, kao i sjećanje na tebe. Prijatelji dragi, eto sjetih se, a vas sve voli i pozdravlja vaš Mladen |