| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Od kuda patnje I boli?
- 16:56 -
Komentari (19) -
Isprintaj -
#
|
Stao bi često zdvojan. Zbunjen odnosima u svijetu tražio bi razloge. Boli I patnje često nam razdiru svijetove; svijetove naših nada i želja. I još kao mladić upitao sam sebe sama: ‘Što je bol i što je patnja?’ Sa, danas pokojnim, prijateljem često sam o tome razgovarao, a tražili smo moguće puteve spoznaje u raznim ponuđenim putevima. Nikada nisam bio zadovoljan tek iskazima i uvjeravanjima riječima. Čak i mogući doživljaj nije mi bio rješenje, jer možda je to tek slučaj. Ne, nisam bio nevjeran, već tražio sam put. Prošlo mi je podosta života, a I sâm sam nailazio na teške trenutke. Nisam se predavao. Pitao sam na iskren način osnovu svoga postojanja, ma po kome bila:’Što je bol i zašto se pojavljuje?’ Nisam mogao pognute glave slušati kazivanja u ime Stvoritelja od ljudi koji gam po riječima njihovim, predstavljahu. Danas vidim zašto je to tako bilo. Nisam bio spreman prihvatiti znanja nekih, jer kazivanja njihova nisu meni bila što i njima koji kazivahu. U kazivanju dvije su strane; ona koja kazuje i ona koja sluša. Kazano nije isto što i čujeno. Već tu vidjeh načine mnogih nesporazuma. Kada netko kaže, da kazao je to i to, to ne znači da su ga to i tako razumijeli. Bit je u razumjevanju, a kazivanje tada ima smisla. I danas mogu reči: ‘Nije važno što govorim, nego što ste razumijeli.’ Onaj koji sluša važniji je, jer njemu se govori. Da bi razumio trebaš biti spreman za to. Za razumijevanje mora biti nekog ranijeg znanja ili stanje da se to ostvari. Kada slušam, ja ne slušam riječi. Ja slušam tebe. Nastojim vidjeti tvoje stanje i namjere. Ja želim da tvoje kazivanje uspije. Teško mi je kada naiđem na manipulaciju. To nije kazivajnje, već namjera upotrebljavanja nekoga mimo njegove volje. No, ima i dobrih namjera na taj način, ali u slučaju kada čovjek sam sebi čini zlo. Vidjeh čest slučaj nesvijesnog samozlostavljanja. Jesam li spreman razumijevati? Ne razumijevati samo govor riječima, već i život oko sebe, a i sebe sama. Gledajući tako, viđao sam često kako čovjek sam svojim željama ulazi u razvoje koji mu donose patnju i bol. Sjetih se jedne misli, neznam od kuda mi, koja glasi: ‘ Put u pakao je zlatom optočen.’ Veliko je to viđenje, slikovito prikazano. Viđao sam vrijednosti mudrih kazivanja nekih ljudi prošlih vremena koje danas prepričavaju u namjeri da ih neuk čovjek razumije. Ja se pitam: 'Jesmo li spremni razumijeti?' U najtežim trenucima pitao sam: ‘O Bože, daj da razumijem što mi se dešava?’ Ne, nisam dobio odgovor ljudskog oblika odmah. Znao sam da mora stanje moje sazrijeti za razumijevanje. Položio sam sebe tome. Bila je to moja spremnost da budem spreman. Učvršćivala se volja za spoznajom. Vidjeh da nisam jedini čimbenik svoga života, a znao sam to, onako, znanjem i ranije. U teškim trenucima trebao sam to I životom prihvatiti. Uz mene je bio stalni pratitelj moj od kada znam za sebe. Tih i miran u osnovi mojega postojanja. Sa njime jedino smiren mogu biti u obostranoj komunikaciji. I kao da mi se pretakalo viđenje smirenošću. Vidjeh neizmjerno pogrešaka ljudi zasnovano njihovim željama na prečac. Znam da su one osnova mobiliziranja snage za njihovu realizaciju, ali jesu li one dobrotom. Djeluju li one na dobro svijeta koji me čini? Mnogo je želja koje nekoga ostavljaju nesretnim. Shvatio sam da postoji mogućnost truda da se djeluje dobrotom; da se djeluje priznanjem svijeta u kojem postojim i koji mene čini da jesam. Ne, nije to trgovina. Ne dajem da dobijem. Dajem da svijet, po kojem jesam, bude sretan; da me čini sretniji svijet. Ja darujem sebe svijetu. Je li svijet spreman razumjeti to? Gospode Tebi sam darovao, koliko je to moguće, a svijet je po Tebi. Jesam li učinio dobro? Neka bude volja Tvoja. Znam ona to i jest! Prijatelji dragi otvorio sam beskrajnu temu po ljudskim viđenjima, mada je ona takova istinom jednostavna. I još da jednom spomenem – za razumijeti treba biti spreman – uvijek i u svemu. Jesam li? Samo voljom Tvojom se dolazi do Tebe, a srcem otvorenim. Tu prestaje patnja i bol. Mjesto je to radosti jedinstva postojanja. Ne postojim ja do život jedinstva svijeta. Pogledaj tužni čovjeće. Digni glavu, ta stvoren si kao i svi mi, voljom Gopodnjom. Nema posjedovanja. Njemu se dolazi praznih ruku i otvorena srca, ljubavlju. I sada hvala na trebucima u svijetu po Tebi. Prijetlji dragi pozdravlja vas I voli vaš Mladen … :) P.S. Napisao sam ovo naizust. Riječi su stizale same slijedeći procese misli i predstava. Možda ima pogrešaka u pisanju. Slabo vidim, pa promašim tipku. Sutra ću to pročitati i ispraviti što treba. Vaš Mladen Sutra bum i neku slikicu del ... P.s., P.s. Greških je bilo, i kaj sam ih videl sam ispravil. |
... a zvijezde nekih davnih vremena treperavo svijedoče ...
- 16:38 -
Komentari (20) -
Isprintaj -
#
Na blogu mi je posebno dobro to što se tema putem komentara razvija dalje. Često u komentaru nalazim nove inicijacije za putovanje mislima. Ukaže mi se često na nešto o ćemu nisam razmišljao, ili možda ne na takav način. Svatko je svijet poseban, a ipak u svijetu nam zajedničkom. Djelujemo slično, ta ista smo vrsta živih bića, ljudi. Čak sličnosti nalazim i pri drugim vrstama živih bića. Znam pomisliti i kako bi dobro bilo da životinje govore. Ustvari vjerojatno i govore, ali je pitanje razumijem li ih. Kroz razumjevanje jest ispravan put moga djelovanja u toj komunikaciji. Ja se trebam odrediti prema svijetu, a ne svijet prema meni. U svijetu doživljavanja i razumjevanja idem i dalje i tražim u svega živoga odnos prema životu. Biljke su mi posebno zanimljive. Zamislite kako im je. Cijeli život su vezane za samo jedno mjesto. Kada nevolja dođe moraju je pretrpjeti na tome mjestu. Nema bježanja. Pa, kako da razvijaju svoju volju i odnos prema svijetu? Često im uputim svoj osjećaj radosti njihovim postojanjem. Kada vidim one što šišaju travu i sam se osjetim nelagodno i kao da vidim kako je cijela livada pala u nesvijest. Gledam i ono što ljudi nazivaju neživim. Postoji li i tu odnos? Volja? Nastojanje? Znam da ima puno onih koji ovo smatraju ludom pretpostavkom. Najlakše je suditi na prečac, a često osnovom suda večine. Znadete li da predmet kojega gledate s ljuibavlju lijepše izgleda, a i čitav svijet tako djeluje? Toliko o odnosima. Sada bi na kratko o suštini odnosa. Svijet doživljavamo posredno. Viđenje je svijetlošću, Dodir je našim tijelima. Čujemo zvuk, vibracije. Kako onda neposredno kontaktirati. Morali bismo biti to. A znademo li uopće tko smo? Ma da i ne znamo, tek budimo. Potaknuo me komentar @net . da navedem ritam kao način neposrednosti. Možemo ga slijediti, a možemo uči u njega i ustvari biti stvaraoci. Neposrednost! Promatram zvijezdano nebo. Svijetovi prošlih vremena u prekrasnoj predstavi boja. Svaka zvijezda svijedoči neko drugo vrijeme, neki drugi svijet. Što je tu neposredno? Odnos prema slici što ostatak je nekih davnih svijetova, nekih prošlih života. Sklapam oči i obraćam se tebi. Do tebe ne mogu na načine kako se uobičajeno misli. Znam to i nastojim stići prije vremena postanka ičega što svjedočiti će mi tren tvoje istine. Prijatelji dragi, biti će tren, a sada ma gdje bili, neka vam je sa srečom i radosti. Svim zvijezdama, koje ovoga trena vidjeti ne mogu, a jesu, upućujem dio svojih misli. Zar i misima treba vrijeme? Ako ne treba ni uputiti ih potrebno nije, jer one jesu. A sada da nastavimo komentarima. Sve vas srdačno pozdravlja i voli vaš Mladen ... :) |
... a što misao može?
- 15:59 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
Slušam... Gledam... Njušim... Osjećam... Mislim... Što to time se zbiva? Izazvao titraj membrane u uhu osjet koji zvukom nazivam. I bude taj osjet u misao pretočen i takav upotrebljavan u sklopovima misli mojih. Izazvala svijetlost u oku osjet koji slikom nazivam i bude takav mišlju tumačen i upotrebljavan u sklopovima misli mojih. Izazvale čestice zraka u nosu osjet mirisa i bude takav u misao pretočen i upotrebljavan u sklopovima misli mojih. Dodiri raznih vrsta budu živcima na koži dodirima tumačeni i u misao pretočeni. Takovii će u sklopovima mojih misli upotrebljavani biti. Sav moj svijet bude u misli moje pretočen i mislima tumačen i mijenjan i slici njegovoj po meni. A misao? Nekako fluidna i nježnija od plina, tumačiti će sav svemir; tumačiti će smisao života; donositi će prosudbe o mome djelovanju.... Sav uronjen u svijet misli svojih, ne mogu se oteti dojmu da to nije stvarnost prava. Milionima godina stvarani su organi komunikacije sa svijetom, da bi se vrste održale. Stvoren je i sustav prenosa na novorođene jedinke kojim se održavaju vrijednosti zaštite opstanka njihovog. Kako i zašzo? Možda je u ogromnom broju slučajeva opstalo samo ono što je moglo, a to je ono što je takovu zaštitu razvijalo. Čudan odabir kvalitete! Nameće se pitanje autora tog sustava. Trudim se doprijeti i bez neke uslovljenosti i prisila po sebi, tek otvoren sam prihvatu viđenja. I kada vidm neću stati, jer zanm da misli su to moje, a osjećam da svijet stvaran postoji. I tako ta krhka misao brazdi postojanjem. Iznjedrili je milioni godina opstanka u lancu u kojem sada ja oslušlujem, pogledavam, njuškam, osjećam i mislim. Genima sam već prenio nastojanja, a možda i poneku sitnu nadogradnju. A što sada to činim? I dalje oko jedno gleda. Gleda ušima, očima, nosom, kožom, mislima. Kao da se sav nastojim pretvoriti u ono nešto što život doziva opstankom. Kao da se pitam za razlog. Ne sebe, već svega, a sve bez ovakova mene i nebi postojati moglo. Nedostajao bi ja, mada ovako malen i neznatno sitan, ali bez mene ta cjelina nebi ta bila. Nastojim zaustaviti jurnjavu tu. Smirujem se i usredotočujem se na jedno pitanje.... Što ustvari mogu? Ne misao već ja, ovaj stvaran u svijetu stvarnom. Mogu li izaći iz krugova misli svojih? Ne priznati svijet kao misao svoju. Onaj svijet što ni vidjeti se ne može, jer ionako sve je posredno i mijenjano načinom prenosa. Slika je svijetlost što zrače je predmeti. Zvuk je vibracija. Dodir je nemoć nastavka kretanja sve do potiskivanja. Osjećaji su slutnja moći i nemoći, a misao, što prigrlio sam je kao jedinu, ustrajno radi. Bez nje kao da postojao nebi. Znam, prijatelji dragi, reči čete da je sve to puno jednostavnije. Je, je, znam, ali prihvaćanjem samo te jednostavnosti ulazi se u područje mnogih zabluda. U trenu se naruši odnos sebe prema stvarnosti. Ta mišlju stalno djelujemo, a da to najčešće zaboravljamo. I na kraju još jdne šetnje mislima svima vam se veselim. Vi ste kao i ja u mislima svojim. Na kratko napuštam misli svoje i pretačem se osjećaj prema vama. Drago mi je da ste ovdje i želim vam puno radosti. Svi smo mi u ovoj veličanstvenoj predstavi života. Pozdravlja vas sve i voli vaš Mladen i mislim na vas .... :) |
Čuo sam za reinkarnaciju ...
- 15:19 -
Komentari (26) -
Isprintaj -
#
|
Još od mladih dana čuo sam za reinkarnaciju. Kao i za sve meni nove riječi potrudio sam se to razumjeti. Riječi samo prenose informaviju, a prenijeti nešto što se prvi puta čuje nije jednostavno. U krugu vršnjaka bila su objašnjenja da se radi o ponovnim rođenjima u nekom novome tijelu. Najčešće se to svodilo na neku želju da se nakon smrti ponovo rađa. Slušao sam to i nije mi baš bilo jasno o čemu se radi. Navodno smo nekada bili netko drugi i sada smo reinkarnirali u ovo što jesmo, a tako ćemo i nastavii u nešto novo. Neki će biti neka životinja ili su to bili. Pitao sam se često vrijedi li to i za biljke. Prihvatio sam neko značenje te riječi kako bi se mogao sporazumjevati s onima koji o tome pričaju. Meni su ipak ostale neke nejasnoće. Je li to, možda, pitanje vjerovanja u nešto što se ne zna ili ne vidi? I danas čujem često, pogotovo od mladih ljudi, pričanja i tumačenja reinkarnacije. Neki su i u uvjerenju da su nešto bili i da će nešto drugo biti. Naučili smo se na ovaj život i ne možemo se samo tako odreći stečenosti osjećaja trajnosti. Vjerujemo u sutra i u toj vjeri stvaramo. Takova vjera u trajnu promjenu mnoge nosi naprijed i rado prihvaćaju takovo vjerovanje. Ima čak i kazivanja kako se ponetko i sjeća događaja iz prethodnih života. Vrijeme je ostavljalo svoj trag u meni darovanom životu, a nejasnoća je postojala i dalje. Ionako sam tražio, životom svojim, smisao njegov. Naučio sam da i pitanja većinom nemaju pravu osnovu, jer sadrže nejasnoće i budu time često besmislena, osim kao potreba pojašnjenja njih samih. U svemu ovome jedno je nepostavljeno pitanje za mene osnova za valjanost pitanja ovoga. Reinkarnirati, a tko? Tko si, da bi reinkarnirao? Tko to reinkarnira? Na ta pitanja treba prije odgovoriti, a kada se to vidi, tada vrijedi valjano ići dalje. Ima tu još važnih viđenja za valjanost viđenja nečega što bi se reinkarnacijom nazivalo. Što je to u čemu se postoji i koja je to kvaliteta što je vremenom nazivamo? Ona je osnova postojanja bilo čega. No, vrijeme je neophodno za postojanje, a ujedno dokazuje apsurd postojanja. Vrijeme je promjenama, a postojanje kao suprot promjeni, osim ako se ne misli na stalnost promjene. Tada je osnova postojanja van nas kao jedinki, već negdje gdje nama je osnova, takovim promjenjivim i prolaznim. Rijetko sam sâm govorio o reinkarnaciji, jer sam ktitički na nju gledao. Prvo moram vidjeti tko sam, gdje je i što je sve to. Dob mi je već prilično poodmakla i nekako je vrijeme ostavljati tragove, ma kakovi oni bili, da bi mi život valjan bio, pa makar i kao predmet kritike. Vidjeh, na svoj način. Možda nekome to otvori pokoji prozorčić i u njegovu svijetu. Mnogi su razne prozore otvarali i tragove o tome ostavljali. Ne otkrivam toplu vodu. Govorim iz duše o viđenjima svojima. E, pa nije pitanje reinkarnacija, več tko si čovječe? Kada to shvatiš, iskreno i istinito, puno toga će biti u drugačijem svijetlu doživljavano. I da se još malo vratim, u dane mladosti i onih mladih koji žarljivo govore o reinkarnaciji. Misle kako će se proslijediti memorija i misli i želje i osjećaji; kao da će se sve jednostavno nastaviti novim iskustvima. Želje su to njihove, a gdje je stvarnost? Naslijeđujemo podosta toga. Geni pamte. To su naukom dokučili oni koji se time bave. Često se osjeti kao da ponešto dolazi iz nekih nepoznatih prostora. Možda i sve odande dolazi? Ako je tako, tko smo i gdje smo? Pitanje je već drugačije. Čuo sam za reinkarnaciju. Neki su nekada i negdje zaključili. Bio im je to domet gledanja. Ja, kao i uvijek nastojim sam to vidjeti. Pokazali su mi put, a ja se pitam, što mi to pokazuju? Jesu li to bile želje njihove? Mladi lako želje prihvaćaju kao osnovu svojih zaključaka. Zaključivanje? I ono što vidim ne zaključujem ja. Takav sam kakav sam. Stvoren od nebrojeno komponenata i čitav se svemir i vrijeme zrcale u meni. Otkuda mi onda pravo da zaključujem. Ljudski je pogriješiti. Ja ipak nešto vidim. Tijekom života promjena je dominantna za nas što živi smo. Težimo čvrstoj točci, trajnosti, besmrtnosti ... To je, osnovom želja, trajna vodilja. Ja poznajem pitanja stvarnih puiteva. Tko sam? Što je život i osnova njegova postanka? I tisuće puta gledam isto i kao da se odnosim spram toga, jer postojanjem jest odnos taj. Zbog života to je promjenjljivo. Ne znači to da ono takovo i je. Promjena je u meni, u mom gledanju, i mom razmišljanju, i mom životu. A reinkarnacija? Možemo razgovarati o tome, ali postoje važnija pitanja, da bi valjanost razgovoa po meni bila valjana. Prijatelji dragi, eto ja opet nešto prevrćem u glavi. Kažu da je to tamo, mada ja nisam siguran u to. U što uopće jesam? Da, jer postoji ono važno i osnovno pitanje: 'Tko si?' Kao da ponešto i vidim, ali nije moje da zaključujem. Nekako se divim svemu ovome. Kao čovjek dat sam odnosima. Ne mogu a da ne kažem: 'Hvala Onome po kojem postojim, Onome po kojem mi ljudi vidimo sve ovo kao prirodne zakonitosti, Onome po kojemu moj osjećaj mene postoji'. A zašto Onome, kao da je živ, a ne slučaj vjerojatnosti postanka živih oblika i svemira. Zaro što sam živ po tome što me čini. To je iznad mene u osnovi mojoj i Njemu se klanjam. On je iznad života. Kao da sam zaključio? Ne, to je viđenje moje, a ja i dalje provjeravaam. Vjernici bi rekli da sam ko nevjerni Toma. Možda, ali iskreno idem i priznajem način svoj. I moje srce po Njemu radi. Završavam kruženje misli postom ovim. Jeste li me slijedili? Jeste li vidjeli nešto novo prateći me putem ovim? Jesam li što propustio lijepo i vrijedno? Sve vas pozdravlja i voli vaš Mladen ... :) |