Stao bi često zdvojan. Zbunjen odnosima u svijetu tražio bi razloge. Boli I patnje često nam razdiru svijetove; svijetove naših nada i želja.
I još kao mladić upitao sam sebe sama: ‘Što je bol i što je patnja?’ Sa, danas pokojnim, prijateljem često sam o tome razgovarao, a tražili smo moguće puteve spoznaje u raznim ponuđenim putevima. Nikada nisam bio zadovoljan tek iskazima i uvjeravanjima riječima. Čak i mogući doživljaj nije mi bio rješenje, jer možda je to tek slučaj. Ne, nisam bio nevjeran, već tražio sam put.
Prošlo mi je podosta života, a I sâm sam nailazio na teške trenutke. Nisam se predavao. Pitao sam na iskren način osnovu svoga postojanja, ma po kome bila:’Što je bol i zašto se pojavljuje?’ Nisam mogao pognute glave slušati kazivanja u ime Stvoritelja od ljudi koji gam po riječima njihovim, predstavljahu. Danas vidim zašto je to tako bilo. Nisam bio spreman prihvatiti znanja nekih, jer kazivanja njihova nisu meni bila što i njima koji kazivahu. U kazivanju dvije su strane; ona koja kazuje i ona koja sluša. Kazano nije isto što i čujeno. Već tu vidjeh načine mnogih nesporazuma. Kada netko kaže, da kazao je to i to, to ne znači da su ga to i tako razumijeli. Bit je u razumjevanju, a kazivanje tada ima smisla.
I danas mogu reči: ‘Nije važno što govorim, nego što ste razumijeli.’ Onaj koji sluša važniji je, jer njemu se govori. Da bi razumio trebaš biti spreman za to. Za razumijevanje mora biti nekog ranijeg znanja ili stanje da se to ostvari.
Kada slušam, ja ne slušam riječi. Ja slušam tebe. Nastojim vidjeti tvoje stanje i namjere. Ja želim da tvoje kazivanje uspije. Teško mi je kada naiđem na manipulaciju. To nije kazivajnje, već namjera upotrebljavanja nekoga mimo njegove volje. No, ima i dobrih namjera na taj način, ali u slučaju kada čovjek sam sebi čini zlo. Vidjeh čest slučaj nesvijesnog samozlostavljanja.
Jesam li spreman razumijevati? Ne razumijevati samo govor riječima, već i život oko sebe, a i sebe sama.
Gledajući tako, viđao sam često kako čovjek sam svojim željama ulazi u razvoje koji mu donose patnju i bol. Sjetih se jedne misli, neznam od kuda mi, koja glasi: ‘ Put u pakao je zlatom optočen.’ Veliko je to viđenje, slikovito prikazano. Viđao sam vrijednosti mudrih kazivanja nekih ljudi prošlih vremena koje danas prepričavaju u namjeri da ih neuk čovjek razumije. Ja se pitam: 'Jesmo li spremni razumijeti?'
U najtežim trenucima pitao sam: ‘O Bože, daj da razumijem što mi se dešava?’ Ne, nisam dobio odgovor ljudskog oblika odmah. Znao sam da mora stanje moje sazrijeti za razumijevanje. Položio sam sebe tome. Bila je to moja spremnost da budem spreman. Učvršćivala se volja za spoznajom. Vidjeh da nisam jedini čimbenik svoga života, a znao sam to, onako, znanjem i ranije. U teškim trenucima trebao sam to I životom prihvatiti. Uz mene je bio stalni pratitelj moj od kada znam za sebe. Tih i miran u osnovi mojega postojanja. Sa njime jedino smiren mogu biti u obostranoj komunikaciji. I kao da mi se pretakalo viđenje smirenošću. Vidjeh neizmjerno pogrešaka ljudi zasnovano njihovim željama na prečac. Znam da su one osnova mobiliziranja snage za njihovu realizaciju, ali jesu li one dobrotom. Djeluju li one na dobro svijeta koji me čini? Mnogo je želja koje nekoga ostavljaju nesretnim.
Shvatio sam da postoji mogućnost truda da se djeluje dobrotom; da se djeluje priznanjem svijeta u kojem postojim i koji mene čini da jesam. Ne, nije to trgovina. Ne dajem da dobijem. Dajem da svijet, po kojem jesam, bude sretan; da me čini sretniji svijet. Ja darujem sebe svijetu.
Je li svijet spreman razumjeti to? Gospode Tebi sam darovao, koliko je to moguće, a svijet je po Tebi. Jesam li učinio dobro? Neka bude volja Tvoja. Znam ona to i jest!
Prijatelji dragi otvorio sam beskrajnu temu po ljudskim viđenjima, mada je ona takova istinom jednostavna. I još da jednom spomenem – za razumijeti treba biti spreman – uvijek i u svemu. Jesam li? Samo voljom Tvojom se dolazi do Tebe, a srcem otvorenim. Tu prestaje patnja i bol. Mjesto je to radosti jedinstva postojanja. Ne postojim ja do život jedinstva svijeta.
Pogledaj tužni čovjeće. Digni glavu, ta stvoren si kao i svi mi, voljom Gopodnjom. Nema posjedovanja. Njemu se dolazi praznih ruku i otvorena srca, ljubavlju. I sada hvala na trebucima u svijetu po Tebi.
Prijetlji dragi pozdravlja vas I voli vaš Mladen … :)
P.S. Napisao sam ovo naizust. Riječi su stizale same slijedeći procese misli i predstava. Možda ima pogrešaka u pisanju. Slabo vidim, pa promašim tipku. Sutra ću to pročitati i ispraviti što treba. Vaš Mladen
Sutra bum i neku slikicu del ...
P.s., P.s. Greških je bilo, i kaj sam ih videl sam ispravil.
Post je objavljen 26.09.2007. u 16:56 sati.