mislim da između svega postoji neka relacija...jesi čuo o onom jednom istraživanju u kojem su promatrali kristale vode,koja je bila izložena različitim emocijama...voda kojoj se govorilo s ljubavlju kristalizirala je u predivne kristaliće,simetrične,pravilne...a ona kojoj se sa mržnjom govorilo pogrdno razvila je nepravilne i ne baš lijepe kristale... neke stvari ne vidimo,no to ne znaći da one nisu tu...neke sile koje sve povezuju...koje dovode u vezu ljude koji se nikada nebi sreli...
19.09.2007. (20:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@so far away... - duboko vjerujem da postoji odnos i to trenom. harmonija jrdt tkivo vezivno postojanja, a ono jest sdamo jedno i to cjelinom svega. Kao dio smo u prividnom otklonu i stoga nam u nastojanju dokučivanja dolaze apsurdi. Nekako kritički se odnosim prema senzorima našim, ali nije u njih pogreška, jer takovi su. Mislim da je značajno onome koji traži shvatiti što je što i tko smo. I nije voda kristalizirala zato što su nam lijepe misli bile, već su i naše misli takove bile u zajedništvu s vodom. Ima nešto o cjelovitosti zbivanja. Tu je ona neposrednost o kojoj govorih. Da, to je to. Your nick 'so far away...' is like ' so near...' ... Neka te radost istinom vodi ... :)
20.09.2007. (11:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@miris dunje - nekako smo se mimoišli u protoru među blogovima. KOmentirao ja okolo i vratim se ovdje i gle tebe, a bio sam nakon nešto dulje vremena i kod tebe ostavio traga. i još jednom ti radosti i sunca želim ... :)
20.09.2007. (14:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Rib@rnica - Francek, tak je to sad pri meni, pa onda to i denem v post. . Znaš, kamenje je pri meni kak poezija. Svaki kamenčić pjesmu svoju ima, a svi skup su kaj orkestar. Ak je partija dobra, dobro je i orkestriranje. Lepi ti pozdrav i želim to puno lepih trenutkov uz tvoje ribice ... :)
20.09.2007. (15:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mnogi si postavljaju pitanja tipa da li postoji Bog / što nam se događa nakon smrti /koja je svrha čovječanstva. Ali malo ljudi se pita - tko sam i što sam ja? Većina nas spava. Postojimo,...U većini slučajeva ne živimo. Vidimo, ali ne gledamo, čujemo, ali ne slušamo. Govorimo prazne riječi i jedemo bez kušanja. Svakodnevno jurcamo nekim našim putem ne osjećajući vjetar, sunce, kišu ni travu po kojoj hodamo. Pa zašto onda tragati za životom nakon života, kad ignoriramo život prije smrti? Zašto prolazimo kroz život nesvjesni najvećeg blaga od svih, našeg pravog ja?
Većinu nas odgojili su nesavršeni roditelji u nesavršenom svijetu. U djetinjstvu smo bili izloženi kritiziranju drugih. Kao spužve smo popili kritiku odraslih kao istinu. Neke od misli koje su tekle kroz naš um uključile su fraze glup sam/bezvrijedan sam/ništa ne mogu napraviti kako treba. Prvo smo bili kritizirani, onda smo počeli kritizirati sami sebe. Identificirali smo se s negativnim mislima. Vjerovali smo da smo mi te misli. Onda smo počeli kritizirati druge, nadajući se da ako ponizimo druge da ćemo tako uzdići sebe. Prirodno, naše žrtve su natrag uzvratile kritizirajući nas, te smo time ušli u zatvoreni krug.
Ali mi/ja nisam misli koje teku mojim umom, mi/ja sam ona koja razmišlja i koja koristi misli za stvaranje. To je naše nasljeđe. To je ono što smo trebali biti. Na žalost, mnogo ljudi je još u zamci svojih misli uključujući i mene. Oni ne shvaćaju da su oni onaj koji razmišlja, a ne misli. Oni dopuštaju svojim mislima da ih kontroliraju, umjesto da oni kontroliraju svoje misli. To je recept za katastrofu, zato jer naše misli stvaraju stvari i događaji koje ne možemo kontrolirati. Ako dozvolimo da otplovimo u plimu i oseku naših misli, nećemo imati kontrolu nad našom sudbinom. Moramo ponovno potraživati svoje pravo ja, onoga tko razmišlja i analizira naše misli kako se pojavljuju. Moramo biti kritički mislioci, te odbaciti negativnu misao koristeći svaku pozitivnu misao da nas dovede bliže našem potencijalu. Našem pravom ja .osmjeh ti ostavljam :)
20.09.2007. (17:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@@net - Divno. Lijepo si se predstavla. I ja sebe tražim i već vidim sebe kako se tražom. Zamisli, vidim sebe. Ne ono kako bi većina mislila nego sadržajno. Pravi ja nije slika mene. Vidim moć kreativnoti, ali za sve moći upitao sam kako su nastale i po čemu one jesu. I tu na navou mojih datosti vidjeh čudo. Čudo koje jedino jest istina, a čudom ga nazivam, jer nije uobičajeno takovo viđenje. I opet suštinski ne slikom. Vdjeh jedinstvo postojanja u kojem postojim kao zrcalenje istine. Time i misao može poći. Time i djelovanje može postojati. I sbe to mi je darovano svijetom u kojem postojim. Svijeto prema kojem mogu se odnositi. I kritike vidim kao bastojanje buđenja usnulih duša, Dobrota i vrijednosti življenja su potvrdom ispravnosti postojanja, a to je poštovanje svega po čemu se postoji, a to je poštovanje svijeta. Ta mene čibi sve ono što ja nisam. Zato sam takav kakav jesam. Neuki to pripisuju lčovjekolikom Bogu. Ne to je pravi i istinski Bog (svijet). Život je dar Božji, a time je i radost spoznajom toga. Kako je divno osloboditi se zabluda i otvoriti istinske oči. Takav sam jer je svijet tako htio, ma i nesvjestan toga bio .... :)
21.09.2007. (11:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odličan post, još bolja tema na koju bi se dalo dragi Mladene, danima razglabati, onako na tanane....jednom rječju - biti svjestan sebe (prije svega), a zatim i svega oko sebe uvažavajući i leptira i travku i malog mrava, da ne govorim o drugim ljudima koji su svaki individua za sebe. Nadalje, živjeti život punim plućima prihvaćajući ga kako ti kažeš kao dar Božiji...naravno....sve to što si napisao "stoji" i nije ponekad lako. Postoje usponi, postoje padovi - to se jednom rječju zove život. Potvrdu ispravnosti življenja....hmmmm.....ko ti može dati tu potvrdu, osim tebe samog i sreće koja zrači iz tebe, djetetov osmijeh, topla duša prijatelja....ako je to potvrda....a na neki način jeste....trebamo li više...zašto težimo ka nekim višim ciljevima i nismo sretni sa onim malim sitnicama, koje i te kako život čine ljepšim.... Oprosti na podužem komentaru i replici na temu, ali to je i bio cilj...zar ne....ugodan vikend uz srdačan pozdrav
22.09.2007. (07:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zašto, o zašto ja nisam napisala ovaj post? a, mogla sam! sve to i ja mislim i osjećam! nema ovdje niti jedne lude ideje, samo ljepota i ljubav! zamišljam livadu koja pada u nesvijest....predivno! gospodine mladene vi ste divan čovjek kakvog se rijetko sreće. ovo je jedan od najljepših postova koje sam ikad na blogu pročitala. naravno da predmet koji gledamo s ljubavlju ljepše izgleda! mi smo stvaraoci ljepote! mi smo čuda uronjena u ljepotu svijeta koji sami stvaramo....samo se trebamo probuditi i dozvoliti ljubavi da poteče iz nas! hvala na ovom divnom postu!:)))))))))))))))))
22.09.2007. (17:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Tanja - Vrlo lijepo što si takav komentar opširan napisala. Tvoja replika upravo potvrđuje ono u mom postu. Poštivanje dijela Božjega jest dijelom i životnim odnosom. U istinskom životu ne postoje potvrde i papiri. Papiri su za nevjernike. Upravo si i sama opisala primjere poštivanja kroz odnos prema leptiru, mravu i svemu u svijeta. Stvori život i svijet, i poštujm to s radošču. Ta zar ima kakovo drugo istinsko poštivanje do radosti i ljubavi onime što postoji? Takovim odnnosom utire se put vrijednosti života. Tanjo samo piši kada osjetiš da to želi iz tebe svijetu. To je vrijednost bloga. Svako ti dobro želim ... :( @diana11 - i tanka veza jest veza. Kolke li radosti kada shvatiš da i tanka veza jest stvarna ... :) @greentea . oprosti što sam bio brži, ali s radošću pripada i tebi. U kraju bi se moglo reči da u svijetu istine nema posjedovanja, pa čak i radost je Božji dar. Često sam se znao upitati o autorstvu. Vidiš, ovaj post je Božjom voljom i sretan sam što se to desilo osjetom mene. U vrijeme života ovdje smo imenom i bićem, ali u trajnosti smo dijelo Božje, pa se kroz nas Bog odražava. Pitanje je samo vidimo li to i živimo li svijesno to. Raduje me što ti se ovo sviođa i Bogu hvala za to. Radosti ti želim ... :) @gogoo - Da. Ujedno tako vidimo što je ustvari vid očima. No, ima i viđenje pnije i istinskije od očnoga vida, a jedan od početaka je razumjevanje gledanja. U nama postoje mogućnosti poput osjećaja koje ne razumijemo, a predstavljaju odnos prema svijetu. Kroz njih bi puno toga dokućiti mogli, ali većina juri za površnim i prolaznim vrijednostima i nemaju vremena otvoriti oči tih osjećaja ... Puno lijepih planinskih staza i prorode ti želim ... :)
24.09.2007. (11:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tu si u pravu.Komentari su nadogradnja naših misli,nebitno da li pozitivniili negativni.Jer,ruku na srce,ako imamo vrline imamo i mane.I jedno i drugo su produkr našeg sazrijevanja i formiranja osobnsti.Zato i ja pokušavam ispod posta sebe tražiti u tim veoma životim promišljanjima,pa taj prostor nikako ne može biti ispunjen nevažnim.Ljudi raznih profila otvaraju nove spoznaje,ne samo onjima,već i o nama.Zar to ignorirati?NI slučajno!Svaka slika ima i poleđinu,a na njoj znamo ponešto i napisati,zar ne?Osjeh ti ostavljam!
26.09.2007. (12:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Dorde Balasevic - dojdem na blog. O Đoleu sve pozitivno .... :) @Magična Noć - vidimo svijet obojen našim mislima i željama. Drgi nam mogu tako pokazati ono što zbog tih boja i misli ne vidimo. Lijep ti pozdrav i svako dobro ... :) e, vidim da ispuštaš povremeno slova, a i promašuješ tipku. Je li do očiju ili prstiju?
26.09.2007. (12:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Sa okusom soli - Bilo je podosta puta situacija koje su se kosile s mojim viđenjem dobra u životu. I vidjeh kako vrijeme kao pijesak zatrpava nepravde do zaborava. I ostade jedna tanka nit što tonove, samo meni znane, stvara. Zvuk bi još i nestao, ali duša neda. Ona još ko u djeteta ukazuje na otklon i kao nevještu djetetu mi treperi o životu kao šetbji bića prostorom nespoznatljivim. Život to neki zovu. I dođe mi da svima kažem da skinu bol sa lica i krenu, jer to je kao put kroz labirint ogledala u luna-parku. Neka ti osmjeh daruje radost ... :)
26.09.2007. (14:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
so far away...
mislim da između svega postoji neka relacija...jesi čuo o onom jednom istraživanju u kojem su promatrali kristale vode,koja je bila izložena različitim emocijama...voda kojoj se govorilo s ljubavlju kristalizirala je u predivne kristaliće,simetrične,pravilne...a ona kojoj se sa mržnjom govorilo pogrdno razvila je nepravilne i ne baš lijepe kristale...
neke stvari ne vidimo,no to ne znaći da one nisu tu...neke sile koje sve povezuju...koje dovode u vezu ljude koji se nikada nebi sreli...
19.09.2007. (20:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
@so far away... - duboko vjerujem da postoji odnos i to trenom. harmonija jrdt tkivo vezivno postojanja, a ono jest sdamo jedno i to cjelinom svega. Kao dio smo u prividnom otklonu i stoga nam u nastojanju dokučivanja dolaze apsurdi. Nekako kritički se odnosim prema senzorima našim, ali nije u njih pogreška, jer takovi su. Mislim da je značajno onome koji traži shvatiti što je što i tko smo. I nije voda kristalizirala zato što su nam lijepe misli bile, već su i naše misli takove bile u zajedništvu s vodom. Ima nešto o cjelovitosti zbivanja. Tu je ona neposrednost o kojoj govorih. Da, to je to. Your nick 'so far away...' is like ' so near...' ... Neka te radost istinom vodi ... :)
20.09.2007. (11:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirisdunje
Pozdrav ostavljam dragom prijatelju....
20.09.2007. (13:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
@miris dunje - nekako smo se mimoišli u protoru među blogovima. KOmentirao ja okolo i vratim se ovdje i gle tebe, a bio sam nakon nešto dulje vremena i kod tebe ostavio traga. i još jednom ti radosti i sunca želim ... :)
20.09.2007. (14:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rib@rnica
Mladene, nastavljaš sa zvjezdanim mislima, i igrom kamena...lijep pozdrav...
20.09.2007. (14:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
@Rib@rnica - Francek, tak je to sad pri meni, pa onda to i denem v post. . Znaš, kamenje je pri meni kak poezija. Svaki kamenčić pjesmu svoju ima, a svi skup su kaj orkestar. Ak je partija dobra, dobro je i orkestriranje. Lepi ti pozdrav i želim to puno lepih trenutkov uz tvoje ribice ... :)
20.09.2007. (15:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@net
Mnogi si postavljaju pitanja tipa da li postoji Bog / što nam se događa nakon smrti /koja je svrha čovječanstva. Ali malo ljudi se pita - tko sam i što sam ja? Većina nas spava. Postojimo,...U većini slučajeva ne živimo. Vidimo, ali ne gledamo, čujemo, ali ne slušamo. Govorimo prazne riječi i jedemo bez kušanja. Svakodnevno jurcamo nekim našim putem ne osjećajući vjetar, sunce, kišu ni travu po kojoj hodamo. Pa zašto onda tragati za životom nakon života, kad ignoriramo život prije smrti? Zašto prolazimo kroz život nesvjesni najvećeg blaga od svih, našeg pravog ja?
Većinu nas odgojili su nesavršeni roditelji u nesavršenom svijetu. U djetinjstvu smo bili izloženi kritiziranju drugih. Kao spužve smo popili kritiku odraslih kao istinu. Neke od misli koje su tekle kroz naš um uključile su fraze glup sam/bezvrijedan sam/ništa ne mogu napraviti kako treba. Prvo smo bili kritizirani, onda smo počeli kritizirati sami sebe. Identificirali smo se s negativnim mislima. Vjerovali smo da smo mi te misli. Onda smo počeli kritizirati druge, nadajući se da ako ponizimo druge da ćemo tako uzdići sebe. Prirodno, naše žrtve su natrag uzvratile kritizirajući nas, te smo time ušli u zatvoreni krug.
Ali mi/ja nisam misli koje teku mojim umom, mi/ja sam ona koja razmišlja i koja koristi misli za stvaranje. To je naše nasljeđe. To je ono što smo trebali biti. Na žalost, mnogo ljudi je još u zamci svojih misli uključujući i mene. Oni ne shvaćaju da su oni onaj koji razmišlja, a ne misli. Oni dopuštaju svojim mislima da ih kontroliraju, umjesto da oni kontroliraju svoje misli. To je recept za katastrofu, zato jer naše misli stvaraju stvari i događaji koje ne možemo kontrolirati.
Ako dozvolimo da otplovimo u plimu i oseku naših misli, nećemo imati kontrolu nad našom sudbinom. Moramo ponovno potraživati svoje pravo ja, onoga tko razmišlja i analizira naše misli kako se pojavljuju. Moramo biti kritički mislioci, te odbaciti negativnu misao koristeći svaku pozitivnu misao da nas dovede bliže našem potencijalu. Našem pravom ja .osmjeh ti ostavljam :)
20.09.2007. (17:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
@@net - Divno. Lijepo si se predstavla. I ja sebe tražim i već vidim sebe kako se tražom. Zamisli, vidim sebe. Ne ono kako bi većina mislila nego sadržajno. Pravi ja nije slika mene. Vidim moć kreativnoti, ali za sve moći upitao sam kako su nastale i po čemu one jesu. I tu na navou mojih datosti vidjeh čudo. Čudo koje jedino jest istina, a čudom ga nazivam, jer nije uobičajeno takovo viđenje. I opet suštinski ne slikom. Vdjeh jedinstvo postojanja u kojem postojim kao zrcalenje istine. Time i misao može poći. Time i djelovanje može postojati. I sbe to mi je darovano svijetom u kojem postojim. Svijeto prema kojem mogu se odnositi. I kritike vidim kao bastojanje buđenja usnulih duša, Dobrota i vrijednosti življenja su potvrdom ispravnosti postojanja, a to je poštovanje svega po čemu se postoji, a to je poštovanje svijeta. Ta mene čibi sve ono što ja nisam. Zato sam takav kakav jesam. Neuki to pripisuju lčovjekolikom Bogu. Ne to je pravi i istinski Bog (svijet). Život je dar Božji, a time je i radost spoznajom toga. Kako je divno osloboditi se zabluda i otvoriti istinske oči. Takav sam jer je svijet tako htio, ma i nesvjestan toga bio .... :)
21.09.2007. (11:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tanja
odličan post, još bolja tema na koju bi se dalo dragi Mladene, danima razglabati, onako na tanane....jednom rječju - biti svjestan sebe (prije svega), a zatim i svega oko sebe uvažavajući i leptira i travku i malog mrava, da ne govorim o drugim ljudima koji su svaki individua za sebe. Nadalje, živjeti život punim plućima prihvaćajući ga kako ti kažeš kao dar Božiji...naravno....sve to što si napisao "stoji" i nije ponekad lako. Postoje usponi, postoje padovi - to se jednom rječju zove život. Potvrdu ispravnosti življenja....hmmmm.....ko ti može dati tu potvrdu, osim tebe samog i sreće koja zrači iz tebe, djetetov osmijeh, topla duša prijatelja....ako je to potvrda....a na neki način jeste....trebamo li više...zašto težimo ka nekim višim ciljevima i nismo sretni sa onim malim sitnicama, koje i te kako život čine ljepšim....
Oprosti na podužem komentaru i replici na temu, ali to je i bio cilj...zar ne....ugodan vikend uz srdačan pozdrav
22.09.2007. (07:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
diana11
ima jedna tanka veza
22.09.2007. (09:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
zašto, o zašto ja nisam napisala ovaj post? a, mogla sam! sve to i ja mislim i osjećam!
nema ovdje niti jedne lude ideje, samo ljepota i ljubav! zamišljam livadu koja
pada u nesvijest....predivno! gospodine mladene vi ste divan čovjek kakvog
se rijetko sreće. ovo je jedan od najljepših postova koje sam ikad na blogu
pročitala.
naravno da predmet koji gledamo s ljubavlju ljepše izgleda! mi smo stvaraoci
ljepote! mi smo čuda uronjena u ljepotu svijeta koji sami stvaramo....samo se trebamo probuditi
i dozvoliti ljubavi da poteče iz nas!
hvala na ovom divnom postu!:)))))))))))))))))
22.09.2007. (17:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
U zvijezdama vidimo prošlost. Pozdraw sa toplog Kvarnera.
23.09.2007. (22:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
@Tanja - Vrlo lijepo što si takav komentar opširan napisala. Tvoja replika upravo potvrđuje ono u mom postu. Poštivanje dijela Božjega jest dijelom i životnim odnosom. U istinskom životu ne postoje potvrde i papiri. Papiri su za nevjernike. Upravo si i sama opisala primjere poštivanja kroz odnos prema leptiru, mravu i svemu u svijeta. Stvori život i svijet, i poštujm to s radošču. Ta zar ima kakovo drugo istinsko poštivanje do radosti i ljubavi onime što postoji? Takovim odnnosom utire se put vrijednosti života.
Tanjo samo piši kada osjetiš da to želi iz tebe svijetu. To je vrijednost bloga. Svako ti dobro želim ... :(
@diana11 - i tanka veza jest veza. Kolke li radosti kada shvatiš da i tanka veza jest stvarna ... :)
@greentea . oprosti što sam bio brži, ali s radošću pripada i tebi. U kraju bi se moglo reči da u svijetu istine nema posjedovanja, pa čak i radost je Božji dar. Često sam se znao upitati o autorstvu. Vidiš, ovaj post je Božjom voljom i sretan sam što se to desilo osjetom mene. U vrijeme života ovdje smo imenom i bićem, ali u trajnosti smo dijelo Božje, pa se kroz nas Bog odražava. Pitanje je samo vidimo li to i živimo li svijesno to. Raduje me što ti se ovo sviođa i Bogu hvala za to. Radosti ti želim ... :)
@gogoo - Da. Ujedno tako vidimo što je ustvari vid očima. No, ima i viđenje pnije i istinskije od očnoga vida, a jedan od početaka je razumjevanje gledanja. U nama postoje mogućnosti poput osjećaja koje ne razumijemo, a predstavljaju odnos prema svijetu. Kroz njih bi puno toga dokućiti mogli, ali većina juri za površnim i prolaznim vrijednostima i nemaju vremena otvoriti oči tih osjećaja ... Puno lijepih planinskih staza i prorode ti želim ... :)
24.09.2007. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osmijeh....
veliki pozdrav od mene :-))
24.09.2007. (14:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
@osmijeh.... - radosno uz osmjeh ti mašem ... :)
24.09.2007. (15:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dorde Balasevic
AE POSJETI MOJ BLOG I KOMENTIRAJ MIŠLJENJE O ĐOLETU!!!POOOOOOOZZZZZZ
26.09.2007. (10:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Tu si u pravu.Komentari su nadogradnja naših misli,nebitno da li pozitivniili negativni.Jer,ruku na srce,ako imamo vrline imamo i mane.I jedno i drugo su produkr našeg sazrijevanja i formiranja osobnsti.Zato i ja pokušavam ispod posta sebe tražiti u tim veoma životim promišljanjima,pa taj prostor nikako ne može biti ispunjen nevažnim.Ljudi raznih profila otvaraju nove spoznaje,ne samo onjima,već i o nama.Zar to ignorirati?NI slučajno!Svaka slika ima i poleđinu,a na njoj znamo ponešto i napisati,zar ne?Osjeh ti ostavljam!
26.09.2007. (12:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
@Dorde Balasevic - dojdem na blog. O Đoleu sve pozitivno .... :)
@Magična Noć - vidimo svijet obojen našim mislima i željama. Drgi nam mogu tako pokazati ono što zbog tih boja i misli ne vidimo. Lijep ti pozdrav i svako dobro ... :)
e, vidim da ispuštaš povremeno slova, a i promašuješ tipku. Je li do očiju ili prstiju?
26.09.2007. (12:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa okusom soli
Bogme si i ti mene ostavio svojim komentarom danas u razmišljanju...
26.09.2007. (13:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
@Sa okusom soli - Bilo je podosta puta situacija koje su se kosile s mojim viđenjem dobra u životu. I vidjeh kako vrijeme kao pijesak zatrpava nepravde do zaborava. I ostade jedna tanka nit što tonove, samo meni znane, stvara. Zvuk bi još i nestao, ali duša neda. Ona još ko u djeteta ukazuje na otklon i kao nevještu djetetu mi treperi o životu kao šetbji bića prostorom nespoznatljivim. Život to neki zovu. I dođe mi da svima kažem da skinu bol sa lica i krenu, jer to je kao put kroz labirint ogledala u luna-parku. Neka ti osmjeh daruje radost ... :)
26.09.2007. (14:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...