| < | lipanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Što život je....
- 07:31 -
Komentari (28) -
Isprintaj -
#
...za nas ljude, kada Istinu svjedočiti treba? |
Kako vidjeti što vrijedi?
- 14:01 -
Komentari (37) -
Isprintaj -
#
Vruč sunčan dan. Ovdje u Zagrebu, gdje radim, još je u režimu klima sustava nekako podnošljivo, mada se osjeća utjecaj onoga spolja. No nije mi pisanjem do toga. Nekako pod tom težinom, što kao da prijeti završetkom posla i izlaskom na svijetlost dana u izravnom sunčevom djelovanju, sputana je moja svježina i pozitivan zanos. Kao da je vrijeme nekih analiza. Neki bi možda pomislili, da je najbolje sve ostaviti za neka bolja vremena i sada u nekoj fjaki pustiti da sve to prođe. Nisam baš čovjek od fjake. Razmišljam o svemu po malo. Pitam se o svome djelovanju i rezultatima njegovim. Ima nešto u meni što me nosi, ali i ono što opravdava isto. Kada bi se puno razmišljalo skoro ništa se uradilo nebi. Često djelovanje ide bez velikih priprema. Povede čovjeka nešto i u koracima prvim stiže razmišljati o opravdanosti djelovanja toga. Još kao maleni sam volio igre. Ta, dijete sam bio, pa je to i normalno bilo. Često sam sam poticao na razna zajednička djelovanja. Jednom sam organizirao priredbu nas klinaca i ostvarismo je. Imali smo i publiku, ne veliku, od nekoliko roditelja. Svi smo se ozbiljno spremali recitacijama, pričama ... I bilo je i pljeska. Nekima od nas je to bio prvi kontakt s publikom. Onda sam jednom, onako neuk, organizirao šahovski turnir na tavanu naše zgrade. Kojih li sam muka imao pri sastavljanju parova da svak sa svakim odigra. Skužio sam da postoji neki sistem. Tek kasnije sam naučio taj berger, kojega danas radim napamet za koliko god natjecatelja treba. U školi sam igrao šah za reprezentaciju, a u srednoj sam, s još par prijatelja pokrenuo rad šah-sekcije. Radili smo i školski list. Kasnije sam počeo odlaziti i u šah.klub 'Mladost'. Nisam bio neki igrač. Takove su zvali pacerima, ali sam volio igrati. Primao sam to s puno ozbiljnosti. Sa 19 godina bio sam među osnivačima prvog go-kluba u Hrvatskoj. Borio sam se godinama povećati zanimanje za ovu, meni divnu igru, kod nas. Prošlo je od tih početaka u gou već 43 godine, a meni izgleda kao da sam još na početku. Bilo je obrušavanja stvorenoga, ali sam naučio da to nije lak zadatak. Ne vide ljudi i nemaju vremena za to. Treba preživjeti i kuda sada još i to. Milenijima je ta igra opstala na nama dosta dalekim prostorima. I nije do toga, da je to neka istočnjačka igra i da imamo puno svojih igara. Ne, ja u tome vidim vrijednosti koje nadilaze podjeljenost ljudi. Vrijednosti su to što pokazuju put ravnoteže suprotnosti, što i osnova života je. Ma, vidi se to svagdje u životu, samo što je ovdje zorno igrom dato. Velike su vrijednosti duhovnih osnova u igri ovoj. Vidjevši puteve ove u njoj prihvatih je igrom svojom. Želim kazivati i svjedoćiti vrijednosti njene. Krenuo sam 1990. na osnovnu školu tada V. Vlahovića u Velikoj Gorici. Naučio sam grupu tadašnjih učenika igru ovu. Bilo je djece što su zdušno to prihvatili. Rat nas je omeo i nešto zaustavio u planovima, ali 1997. osnivamo Go-klub 'Velika Gorica'. Prelazim na sve osnovne škole Velike Gorice računajući i 'Centar za odgoj i obrazovanje', gdje su djeca s teškoćama u razvoju. Već je 7 godina sustavnog rada s mladima po školama moga grada. Programski ciklus je prilagođen školskoj godini. Svake nove školske godine obilazim sve treće razrede u gradu i jedan školski sat držim obavjesno prikazivanje igre i pozivam djecu na rad u školi. Preko školske godine okupljaju se zainteresirani učenici na radu go-sekcije. Četiri škole plus Centar u pet radnih dana; s puno volje već sedam godina; entuzijazmom volonterski. Svake godine dolaze novi maleni, tek početnici, a tijekom godine puno ih odustane. Ne mogu svi pobjeđivati, a mnogima je pobjeda ključ ostanka. I tako na kraju školske godine ostane malen broj djece, ali je sve više onih koji znaju igrati. Možda se jednom vrate u klub. Ima Velika Gorica puno kyu-grača. Po evidenciji ih je preko dvije stotine. Više od tisuću ih je naučilo pravila igre, ali bez natjecateljski većih rezultata. Go im je otišao u sjećanja. Znam da je to normalno. No ima tu i nečega što me poslijednjih dana malo zdrmalo. Biti ću otvoren, jer radi se o mladima i vrijedi ukazati na te primjere. Volio bi da ih, kao i one sličnih poriva, to pouči nećemu. Nisam sam u takovom djelovanju na nivou entuzijazma. Već par godina u Zagrebu Zvonko radi s djecom po gradskim čitaonica i knjižnicama za mlade. Ovih dana kreće s novom sezonom. On za razliku izloženom, radi preko praznika. Tako ima zimsku i ljetnu školu goa. U Go-klubu Velika Gorica djelujemo u okrilju Zajednice športskih udruga grada. Tu nam je ujedno i skoro jedini izvor sredstava putem programa kluba uključnim u program Zajednice. Ne dobivamo velika sredstva. To je 15.000 kuna na godinu. Ta sredstva idu za putovanja na natjecanja mladih igrača uglavnom, jer nam je to ujedno i većina u klubu. Zvonko u Zagrebu nije zasada uspio formalno organizirati mlade u neku pravnu osobu (klub), a niti što slično. Tako se nema ni sredstava, a mladi su i tamo stasali na neke natjecateljske nivoe. Bilo je teško promatrati takovu podjeljenost. Djeca imaju volje, a nemaju mogućnosti. Za odlaske njihove na neke turnire smo ih prihvatili u naš go-klub u Gorici. Vidjeh zajedničko djelovanje za dobro svih mladih, koji to žele. No, nije uvijek sve tako lijepo. Grupica mladih, novodošli, počela je uvoditi neke nove norme ponašanja. Počeo je neki meni stran neposluh. Krikovi za vrijeme natjecanja i fizička razračunavanja. Upozoravam, ali nema većeg uspjeha. Kolo vode upravo dvojica koji su bili preferirani i s klubom bili na turniru u Bledu, Rijeci i Karlovcu. Mladost ima svoju energiju. I usmjerenja treba biti. Trudimo se, ali oni su brži i energičniji. Toleriram, upozoravam, ali oni brže riješe na svoj način. Nisam, imao volje odstraniti ih, nadajući se, da će sve to proći i da će oni shvatiti gdje je pravi put. Otvoreno sam im o tome govorio. Subota prije dva tjedna je. I ponovo fizička maltretiranja. Oni se, kao, samo šale, a malog Mateja savijaju, obaraju. Matej reagira suzama. Zar da govorim, da je Matej najdarovitiji mladi igrač kojega sam ja u svojoj karijeri vidio. Održim agresivnoj dvojici predavanje o ponašanju. I kao da su se smirili. Odlazi Matej kući. Treba mama doći po njega. Nekuda su nestali i ona dvojica grubljih. Sve je mirno. Dolazi mama s Matejom. Matej uplakan. Dječak je to od 11 godina, a ona dvojica 15 i 16. Otišli su oni naći Mateja. Zatvorili ga u WC i potom mu bacili preko zida zmazanu mokru krpu. I sve to nakon što sam ih upozorio i nastojao im objasniti nedobrost njihovog djela; i sve nakon svega što im je pruženo, i sve to nakon želje da zajedno igramo ovu igru ... I nije samo na tome stalo. Njih dvojica i uz, kako i sami kažu, potporu i trećega, brata onoga većega, nastavljaju. Kroz komentare na blogu nastoje blatiti čitav taj rad. No, dobro, mene su mnogi u životu blatili, pa ću podnijeti. Gospod mi odredio taj put. Neka pljuju, podnijeti ću. Samo sve to je njima šteta. Ako ne vole ovu igru, mogu se samo odmaknuti. Ne traži se nikakova hvala za nešto. Možda stvarno to nisu htjeli. Čemu dalje djeluju i nastoje to sve obezvrijediti. Ne mogu oni to, ali kako ne vide da samo sebi štetu čine. Komentare sam im pobrisao. Čemu ružnoća na blogu. Mogu ovdje na mom osobnom blogu. Gledam tako mlade kako srljaju. Oni su samo jedan mali primjer u moru neispravnih poteza. Mladi često u želji isticanja čine ružne stvari. Čak se i tom osnovom pokušavaju udruživati. Neki stariji, novca željni, koji koriste te potrebe mladih, nalaze korist i potiču ih. Da ne govorim o ovisnostima svih vrsta što nekima novac donosi. Za uspjeh treba odricanja, rada, volje ... Nije lak put do uspjeha. Eto, ja sam tek nakon nešto preko 40 godina ustrajnog rada i igranja uspio se kvalificirati na svijetsko prvenstvo u gou u Japanu. Nije to rezultat poslijednjih kvalifikacija. Tu je i svih 43 godine igranja i učenja ove igre. Uspjeh jest po radu i ljubavi prema tome u čemu se uspje. Da, to! Ne preko noći, a pogotovo ne obezvrijeđivanjem nečijeg rada i truda ili uništavanjem volje mladim talentiranim igračima. Niste valjda to htijeli? Djeco previše je vidljivo što radite. Stanite u tome. Danas je to jedna igrica. Tko zna na čemu ćete se kasnije pokazivati. Život ima mnogo puteva. Shvatite da svi mi postojima zahvaljujući dobrim ljudima. Kakav bi svijet bio da se djeluje na vaš način rušenjem stvorenoga. Pokušajte vi uraditi bolje, a ne obrezvrijeđujući druge. I znajte, niste vi prvi na taj ili sličan način. Niste ni poslijednji, jer mene odvratiti nećete, a i prijatelje moje također. Mi znamo što radimo, za razliku od vas. Promislite malo. Htio bi reči da ni u kom trenutku nisam vaš neprijatelj, već samo nastojim da vi okrenete smijer svome brodu. Idete u kalvariju. U ovoj situaciji stvorili ste nevjericu prema sebi. Trebati ćete se dokazivati dobrim, ako se želite vratiti. Sve će nas obradovati vaša moguća pozitivna odluka, ali ne po riječima. Riječi su već bile i ostale samo riječi. Djela govore o čovjeku. A ja se pitam povremeno: 'Radim li dobro?'. Bilo je puno situacija da stanem, ali idem ja dalje putem svojim. Želim vam dobro, a dobro je u zajedništvu. Nadam se da to vidite. A ti Matej ne brini. Još će turnira i velikih pobjeda biti. Naučiti ćemo još puno vrijednih stvari. Ti to znaš! Dragi prijatelji sve vas pozdravlja i nadasve voli vaš Mladen  |
A kaj ja o tom mislim?
- 10:56 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
Nekak je ovih dana sve obrnuto na jenu stranu. Od malih nogih se sećam da su dečki voleli loptu nateravati. V ona vremena smo sretni bili, kaj smo od starih čarapih je napravili. Važno je bilo za nečim bežati i gurati to. Još ak golove narihtamo z ciglami, il cipelami, pa i hlače bi poslužile. Neki med nami su bili bolji v tom nateravanju. Krpenjača kaj da ih je htela. Oni starejši dečki su igrali važnije tekme. Su igrali protiv naselja polek. Mi ostali bi se sakupili okolo i gledali. Nam ni mesta med njim bilo. Smo za njih mi klinci bili. Znal sam tak prejti i na tadašnji dinamov pomoćnjak. Gledali smo dečke kaj su igrali za ŽKM. To je već bila ozbilna škvadra velkih i ozbilnih dečih iz Kolonije. Ma, igrali su za njih i neki, nama nepoznati, al smo brzo bili za njih. Dinamo je igral tam na velkom igrališću. Znali smo se derati, kaj smo zvali navijanjem. Odrastal sam navijački uz Dinamo. Već nakon par let, nakon kaj je Dinamo osvojil prvenstvo i kad je Dražen postal zvezda, sam videl nekaj, kaj mi se ni svidelo. Su se dečki puno put odmarali na igrališću. Šetali su se, kaj valda sesti nisu smeli. Sam videl da se mučiju, onak stoječki. Zamislite da sedneju na travu i onak ko filozofi počneju gledati one kaj loptu nateravaju. Vite, tak su i ovi sad v Nemačkoj tu negde bili. Kondu su im nabili, pa su bežali, al onak, ko muhe bez glave. Znaju ovi dečki kak se to dela. Pa su profesinalci. Cicek se celo vreme sa strane presavijal. Bil je kak pravi glumac. V jednom trenu, sam videl, kak da ga je malo išijas zgrabil, al se podbočil z rukih i mu prešlo. Cicek pazi, jemput kad te zgrabi, se neš dinuti mogel. Polakše to malo. Na kraju ste ista škvadra. Dobro, Brazila niste ni šteli pobediti. Da ste ih pobedili, bi ovi drugi više grizli protiv vas. To, kaj ste Brazilu pustili, je po meni OK. Se buju oni umislili i u nastavku, tam negde u finalu, ih bute znenadili. To je mudro. Svaka čast. Je došla ona tekma s Japanom. Ti mali zujani bežiju na sve strane. Ih ni lako ni snimiti gde je ko. To ste čist dobro oddelali. Nisu ni jemput pobegli z loptom kroz gol. Vas su malo zmotali, kaj niste više znali gde je kaj. Znam, da kad nekaj oko vas beži bez prestanka i brzo, se ni lahko orjentirati. V tom smotanom nateravanju i bežanju lopta ipak ni pobegla ni v jen gol. Mi se čini da je tekmu mogla rešiti samo lopta, tak da nekom pobegne v gol. Znate ono: 'Dečki pa je v golu!!!' Al, ni. Ni sim, ni tam. Dobro, kaj bi se reči moglo, da je to z Japancima sretno završilo, kaj lopta ni pobegla v naš gol, al ni štela ni v njihov. Sudbina! Jučer je došla ta velka tekma. Australija. Bi se reklo Hrvatska protiv Hrvatske, kaj je australska vrsta puna Hrvatih. Na taj način mi nismo zgubili. Se na toj tekmi puno bežalo. Pa, je taj nogomet šport. Z naše strane je to više zgledalo kak atletika. V nekim momentima mi sve zgledalo kaj poezija. Umiralo se za lepotu. Kad bi naši došli blizu šesnaesterca, bi taj kaj je povlekel, dodal natrag ili skroz na aut-liniju. Poezija je to; širina; emocije. Zakaj nebi svi ko ekipa stvarali. I tak navek. Dve su vam lopte pobegle v njihovu mrežu i pokvarile opći dojam. Prema kraju vam je i sudec prekidal zadovoljstvo stvaranja. Čak ste se par puta na njega i rasrdili. Sudac kak da ne razme lepotu. A Australci (napol Hrvati), su pak znali kaj im treba. Oni su šteli ostati tu i dalje se gombati. Su im to natrubili v glavu, a oni kad im se veli delaju. Nisu oni slobodni ko naši. Ko robovi su odrađivali to kaj su im rekli. Ti strani profesionalci, ah. Nikakva lepota. Kolko put su navlačili ove naše pjesnike za majicu, za gače; ih gurali, pa lupali. Našima se to samo tu i tam slučajno dogodilo. Na kraju 2:2. Čak sam mislil da je i treći pal v našu mrežu, kad su Australci (pol Hrvati) počeli dizati ruke, a bil je krkljanac pred našom gajbom. Je to sudec prekinul tekmu, da baš nebu pregrdo za nas. Poezija je ipak poezija. Vredi tak i koju suzu na kraju pustiti. Nek se gladijatori dalje gombaju. Nam bi vredilo čekati neko prvenstvo u natjecanju loptača za opći dojam. Tu nam valda niko nebi ravan bil. Smo odradili još jeno svetsko nogometno prvenstvo. Bumo se i dalje sećali Francuske i Šukera i znali da smo ipak nogometna svetska velesila. Nisam neki znalac, kaj se nogometa dotikavle. Tak malo iz mog vugla za videti je bilo. Prijateli dragi vas srdačno pozdravla i voli vaš Mladen |
Izvori Plive
- 09:23 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
|
U subotu poslijepodne u pauzi poslije drugoga kola turnira odlazimo vidjeti izvor rijeke Plive. Četvora osobna kola tvore malu kolonu što vijugavim bosanskim cestama kreće preko Mrkonjić grada i Šipova put izvora rijeke Plive. Na jednom dijelu puta skrećemo sporednom cestom i stižemo na živopisno mjesto gdje riječica Janj rastokama stvara prekrasan splet vode, zemlje, šume i kamenja. Da puno ne pripremam zadovoljstvo očima, krenimo. 1. Riječica Janj se obrušava kaskadama preko kamenitog tla. Žuri vode svoje predati Plivi. 2. Kao razlivena šumom u rastokama zarobila je visoko drveće. Je li to Janj ušla u šumu ili drveće izraslo i opstalo unutar vodenog toka? 3. Kako se voda razišla šumom, tako se nedugo nakon toga spaja opet u jedinstveni tok. 4. Napustili smo Janj i krećemo put izvora voda Plive. Tamo u daljini, među brdima podno Glamoča, nalaze se izvori. 5. Doznajem da Pliva ima tri velika izvora. Onaj najveći, gdje voda izlazi iz tunela, nemamo vremena vidjeti, ali dva bliža ćemo. Vode se spajaju u ovom živopisnom šumskom kraju. 6. Voda čini sve što može, a ono što joj se na putu nađe, može se jedino prilagoditi. Uhvatila je tako i dio zemlje s rastinjem, na kojem i dalje život buja. Kako i nebi, ta vode je u izobilju. 7. Izlazi voda iz zemlje ovdje na raznim mjestima. Često je to vrlo silovito. Dobiva se osjećaj, da je čitav ovaj kraj na moru vode, što ne može izdražati pod pritiskom brda. 8. A čovjek nalazi mjesto opstanka u suglasju s vodom, vladaricom života. Sakriven u šumovitu kraju prilagodio se vodi. 9. Gledaju nas kravice. Naišli smo im ko neki komarci njihovim putem. One su ovdje doma. 10. Naiđosmo na jedno mjesto, gdje hukom silinom voda izvire. Bilo bi za sjesti i sjediti i sjediti i sjediti, da vrijeme uđe u svijest hukom vode, što silinom žuri svijetu se podati. Krenuti njome kao dijete, što pažnju poklonilo bi svakom kamenčiću, ljubeći svaki listić srcem na putu njenom. 11. A voda kreće žurno. Ne časi. Kao da je neka ruka poziva u doline. Je li to čežnja i poziv plodnih dolina, da životnom ljubavlju održe život? 12. Kamen, voda i šuma uravnoteženim jedinstvom tvore ovu ljepotu. 13. Ej, vodo, kuda? Ne stiže ni čuti, jer njena budućnost je tamo naprijed. 14. Ma koje kamenje; ma koja zemlja; ma koja šuma? Sve to će ova voda prijeći. 15. I bez prestanka izvire voda pod svakim kamenom. Pliva! Tako se zove voda ova. Prijatelji dragi svjedočim još jednu od ljepota. Bosna. Skup prirodnih ljepota je tu pored. Sve je to u slijedu ljepota lijepe naše. Ta zar život i ljepota znaju za granice? Sve je to dijelo jednog i jedinog nam Gospoda. Svi mi i ovdje i tamo i svagdje gosti smo Njegovog kraljevstva i njegova smo djeca. Put je u ljubavi i razumjevanju. Hvala ti Gospode na još jednom viđenju. Srdačno vas pozdravlja i voli vaš Mladen |
Rijeka Pliva jezerom i slapom dajući vodu Vrbasu
- 10:02 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
|
U petak popodne, po dolasku u Zelenkovac, kada još većina natjecatelja za turnir nisu došli, odlučujemo se posjetiti Plivsko jezero i grad Jajce. Juri naš tutač cestom preko Mrkonjić Grada put Jajca. Nakon Mrkonjića dolaskom do jezera krećemo doljnjom cestom. Rekao nam je Boro, da ćemo tako vidjeti više ljepote jezera. Pogledajmo sada igru sličica što ih Marko i Daniel snimiše. 1. Nailazimo na pontom. Nije bio most, jer je postavljen do nešto preko polovine Plive. Tu je početak Plivskog jezera. Izgleda da je tu za ribiče. 2. Okret glave i vidimo početak jezera. 3. Nedaleko već je to pravo veliko jezero među šumovitim bosanskim planinama. 4. Kao da se stijena preprečila jezeru i zatvorila miran put vodi. To zaustavljeno vrijeme vodi u njenom toku dalo je kraj gornjem dijelu jezera. Nastade tako pad vode ..... 5. Slikovito obrušavanje vode kaskadama, što ga stijenovito tlo čini, dade čovjeku mjesto dograde ljepote. Drvene kučice za bolji ugođaj čovjeku tu su. 6. I tek što se obruši opet u mirnom toku prirodom. 7. A čovjek za odmor uz tu ljepotu uradi odmorište. 8. A mi na kratko prekinusmo putovanje, sjedosmo uz vodu na stol s klupicama, a svijež zrak u vruće poslijepodne i pivica za opuštanje bijaše. 9. Nastavismo put Jajca, a tamo odmah tražimo slap Plive. Ta ona nam je glavna tema ovoga izleta. Kažu ljudi, što ih pitasmo, da treba ići do atubusnog kolodvora i da je to tu odmah. I bilo je. Stadosmo na vidikovac i prođe neko vrijeme divljenja ljepoti. Opružio se slap Plive gdje ona svoju dušu Vrbasu predaje. 10. Čovjek nastoji približiti ljepotu ili sebi pristup njoj izgraditi. Tako nastadoše stepenice do boljih mjesta viđenja slapa. Tu se, međutim, desilo neko vrijeme što mnoge vrijednosti čovjeku odnese vihorom nerazumijevanja. Sada i ove razrušene stepenice o tome svijedoče. 11. Marko i Daniel ipak savladaše prepreku i evo viđenja boljega iz veće blizine. 12. I evo, na kraju, još jedan snimak za dušu, onako paratom kako se desi. Priča Daniel o novi pravcima fotografiranja slučajnih položaja aparata. 13. A Vrbas huči li huči. Što vrijeme njemu znači, ali snagu novu od Plive dobiva i odlazi dalje put Save, da vodu, dušu svoju, njoj preda. 14. Posjetili smo tu u blizini i muzej 2. zasjedanja AVNOJ-a. Tu je donesena odluka formiranja bivše Jugoslavije sa republikama u avnojevskim granicama, što je i danas osnova granica novih država na ovom području. 15. Muzej je prilično devastiran. Malen broj ljudi se trudi očuvati ovo svjedočenje o prošlim vremenima koja ostavljaju jaki trag i današnjem življenju. U unutrašnjosti dominira veliki Titov kip od stiropora. Namještaj je autentičan iz onih vremena. Ono na slici Daniel, ali u nekopm drugom vremenu, govori okupljenima (meni, Mateju, Marku i domaru muzeja) 16. A život jest cjelovit ma što mi o njemu pričali ili mislili. Cjelovitost ta ima i onu drugu stranu. Tako tu cjelovitost čini i otpad. Možda bi jedino bilo ljepše to malo staviti negdje u stranu, a turisti i namjernici da otpad stavljaju u točno predviđena mjesta. :) Napuštamo Jajce i naš tutač juri, da ne zakasnimo na početak brzopoteznog turnira. E eto prolaze Mrkonjić Grad, Balkana i Zelenkovac je brzo tu. Dragi prijatelji još ponešto je ovdje. Srdačno vas pozdravlja i voli vaš Mladen  |
I ove godine iz Zelenkovca 16.-18.06.2006.
- 12:02 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
Već drugi puta se u Zelenkovcu u općini Mrkonjić Grad održao međunarodni go-turnir. U prošlom sam vam postu prikazao snimljeno i doživljeno tamo prošle godine. Evo nas opet ovdje i u ovom ću vam postu prikazati kratko naš put, a nešto detaljnije sam Zelenkovac. Zelenkovac je zamišljen kao Eko-projekt. Već kod ulaza je zamolba da se parkira pred ulaskom u park. Sve je ovdje prirodno. Tragovi su tu života od ranije. Tu su i stare urušene drvene kuće. Zahvaljujući Bori Jankovići, koji se odlučio ovdje živjeti, ali i obogatiti sadržaje ovog prostora. Umjetnička duša, Boro, nastavlja ovdje kistom i bojom svjedoćiti život, ali sve to u svijesnom zajedništvu s prirodom, koja se u Bosanskim planinama pokazuje raskošno. Krenimo slide-show-om do i kroz Zelenkovac. Pokušati ću vam i riječju opisati ono što je oko vidjelo. 1. U Kostajnici na samom graničnom prelazu velikogorička trojka Daniel, Matej i Mladen hvata malo zraka nakon zakuhale atmosfere u autu. 2. Mali predah u blizini Sanskoga Mosta i ovjekovjećen trenutak uz često uočene razvaline ljudskih rastoka. 3. Putovali smo dijelom i cestom AVNOJ-a (Bihač – Jajce). Stariji blogeri znaju što je bilo u krajnjim točkama doljnjeg dijela putokaza u neka već skoro zaboravljena vremena. 4. I stigli smo na odredište oko 15 sati popodne. Natpis je još ovdje na brdu. 5. Već na ulazu srećemo Boru i ovjekovjećujemo zajedničkom slikom uz natpis Eko-projekta na ulazu u park. Marko je zamolio da mu sliku ne stavljam na blog, pa ga nema nigdje, ali i on je bio ovdje. 6. Da nebi promašili glavni put. 7. Oznaka i vješto urađen parking za bicikle. Sve je tu uglavnom od drveta i bez puno šminke. 8. Što da kažem? Mislilo se i o najprirodnijem .... Valjda ste uočili kontrapunkt. Natpis vodi misao na starom osušenom bezživotnom drvetu, gdje osta tiha priča o jednom drvetu u njegovoj mladosti. 9. A priroda u trajnoj igri ravnoteže djeluje. Voda nalazi put i donosi uvjete života. 10. Čovjek izdubi, a voda popuni i nastade jezercu... 11. ...što velikoj skupini punoglavaca postade dom. Vesela njihova igra ni ne sluti prirodnu selekciju. Da li će njihov put slijediti i koja žabica? 12. Gledajući ne mogu ne vidjeti tragove čovjeka što je ovdje život provodio. Već urušeni drveni kućerci kao da govore, kao da odaju neki miris, što ga samo duša prepoznaje. Bio je ovo dom, a sada tek polu rapsadnuto drvo. Život novim rastinjem polako prekriva i te tragove. 13. Bistra i čista voda svoda uokolo. Drvenom građom uređen je jedan od tokova, što služi za piće, umivanje, pranje suđa .... 14. A jedan od potočića prirodnom šumskom temperaturom čuva pivice za ugodne okrijepe. 15. Ljuiljačka u stilu. Možda joj je izgled nešto neuobičajen, ali služi. Tu je i klackalica i još toga za ovaj dječji vrtić. 16. Tu je i visoka šumska gradnja,... 17. ...pa šumska arhitektura izobiljem prostora drvenom gradnjom. 18. Boro ovdje ima svoj atelje. Umjetnička prirodna duša našla je idealno mjesto. 19. Jednom na godinu, za sada, dolaze ovdje i igrači goa. Eto, i nas, tako, ovdje. 20. A priroda u vječnom krugu uravnoteženje mijenja životom ono što put prođe novim, što put će svoj nači. I sve teži životu, što ga nosi ljubavlju do ispunjenja. Bilo je , ali će i biti, mada imenom drugim, životom novim, sjećanjima starim.... I tako je i sada u Zelenkovcu. Mjesto je to što prirodnost krasi. Igrali smo ovdje tri dana go-turnir, ali i vidjesmo ljepote Bosne. I nismo samo ovdje bili. Prikazati ću vam u par slijedećih postova ljepote rijeke Plive u donjem njenom toku, a i izvorišni njen dio. Prijatelji dragi malo ćemo se sada zadržati u Unsko-Sanskom kantonu i njegovim ljepotama. Srdačno vas pozdravlja i voli vaš Mladen |
Go-turnir u šumi (Zelenkovac – Bosna 2005.)
- 11:33 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
|
Prošlo je godinu danna od prvoga turnira u Zelenkovcu kraj Ključa u Bosni. Bio je to rijetko viđen međunarodni turnir u gou. Igralo se u šumi. Natjecatelji su bili smješteni po šumskim drvenim kućama, a igralo se u raznim šumskim uvjetima. Da ne pričam puno, neka slike govore. 1. Pri dolasku na odredište Zelenkovac dominira natpis na brdu 'ZELENKOVAC'. Kao da dolazimo u Holywood'. 2. Kolima nismo moglo do kraja. Stalo se na šumskom parkiralištu pred izletištem. Uskoro smo se našli na šumskim putevima među drvenim šumskim kućama. Sve je to isprepletala delta potoka koji je ovdje imao izvorište. 3. Dominirala je nešto veća od ostalih drvena građevina. Bio je to restoran. Unutra šank, stolići, klupice, panjevi. 4. U restoranu smo prvu večer igrali brzopotezni turnir. Bilo je vrlo živo. Šank je radio, a prijatelji koji se dosta dugo nisu vidjeli imali su vremena za dobro se ispričati. Po završetku je svak krenuo put svoje drvenjare na počinak. 5. Drugi dan je krenulo turnirsko natjecanje. Većina partija se igrala vani na drvenim šumskim stolovima u sjeni šume. 6. Bilo je i onih koji su se ugodnije osjećali igrajući na starim panjevima. 7. Jedna drvena kuća bila je uređena za one kojima je bilo igrati u kući. Tu su igrane važnije partije turnira. Ovdje vidimo par koji igra na niskom stoliću kraj prozora u kući. 8. Glavne partije su ighrane na posebno uređenim stolovima u zatvorenom prostoru. Ha, šminka! 9. U blizini su spravljani razni prirodni specijaliteti. Naravno, posebna pažnja zbog vatre. Valjda. 10. U slobodno vrijeme bilo je učenja izletnika namjernika ovoj lijepoj igri- Tea se trudila pokazivati pravila i igru na manjoj ploči 13x13. 11. Po završetku, treći da, na pozornici čitan je i proglašen redoslijed natjecatelja na turniru. 12. Snimljeno je i čestitanje pobjedniku Janku. Uhvaćen je s leđa. Pa i to je on. 13. Nije se zaboravilo na skupnu fotku. Evo to je ta skupina pomalo spaljenih, ali prirodnih, igrača igre koju zovemo go. 14. Bio je tu i computer na kojem se vodio turnir. Tu je i program za automatsko određivanje parova i pravljenja redoslijeda. 15. Bare se trudio ovjekovječiti snimkom pokreta ovaj događaj. 16. A mica-maca, miljenica natjecatelja, sve je to promatrala na svoj način. Bilo je to tako prošle godine u Zelenkovcui. Ovaj petak ide grupa nas iz Velike Gorice i Zagreba ponovo na taj turnir. Znamo što nas čeka. Biti će slikica po povratki, atime i novi slide-show. Srdačno vas pozdravlja i voli vas Mladen |
Go-turnir Cormons 2006. i oko njega
- 14:56 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
|
Igrali smo go i u talijanskoj pokrajini Fruliji. Vrijedni prijatelji u sjevernoj Italiji, koncentrirani oko Trsta ulažu napore o zaživljavanju igranja goa u Italiji. Već par godina smo s njima u posebno dobrim prijateljskim odnosima. Posjećuju naše go-turnire u Rijeci, Zagrebu i Velikoj Gorici, a i mi odlazimo kod njih. Zasada smo bili u Cormonsu, a u malom broju i Trstu. Pogledajte slide-show, a ispod njega i opis predstavljenoga. 1.Pogled sa terase skupa zgrada i podruma vinogradarske farme Gradnik. Vidljiv je krajolik pun vinograda.. 2.Mjesto na kojem smo igrali je bilo tik uz slovensku granicu s talijanske strane. 3.U podrumu je otisnut na bakrenoj podlozi grb farme. Nisam vješt u vinima, ali ovdje su dugi niz njegovana vina koja se izvoze na sve strane svijeta. 4.Stare bačve kao da svjedoče prošla vremena. Gledajući ih kao da sam ih pitao: 'Kako je bilo u vaše vrijeme?' 5.Igralo se u vinarskom podrumu. Bilo je nešto mračno, a i hladno. 6.Prva dva kola odigrana su u podrumu. Kada se uroni u zanimljivosti igre puno toga se zaboravi iz okruženja. Pa se zaboravilo tako i na hladnoću. 7.Mnogi su se naprosto izgubili među kamenčićima. 8.Počelo se, p želji, prelaziti igrati u dvorište. Vrijeme sunčano, a stari hrast je pomogao hladovinom. 9.Nekima su stolovi bili preširoki za ugodnost pri igri. Prešlo se u tim slučajevima na rubove stolova. 10.Kako je vrijeme prolazilo sve nas je više bilo u sjeni staroga hrasta. 11.Ako dobro pogledate, med listjem staroga hrasta vidjeti ćete da ima onih što se izgubiše med crnim i belim kamenčićima. 12.Nekima je sunce ipak bilo draže. 13.Bio je tu i jedan mali mišić. Nije bio plašljiv. Zna on da su tu dobri ljudi. Svi koji smo ga vidjeli bilo nam drago da je tu i da nas se ne boji. 14.A, na stepenicama život provode kaktusi raznih vrsta. Vjerojatno osjećaji neki im pitanje tvore: 'Tko li to ovu gužvu stvori?' 15.Na kraju natjecanja podjeljene su nagrade. 16.Cijelo vrijeme nazočna i skrbna domačica turnira Mirtha 17.A uz komp, znate već. Kaj da vam velim? I tako smo u prijateljskom ozračju odigrali još jedan zanimljiv go-turnir. Nije bilo velikih formaliziranja i krute određenosti. Najčešće smo sami birali mjesto igranja, nakon što smo shvatili, da organizator i domaćini s velikim razumijevanjem to prihvaćaju. Htiop bi spomenuti da se u Italiji osjeća ppvećani inatres za igranje goa. U Rimu je ove gopdine Europsko prvenstvo u gou. Autor nažalost neće ići. Preskupo za njegov standard, a kod nas još ne postoji sustav sponzora z aovu igru. Biti će možda jednom kada mladi stasaju. Prijatelji dragi toliko o Cormonsu i turniru tamo, a slijedi slide-show sa prošlogodišnjeg turnira u Zelenkovcu u Bosni. Slijedeći vikend idemo opet tamo. Srdačno vas pozdravlja i voli vas Mladen |
Kako je to u igri
- 09:17 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
|
1. Mladen Smud (Hrvatska) i Julius Paulu (Južna Africa) poziraju. Tko je crni, a tko bijeli odlučiti će sistemom par-nepar na početku igre. 2. Ecuadorac Diego German Albuja Ortiz posebnim položajem ruku odaje smirenost i koncentraciju neophodnu za dobru igru i zadovoljstvo njome. 3. Kao da su vidljive isprepletene misli Ming Yuan Wanga iz Novog Zealanda i Pal Harald Sannesa iz Norveške. 4. Belgijanac Jan Ramon kao da traži taj pravi potez. Ustvari je on vrlo jak igrač, ali s velikim problemima vida. 5. Jedan od najjačih europskih igrača Cristian Gabriel Pop iz Rumunjske ovdje rutinski odrađuje poteze. Kao da se iz njega izčitava uvjerljivost dobitka u partiji. 6. Desmond James Cann predstavnik Velike Britanije kao da dvoji. Koji je put pravi? I jedan i drugi nude ponešto, ali što je vrijednije? 7. Moj stari prijatelj Keks ili službeno Mijodrag Stanković iz Niša u Srbiji kao da je u čudu. Što je sada ovo? Kao da to nije ono što se htijelo.- 8. Izraelac Anatoly Vernik izgubljenog pogleda gleda u poziciju. Kao da su mu sve lađe potonule. Da li će ga što potaknuti na borbu? 9. Hoće li ovaj mali konačno odigrati taj svoj potez? Amerikanac Joey ChengChi Hung u susretu s najmlađim natjecateljem svijetskog prvenstva 13-godišnjim Nai San Chanom iz Hong Konga. 10. Mladen Smud iz Hrvatske kao da fiksira protivnika Mykhaila Halchenka iz Ukrajine. Kao da želi prodrijeti u njegove misli i vidjeti ono što taj viješto nastoji sakriti. 11. Meksikanac Ricardo Quintero Zazueta smireno sa distance odmjerava vrijednost pozicije. 12. Farid Gerges Ben Malek iz Francuske savladan nutarnjim stanjem izražava odnos prema trenutku u partiji. 13. Mladi češki predstavnik Ondrej Šilt kao da ima viška ruke. Nezna kuda bi s njima. Kao da mu smetaju pri vođenju igre. 14. Borba za poslijednju poziciju između Edgar Ivan Escobar Thompsona iz Paname i Ibadat Mammadova iz Azerbejđana. Ivana smo mi s ovih prostora zvali zemljakom. Dobro govori naški, a živio je dosta dugo u Sarajevu. Bosanac! I poslije ove partije zadržao je časno poslijednje mjesto. Trudio se cijelo prvenstvo, ali drugi su bili jači. E, volje li! Gubi i bori se i dalje i to kako. Dobio je čak i priznanje za borbenost na karju prvenstva. 15. Završna borba za naslov svijetskog prvaka između Weixing Tanga iz Kine lijevo i Satoshi Hiraoke iz Japana desno. Do tada vodeći Kinez je poražen u ovoj partiji i Japanac odnosi naslov prvaka svijeta za 2006. 16. Za to vrijeme vani na suncu dva penzića u miru igraju svoju partiju. Bilo je lijepo družiti se s elitom svijetskoga goa. Redom predstavnici po jedan iz svake zemlje članice svijetske go organizacije. Lijepih uspomena, a mjesta malo za sve to. Pokušao sam vam dočarati ugođaj. Nadam se da sam ponešto i uspio. Prijatelji dragi idemo dalje. Nova natjecanja me zovu, a i život ne može stati. Zato valjda i je to život. Da stane nebi bio.. Ljepote su tako prolazne i to je normalno. Doći će i nove. Ljubav prema životu donijeti će nove sretne trenutke. Vjerujmo, jer tako ćemo pripremiti prostor za sreću. Nećemo je uhvatiti. Ona će sama doći i donijeti sreću srcima našim. Prijatelji dragi i opet srdačan pozdrav i voli vas vaš Mladen. Javim se taki, valda već sutra, novim postom. |
Osim partija prvenstvo je bilo i ....
- 09:08 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
|
1. Predstavljanje značajnih uputa i pravila igre na prvom skupu igrača i organizatora po dolasku na mjesto igranja. 2. Svečano otvaranje prvenstva uz predstavljanje svih natjecatelja i uglednika što pomogli su ostvarenju istoga. Posebno je zapaženo aranžiranje hrane za domjenak. Na jednoj slici je tako voće. 3. Na istom domjenku je u obliku lađe raznih odrezaka. 4. U turnirskoj dvorani je nakon određivanja startnih brojeva i parova prvoga kola postavljena velika ploča za upisivanje rezultata partija. Na slici je pred pločom naš predstavnik pokazujući mjesto na tablici na kojem je upisana Hrvatska uz ime našeg predstavnika. 5. Natjecateljima je na raspolaganju raznih osvježavajućih piča. Tijekom igre popijeno je podosta čaja, kave i vode, a posebno je puno popijenog tradicionalnog zelenoga čaja. Ja sam ga pio više nego vodu. 6. Neke od partija su imale zapisivaće tijeka igre. Za to su korišteni computeri od kojih su neke bile direktno prenošene na internetu. 7. Početak svakoga od osam kola prvenstva je bilo ceremonijalnog karaktara. U tome je najznačajnije bilo čekanje popunjenja svih mjesta natjecatelja. Redovno se na ponekoga od natjecatelja čekalo zbog manjih zakašnjenja. 8. Turnirska dvorana je okićena nacionalnim obilježjima svih natjecatelja. 9. Po proglašenju starta kola, prvi su kamenčići brzo zauzeli početna mjesta u partijama. 10. Tijekom prvenstva, a u slobodno vrijeme odigrano je mnogo slobodnih prijateljskih partija. Imali smo posebnu dvoranu za te namjene. 11. Prema željama natjecatelja njihove su partije po završetku analizirane od nazočnih profesionalnih igrača. Rađeno je to u želji napredovanja kvalitete igre goa diljem svijeta. 12. Zanimljivije i važnije partije analizirane su na demonstracionoj ploči javno od strane profesionalnih igrača goa. 13. Bilo je to druženje i susreta starih prijatelja kao na našoj slici Keksa iz Niša i Mladena iz Velike Gorice. 14. Neki su imali i sretnu okolnost obilježiti svoje prijateljstvo slikanjem na stage pri dodjeli priznanja na završnoj svećanosti prvenstva. Tako je to bilo sa Ivanom iz Paname i Mladenom iz Hrvatske. Bilo je ovo još jedan World amateur go championship. Održava se u nizu svake godine i ovo je bilo 27. po redu. Održano je, kako već spominjah, u Huis Ten Boschu u Sasebu u Nagasakiju na Kyushju u Japanu od 28. – 31. 05. 2006. Nakon ovoga slide-showa prikazati ću još koktel partija prvenstva. Vidjeti ćete natjecatelje u sučeljavanju crnim i bijelim kamenčićima. Ta igra kamenčića je kao priča, kao roman, kao život. Mogao bi o tome pisati bez kraja. Kao i u životu ovdje suprotosti igrom balansiraju tvoreći pritom opstojnost igre. Go je i više od igre. To je nauka; to je umjetnost; to je šport; to je folozofija; to je čovjek; to je svemir; to je go. Prijatelji dragi i opet sam malo odlutao. Dešava mi se to. Kao da sam i više do ono što sam. Odem nekuda i htjedoh vam reči gdje i eto ostane mi da vam tek kažem da vas sve volim i pozdravljam Mladen |
Trenuci uhvaćeni u pauzi među partijama prvenstva
- 09:23 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
|
Nosio sam fotoaparat, često, u pauzama između partija prvenstva i nastojao uhvatiti meni zanimljive detalje. Naišao sam tako, u cvijetnom parku, na zanimljivu skupinu cvijeća, što su poput naših ivančica. Vjerojatno to i je ta vrsta. Posebnu pozornost mi je privukla mala skupina među njima, koju sam kliknuo. Vidim kako među prašnicima cvijeta izbijaju latice. Ajme promašiše! Pored njega cvijet u kojem neznam što je što. U ovih cvijetova nešto se pobrkalo. Gledam i čudim se prirodi, i tada mi sijeva. Ovo je Nagasaki. 1945. najesen ovdje je pala atomska bomba. Ostalo je tragova, a vjerojatno i ovi cvijetovi sobom svjedoće o tome. A cvijetići ovi i dalje nastoje svjedoćiti ljubav života i prenositi osnovu svijeta. Što im se to desi? Tko to uđe u živote njihove? Meni velika poruka to bijaše. A svijet i dalje ide putem, koji se kao vrata otvara pred njim, određenjima datim istijekom onoga što bijaše. Pa tako, ljeta ovoga i mi ovdje odigrasmo igre kamenčićima, što predstavljaju balans suprotnosti po bijelim i crnim bojama njihovim. Labudovi, što kao i većina doživljenog ovdje, red svoj imaju. Kao da su svijesni sudjelovanja u cjelini što je čine. Jutra što počinjahu izborom hrane u stilu japanskome, početak su slijeda predviđenoga, jer ovdje kao sve da je u redu nekome. Hrana često nova, još neviđena. Okusi razni, a među njima i dobrih nađoh. Odlazimo na partije prvenstva. Nalazimo postav parova na panou uz nacionalna obilježja, a na stolu često nacionalne zastavice igrača prvenstva u vrijeme kada parovi još nisu postavljeni. Kada kompjutor definitivno izbaci parove, nastaje strka. Jure japanski organizatori, noseći zastavice i natpise natjecatelja, na stolove uz garniture gdje igraju. U Japanu čest je slučaj vidjeti čovjeka kako trči. Pristup je to poslu. Sve to čine časno, uz osjećaj velike odgovornosti. Sve bude u vrlo kratkom vremenu spremno za igru, a tada dolazi najava kola i kontrola nazočnosti nas igrača. Redovno je bilo onih koji kasne na kolo. Ni slučajno to se ne može desiti nekom Japancu, pa ni Kinezu ili Koreancu. U pravilu su to Afrikanci i Europljani. Pa čak i ne svi Europljani već među njima ponetko s istoka europskoga. Nama kao da to nije nešto bitno. Jednom sam i ja malo zakasnio na kolo. Zadržan sam bio na blagajni nakon ručka, kojeg smo obavili u raspoloživom tijesnom vremenu. Da sam Japanac, odustao bi od ručka i gladan igrao, pa što bude. Dolaskom u dvoranu, u kojoj se igra, ponuđeni su zapisi nekih već odigranih partija i promidžbeni materijal o gou. Tu je i mala izložba slika vrhunskih majstora goa svijeta. Organizator se potrudio nabaviti veći broj primjeraka japanskih novina. U slide-show-u je i prikaz članka o prvenstvu u Mainichi Shimbunu. U jednom članku istih novina, bliže kraju prvenstva, je slikom i moja na čelu ošišana glava uz analizu partije vrhunskog majstora goa i legende, što vladala je svijetom goa prije dvadesetak godina. Bio mi ja tada idol, a evo sada tu uz mene analizira i uz prevodioca i razgovaramo. Bilo je tu, kao usput, i drugih predstavljanja tradicije japanske. U trenucima pauze muzičar nam je izveo neke melodije ovdje nastale. Poslijednji dan igre izložene su i nagrade, za koje se borismo. Tu je i jedna mala kutijica plave boje, što meni pripade na kraju kao 'The Governor of Nagasaki Prize'. Koje li časti? Meni? A pušaći? Nije im bilo lako. Tek posebna mjesta za njihove navike su bila tu i tamo. Bile su to kao velike pepeljare uz klupe u prostorima vanjskim. Pušaći ovdje nisu u milosti. I kako život nije samo ono što bi željeli, prikazani tu su i redovni trenuci što pripadaju svakom, samo za njega. Trenuci su to samoće u kojima često dolaze ideje nove, kada se dosta toga shvati i prihvati. Trenuci su to meditacija i oslobađanja viškova tjelesnih. Naišao sam ovdje na mjestima za to predviđenim, kao i često u drugim djelatnostima, novosti elektronikom. Vidjeti možete to na poslijednjoj slici niza. Tu su prekidaći koje se ja baš i nisam usudio okretati. Jednom sam samo jednoga uključio i poškropio me mlaz vode odozdo. Rekoh: 'Ako nastavim ispitivati, mogao bi ostati i bez ......'. Morao sam to snimiti i pokazati ovdje. I to je značajno. Ima toga još podosta, ali mjesta za slike nije bilo u nedogled, a u trenicima što mi se ponudiše, često i ne stigoh u radnom stanju aparatom biti. Pogledajte sada niz slikica o kojima ovdje besjedih. Prijatelji moji dragi, srdacan pozdrav i voli vas vaš Mladen |
Ipak sam nešto uspio uhvatiti
- 09:22 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|
Cijelo vrijeme boravka u Japanu, ovaj puta, proveo sam u Huis Ten Boshu, pa tradicionalni Japan nisam skoro ni vidio. Nadao sam se nekom kraćem odlasku u Nagasaki ili barem Sasebo, što je bliže. Naprosto nije bilo vremena. Prvenstvo je zahtjevalo skoro svo vrijeme, a slobodno je bilo obično predvečer i navečer, a poslije 21 sat, po lokalnom vremenu, se tu sve zatvaralo. Japanske poglede sam tek uhvatio iz autobusa pri dolasku i povratku. Pokušati ću vam to sada tu predstaviti. Nisu to neki tipični pogledi, ali što sam uspio kroz prozorsko staklo autobusa uhvatiti. Bilo je tu i refleksa flasha aparata, ali to je samo na dijelu fotografije, pa to možete zanemariti. Bolje išta, nego ništa. I znajte, tada sam puno mislio na vas. Pri dolasku nas je dočekala kiša, a pri povratku u busu od airporta Haneda do airporta Narita hvatao nas je mrak, pa su i slike sumračne, pomalo. Ipak da se vidjeti dijelove Tokyu i to s predgrađa, gdje autocesta između dva airporta prolazi. Haneda je veliki Tokyski airport za uglavnom unutarnji japanski zračni promet. Narita je veliki Tokyski airport za međunarodni zračni promet. Oba se neusporedivo veći od naših zračnih luka. Aviona je ovdje ko u priči. Na jednom mjesto toliko jumbo zrakoplova! Sve to ovdje izgleda kao neka igra. Jedni odlijeću, a drugi dolijeću i to bez prestanka. Pogledajte sada slide-show navedene teme. Prijatelji dragi biti će toga još. Naklikao sam raznih stvari, a ponajviše kako smo igrali na prvenstvu, a i to ću vam predstaviti Srdačno vas pozdravlja i voli vaš Mladen |
I to je Japan – Huis Ten Bosh; Sasebo; Nagasaki; Kyushju
- 15:31 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
|
Bio sam prilično iznenađen dolaskom na mjesto igranja svijetskog prvenstva u gou za amatere. Očekivao sam japansko okruženje, a našao sam se u holandskom gradiću. Doznajem da je većina građevina ovdje replika stvranih u raznim gradovima Nizozemske. Da vam prenesem ugođaj tog mjesta složio sam mali slide-show. Pogledajte. Čuo sam da su neke građevine ovdje bolje od origanala. Naravno, originalnije ne mogu biti. Ovaj gradić je dosta južnije od Nizozemske, ali su kiše slične mada toplije. Bude ovdje puno turista Japanaca i to je ono po ćemu se nasličuje da ste u Japanu. Holanska lađa u luci nije u voznom stanju (možda i je, ali je stalno privezana u luci). Ovdje je kao turistički objekt. Na području luke česte su razne manifestacije, a za našeg boravka tamo su priređeni dolaskom nioći vatrometi. Vjerojatno je tako i inače. To nisam uspio snimiti. Nisam aparat nosio baš stalno sa sobom. Eto toliko, a vi sada pokušajte uživati u ovim sličicama iz Japana. Biti će jos slide-shovova, ali drugh tema s tog boravka. Srdačno vas pozdravlja i nadasve voli vaš Mladen |
Kak smo doleteli doma
- 17:48 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
|
Budjenje u Nariti kod Tokya proteklo je uobicajeno. Ustajem prije Simketa preteknuvsi budjenje satom. Lupam mu po dogovoru na vrata sobe. Javlja se i otvara. Vidim snen je i nekako razabire da sam to ja. Sve mi krivo vidjeti ga u ovakovu stanju. E, bas sam neki. Ok, doci cu za pola sata. Valjda cemo stici sve obaviti do polaska aviona u 11:10. Odlazim u svoju hotelsku sobu, koja je do njegove. Ispruzim se onako obucen, mada bos, na krevet. Uzmem daljinski i palim televizor. Gledam neke vijesti sa svih strana svijeta kao neki gemist na engleskom i japanskom. Vidim da je pocela sezona harikena i da vec ima prvih zrtava i steta. Mislim si kako bi u tim turbulentnim kretanjima u atmosferi moglo biti i zanimljivih letova. Proslo je dogovorenih pola sata i ovaj puta je izasao iz sobe spreman i zalizan kako treba. Idemo na dorucak. Restoran Nikko hotela u Nariti mi je vec dobro poznat. Prolazim svedskim stolom i biram kako mi se sto svidja. I opet oci imaju prednost. Znam da ne bi smio ocima, neko nekako razumom i po potrebi, ali ja sam od malena vizuelni tip. I opet sam natrpao previse. Cak sam u doljevanju mlijeka na mussle pretjerao. Prolijao sam po podu. KLimam glavom uz neugodnjak. Neznam sto cu. Nisam jos pravo ni snasao kad se stvori jedan Japancic. Vidio je to odmah i nosi neku krpu ili nesto slicno. Ja njemu: 'I'm Sorry about this.', a on nekako sretno uz osmjeh mi uzvraca i govori nesto. Nisam bio ni u stanju razumjeti sto, vec sam upio samo onaj osjecaj sto se njime stvorio. Bio je sretan sto moze pomoci, mada mu je to posao. Ostadoh pomalo jadan na sebe punih tanjura s kojima sam pretjerao. I opet sam sreo divna covjeka i opet ucim zivot. Ljudi moji, vrijedi zivjeti, makar i za ovakove divne sitnice sto zivot cine lijepim. Pojeo sam sve, jer nebi bio red ostaviti. A i bilo je dobro, mada puno. Odlazimo Simke i ja ponovo u svoje sobe. Spremamo prtljage i odlazimo u predvorje. Tamo smo mogli odmah cekirati prtljage za let cak do Zagreba. Na taj smo nacin smanjili guzvu prije polijetanja na aerodromu. I nama je tako puno lakse. Na kontroli pri ulasku sam prosao, ali su trazili ponovni pregled torbice sto je nosim sobom. Imao sam sprej za tijelo, kojega ustvari nisam ni koristio, a ponio ga samo zato sto se to obicno treba ponijeti, a njima je to bilo sumnjivo na dubinskoj slici. Mozda im se cinilo kao neka eksplozivna naprava. Dobio sam jos jedan lijepi japanski zig u putovnicu. Cekamo polazak u avion. Kupujemo neke sitnice. Vise Simke nego ja. Nisam imao vise jena. Tek sam kupio neki sok i zeleni caj. Toka zelenoga caja sam se ovje u Japanu stvarno puno napio. Cak mi se poceo i svidjati. Pio sam ga prvo sto sam znao da je to dobro, a i kada sam bio jace zedan. Na kraju sam ga pio jer sam poceo dobivati potrebu. Hm? Zarulao je boing 777 i evo nas pot neba. Bila su neka upozorenja koja ja ustvari i nisam dobro razumio. Simke jos manje. On je mene povremeno koristio kao prevodioca. Zamislite, ja pa prevodioc. Ustvari vec sam pomalo govorio engleski, kao da mi je to normalno. Vrlo brzo smo se utalili na visini preko 10.000 metara. Gledam film, pa igram neke igre, pa pratim let i sve to na malom ekranu ispred sebe. Spavanja u mene nema. Dan nam traje cijelo vriejeme puta. Krenuli smo u 11:10, a u Paris stigli popodne oko 16:40. Sedam sati smo usparali na vremenskoj razlici od sedam sati. Vec prvi kontakti na aerodromu Charles de Goule pokazuju veliku razliku prema onome u Japanu. Svi su nekako usporeni. POlako se krecu, sporo rade i nekao sporije razgovaraju. Vidim grupicu Japanki, koja je tu na proputovanju. U njih je sve nekako zivlje. Smijese se, a i poreti su im brzi i zivlji. Govore tijelom. Ovi domaci, su kao u nekom usporenom snu. Simke odlazi kupiti neke sokove, jer smo zedjali. Stoji u redu samo da plati, jer je sve vec odabrao. Onaj na kasi nije da ne radi, ali kao da mu je to usput i kao d mora. Izislo je to i brze nego cesto u bas, ali je jos u mene svijze sjecanje na japanski nacin takovog posla. Odlazimo na cheking, jer smo bording obavili jos u Nariti. I opet onaj spraj je bio problematica, pa sam ispricao covjeku osiguranja na aerodromu pricu iz Narite u vezi toga spraja. Nekako lako ulazim u razgovore s vrlo ozbiljnim ljudima. Obicno ispadne dobro, pa se cak oni malo oraspoloze. IMao sam problem sto nakon toga chekinga nema vise toileta. Trpio sam do ulaza u nas avioncek i atako odmah pitao za dozvolu prije leta. Smio sam, koje srece. Digli smo se s Charles de Goula i vidim lijepo vrijeme uz oblake poput ovcica. Kako vrijeme ide sve ih je vise. Nakon oko sat leta vidim neke cudne oblake kako strse iz oblaka. Tu vise nama prekida, jer sve su oblaci, a mi iznad njih. To sto strsi su vrhovi Alpa. Zanimljivo. Oblaci poprimaju neku sivu boju. Sve je u nekoj izmaglici. Vidim kako ogromna masa toga sivila oblikuje neki vrtlog. Letimo iznat toa i to traje, traje... Dolazimo polako i na drgu stranu vrtloga, ali sivilo ne prestaje. Moramo uroniti avionom u to, jer ocito ovaj let ima odredjen kraj. Avion podrhtava. Usli smo u neku gustu bijelu maglu. I to traje, traje, traje.... Sada se vec pitam dokle ce to. Znam da postoji tehnika, ali mi se konstantno spustamo. Ne moze to u nedogled. Znam da tu negdje i Sleme treba biti. Nece ovaj valjda pogoditi. Vidim da su upaljena i zmigava svijetla aviona. Spustamo se, ali kamo? Ja nista ne vidim osim sve bijelo i krila aviona s zmigavim svijetlima. Odjednom vidim ispod sve crno i onda neka svijetla. Tamo nesto dalje vidim i puno svijetla. Zakljucujem da smo stigli blizu Zagreba, ali ne prepoznajem Goricu. Vidi m da smo izasli u podrucje grada od strane Zapresica. Cudan neki smjer. Tu aerodromske piste nema, a mi smo vrlo nisko. Vidim da se pilot ne dize, jer bi zacas bio u oblacima i opet se nista nebi vidjelo. Vozi on ovu napravu skoro pa po kotacima. Propinje se pa spusta. Provlacimo se kroz onaj mali prostor sto ga ne zakrivaju oblaci svojom visinom. Naginje se lijevo i desno da uhvati pravac. MOra se ova letilica nekako gobati. Bilo nam je ko na zdrijepcu. Ja savo tolo sam sebi, a kao njemu pilotu u sebi govorim: 'Dizi ovo, sto si zapeo.' Dojahali smo tako do mjesta gdje se ostro lijevo zaokrece. Prepoznajem goricku cestu. Casak i vec rulamo po pisti. Skvadra u avionu udarila u pljesak. Izlazimo iz aviona, a vani kisa i vjetar. Sad mi je sve jasno. Pa nije jednostavno letjeti po ovakovu vremenu. Zasluzio je pilot pljesak. Od mojih nitko nezna kada tocno dolazim. U japanu su mi se ispraznile baterije u mobitelu, a tamo imaju drugacije uticnice, pa sam ostalo s neupotrebljivim mobitelom. Tako nisam mogao javiti da sam stigao. Pokusao je Simke doznati kada mu ide bus za Bosnu, ali nemamo odakle. Posta u devet navecer vise ne radi. Upucuje nas dezurna na posti, koja samo tamo postoji, a ne i radi, da kupimo karticu za govornicu tamo gdje se jos u ovo vrijeme ipak prodaju novibe. Kupili smo za 30 kuna. Nalazimo govornicu i zovemo informacije da nam daju broj telefona od autobisnog kolodvora za informacije. Dobivamo 060 .... itd. Zove Simke i javlja mu se glas da nije dozvoljen broj. Zovemo opet 988 i doznajemo da se sa govornice to ne moze. Rekoh divno, imaju broj za informacije koje se ne moze dobiti sa govornice. Da, pa da, pa nije ovo Japan. Jos se nisam privikao. Prijatelji drage uhvati sam malo vremena ovdje izmedju kola turnira u Cormonsu i dao dusi oduska i napisah ovo. Nesto me uhvatio san i odspavao sam na stolcu, pa se pridigao i evo me uz internet. I sve vas opet pozdravljam od srca i voli vas vas Mladen |